Postoji veliki rizik da će više od 5.000 ljudi dočekati zimu pod otvorenim nebom

Trenutna situacija u Bosni i Hercegovini, a posebno u Unsko-sanskom kantonu, alarmantna je kada je u pitanju broj migranata te će humanitarna kriza biti neminovna ukoliko se uskoro ne pronađe adekvatan smještaj za njih.

Kazala je to u razgovoru za Fenu istraživačica u Amnesty Internationalu za Balkan i Evropsku uniju Jelena Sesar koja je podsjetila da od gotovo 10.000 migranata u BiH njih više od 3.500 nemaju smještaj u nekom od centara i spavaju na otvorenom, u napuštenim kućama i fabrikama te “šumskim naseljima” u blizini Velike Kladuše i Bihaća koja su nastala u posljednjih mjesec dana.

– Oni nemaju elementarne uvjete za život, niti sistemsku podršku institucija ili organizacija koje pružaju pomoć izbjeglicama i migrantima. Postoji veliki rizik da bi više od 5.000 ljudi moglo dočekati zimu pod otvorenim nebom ukoliko se vlasti na svim nivoima hitno ne dogovore oko novih lokacija za smještaj migranata – upozorila je Sesar.

Osvrnula se na nedavnu odluku Vlade Unsko-sanskog kantona da zatvori centar BIRA, kojim je upravljala Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a u kojem je tada bilo smješteno više od 500 ljudi što je, kaže, dovelo do toga da je veliki broj migranata i izbjeglica gotovo preko noći ostao na ulici što nije prihvatljivo.

Kamp LIPA, koji vlasti u Bihaću smatraju jedinim legitimnim centrom za smještaj, već je prevazišao kapacitete s više od 1.500 ljudi koji žive u šatorskom naselju, improviziranom centru za smještaj migranata tokom ljeta.

Osim nedostatka smještaja, kaže Sesar, zabrinjava uvođenje restriktivnih mjera koje narušavaju osnovna prava i diskriminiraju migranate i izbjeglice u dijelovima BiH, a posebno u Unsko-sanskom kantonu, ali i Republici Srpskoj.

– Od septembra migrantima se zabranjuje ulaz u kanton, upotreba javnog prijevoza, taxi prijevoza, privatnog smještaj i slično. Takve mjere koje se ciljano odnose na jednu grupu ljudi su diskriminirajuće i nezakonite, protivne su zakonima u BiH, ali i međunarodnim standardima – navodi Sesar.

U Amnesty Internationalu razumiju da posljednjih godina Unsko-sanski kanton snosi veliki teret i odgovornost za smještaj migranta te da nadležni nisu pružili podršku da preuzmu dio odgovornosti za situaciju, ali, kaže Sesar, to ne može biti izgovor za sistemska kršenja prava.

Kao prioritet je navela potrebu da nadležni pronađu hitnu soluciju za smještaj više od 3.500 ljudi koji trenutno žive na otvorenom jer BiH na cijelom teritoriju ima obavezu da osigura podršku i smještaj za one koji bježe od konflikta ili siromaštva.

– U posljednje tri godine, BiH je gotovo u potpunosti zanemarila međunarodne obaveze i ono što vidimo na terenu rezultat je institucionalnog nemara i nedostatka političke volje za rješenje tih pitanja – ocjena je Sesar.

Sredstva ne mogu, naglašava, biti izgovor za to, jer je Evropska komisija BiH pružila značajnu podršku od oko 60 miliona eura za zbrinjavanje ljudi, a IOM je gotovo preuzeo svu odgovornost za smještaj.

Ipak, važno je ne zaboraviti da je trenutna situacija s velikim brojem migranata i izbjeglica u BiH, ali i na drugim vanjskim granicama Evropske unije, direktna posljedica šire politike Evropske unije da spriječi ili smanji nezakonite ulaske i zadrži ljude izvan svojih granica.

– Već niz godina, države EU pooštravaju kontrolu granica i ‘eksternaliziraju’ odnosno praktično izvoze migracijske procese van svojih teritorija. U tom smislu, BiH je samo još jedna od žrtava te politike, a ljudi koji se tu nalaze su žrtve nezakonitih vraćanja, kolektivnih progona i nasilja na hrvatskoj granici, koja je najduža vanjska granica Evropske unije – dodala je Sesar.

Stoga smatra da Evropska unija ima odgovornost da barem pruži neophodnu i dugoročnu finansijsku, ali i drugu podršku BiH što ne umanjuje obavezu vlasti u BiH da pronađu adekvatan smještaj i pruže svu drugu podršku migrantima.

Ocijenila je da će podizanje zidova i utvrda na granicama, kao što je slučaj u Bugarskoj ili Mađarskoj te pooštravanje sigurnosnih mjera, kako to čini Hrvatska, spriječiti broj ulazaka, ali neće zaustaviti migracije.

– I pored nasilja na hrvatskoj granici, gotovo 70 posto ljudi prođe Hrvatsku i završi u jednoj od zemalja Evropske unije. Takve nezakonite mjere dovode do toga da migranti pronalaze često još opasnije i rizičnije rute, što ide u prilog samo krijumčarima, narušava vladavinu prava i istinsku posvećenost EU temeljnim vrijednostima na kojima je izgrađena – stava je Sesar.

Novi Pakt o migracijama i azilu, koji je Evropska komisija prezentirala krajem septembra bila je izvanredna prilika da EU okrene novu stranicu, smatra Sesar, ali to se nije dogodilo te prijedlozi nove politike EU samo potvrđuju da je zemljama članicama veoma važno spriječiti ulaske po svaku cijenu.

Taj pakt samo legalizira postojeće nezakonite prakse na granicama, a solidarnost – vrijednost na kojem je navodno Pakt izrađen – se ističe samo na papiru, smatra Sesar, dok se EU planira značajno angažirati na povratku ljudi, čak i u zemlje u kojima bi im život mogao biti ugrožen.

Jedino dugoročno rješenje je, mišljenja je Sesar, da se postigne sporazum na nivou Evropske unije kojim se osiguravaju sigurni i legalni načini za sticanje izbjegličkog ili migrantskog statusa za one koji su primorani napustiti svoje zemlje usljed ratova ili siromaštva.

I sa stanovišta ljudskih prava, ovo je pitanje koje se mora riješiti na nivou Evropske unije u saradnji za zemljama regiona koje trenutno predstavljanju zemlje tranzita.

No, sa stanovišta sigurnosti granica, odgovor bi bio drugačiji, ali je važno napomenuti da bi svako rješenje koje bi nasilno spriječilo ulazak ljudi na teritorij BiH, a da njihovo pravo na traženje azila nije zagarantirano, svrstalo BiH u grupu zemalja koje sistemski krše ljudska prava, zaključila je u intervjuu za Fenu istraživačica u Amnesty Internationalu za Balkan i Evropsku uniju Jelena Sesar.