Potomci Branka Mikulića zatražit će zaštitu autorskih prava

Marin i Wane Mikulić zatražit će zaštitu svojih prava sudskim putem, nakon što je 22. novembra u Sarajevu promovisana knjiga “Kobne godine” autora Branka Mikulića, tvrdeći da je objavljena mimo jasne i nedvosmislene želje autora da se taj tekst ne objavljuje.

U saopćenju za javnost koje potpisuje advokat Dragan Mićunović, pojašnjava se da su njegovi klijenti unuci Branka Mikulića, koji je umro 1994. godine i djeca Brankovog sina Rodoljuba, umrlog 2006. godine, “koji je prije svoje smrti, svojoj djeci, iznio jasnu želju Branka Mikulića da se tekst “Kobne godine” ne objavljuje”.

Izdavači knjige su Hrvatsko narodno vijeće u Bosni i Hercegovini, Srpsko građansko vijeće Pokret za ravnopravnost u BiH, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, dok je kao izdavač naveden Marinko Pejić, a kao suizdavači Adil Kulenović, Miladin Vidaković i Nedžad Mulabegović. Lekturu i kolekturu uradio je Željko Ivanković.

– Moji klijenti se nadaju da će izdavači, napokon, morati sudskim organima dostaviti pravni dokument na osnovu kojih su izdavači izdali djelo, a pravosudni organi će odlučiti da li je ili ne povrijeđeno pravo mojih klijenata ili je čak činom izdavanja djela počinjeno krivično djelo – ističe se u saopćenju.

Mićunović podvlači da njegovi klijenti poštuju stav i mišljenje izdavača da bi bilo korisno da se izda pomenuta knjiga jer sadrži mišljenje autora o kobnim godinama u regionu. No, dodaje da se izdavanje nekog djela, bez obzira što je po nečijem mišljenju to neophodno i dobro, ne može obaviti mimo zakona i bez saglasnosti porodice.

Dodaje se da će nadležni sudovi na osnovu bh. propisa odlučuti o tome ko griješi u ovom slučaju. Ukoliko su to izdavači, klijenti Mićunovića će tražiti odgovornost i sankcionisanje odgovornih fizičkih lica, te njihovo kažnjavanje bez mogućnosti da se te osobe kriju iza udruga ili viših interesa.

– Moji klijenti neće tražiti naknadu štete jer ih bilo kakva novčana naknada ne interesuje – ističe se.

Mićunović također navodi da njegovi klijenti posjeduju original djela, pisan rukom Branka Mikulića, i primjerak kucan mašinom na kome su rukom dopisane primjedbe Branka Mikulića. Iz tog razloga, dodaje se, posebno je pitanje šta su izdavači izdali.

– Uz saglasnost Branka Mikulića i za vrijeme njegovog života, jedan primjerak knjige je dat na čitanje Janezu Zemljariću, radi davanja mišljenja i bez prava da ga daje trećim licima. Taj primjerak je nakon smrti Branka Mikulića na nepoznat način došao u Sarajevo i posjeduju ga treća lica bez saglasnosti porodice. Taj primjerak je štampan i izdat od strane četiri izdavača – navodi se u saopćenju.

Opunomoćeni advokat je u nekoliko navrata kontaktirao izdavače pokušavajući im objasniti ljudsku stranu problema kao i pravnu nemogućnost da se bez saglasnosti Marina i Wanea izda djelo. Nažalost, kako se ističe, svi pokušaji da se spor riješi mirnim putem ostali su bez rezultata.

Advokat je putem Federalne uprave za inspekcijske poslove ishodio da se donese rješenje kojim se zabranjuje štampanje knjige dok se ne riješe autorska prava i o tome obavijesti Inspekcija. Ni izdavač a ni štampar ne poštuju nalog inspekcije pa dolazi do izdavanja djela i promocije.

– Po mišljenju mojih klijenata dvije stvari su veoma bitne – da se nije poštovao stav dva od tri unuka Branka Mikulića, a koji se zasnivao na stavu umrlih predaka porodice (Branka, supruge i djece) da se knjiga ne objavljuje, te da je samo izdavanje djela učinjeno suprotno Zakonu o autorskim i srodnim pravima u BiH, jer je Zakon jasno predvidio da se izdavanje knjige može izvršiti isključivo po odobrenju autora ili drugog nosioca autorskih prava – ističe se u saopćenju.

On također dodaje da su njegovi klijenti neformalno saznali da je odobrenje za izdavanje djela dala njihova rodica Nastja, kćerka Planinke Mikulić (kćerka Branka Mikulića).

– Iz kojih razloga je ona to učinila to je njena stvar u koju moji klijenti neće da ulaze – navodi se.

Ukoliko se izdavači pozivaju da je djelo izdano na osnovu Nastjine dozvole, pojašnjava Mićunović, time su je izdavači proglasili kao jedinog nosioca autorskih prava iza umrlih (djeda, bake, oca, druga dva nasljednika i Nastjine majke). Izdavači su sebi pravno neosnovano uzeli nadležnost koja im po zakonu ne pripada, tj. da vode ostavinski postupak i određuju ko i u kom obimu nasljeđuje autorska prava.

– U Bosni i Hercegovini uvijek se poštovala posljednja volja ljudi. Moji klijenti smatraju da uopšte nisu u poziciji da raspravljaju o davanju saglasnosti za izdavanje autorskog djela. Oni žele i moraju da poštuju posljednju želju djeda i oca i na tome će ustrajati – zaključuje se u saopćenju.