Posmrtni ostaci 121 žrtve identificirani i spremni za dženazu u Potočarima

Do sada su identificirani i spremni za dženazu 11. jula u Memorijalnom centru u Potočarima posmrtni ostaci 121 žrtve, kazala je u razgovoru za Fenu glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

Ističe da ovo još nije konačan broj te da bi naredne sedmice trebala biti obavljena još jedna identifikacija u Podrinje identifikacionom centru u Tuzli, dodajući da bi to trebala biti posljednja identifikacija prije dženaze.

– Do sada je u Potočarima ukopano 6.377 žrtava. S tim da 75 žrtava koje su ukopane u Potočarima nisu žrtve genocida, ali su ubijene u toku proteklog rata i ukopane su pored svojih članova porodica u ranim fazama ukopa, dakle prije 2003. godine, odnosno prije zajedničkih dženaza – navodi Čengić.

Dakle, dodaje, 6.302 žrtve genocida su ukopane u Potočarima i 230 žrtava genocida ukopano je individualno, po zahtjevima porodica, na lokalnim mezarjima.

– Dosad su 6.532 žrtave genocida identificirane i ukopane – kazala je Čengić.

Po njenim riječima, u Podrinje identifikacionom projektu (PIP) se nalaze posmrtni ostaci 81 žrtve koje su zvanično identificirane, i DNK analizom i od porodice, ali zbog nekompletnosti tijela porodice se još nisu odlučile za ukop.

– Također, u PIP-u se nalazi i 100 slučajeva vezanih za Srebrenicu 1995. godine, gdje je izolovan DNK iz koštanog uzorka, ali nema DNK podudaranja jer nema uzoraka krvi, zato što su u nekim slučajevima ubijene kompletne porodice pa nema ko dati krv, a postoje i slučajevi gdje ubijena osoba nije imala srodnika – pojašnjava Čengić.

Po njenim riječima, 184 otvorena slučaja se nalaze u PIP-u, dakle postoji DNK i u narednom periodu će biti zakazane identifikacije.

Čengić navodi da se traga za više od 1.000 žrtava.

– Zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa u julu 1995. godine pale su u ruke bosanskih Srba. Tokom nekoliko dana zarobljeno je i ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka u ovim zaštićenim zonama. Nakon izvršenih zločina tijela žrtava ukopana su u brojne primarne masovne grobnice – kazala je.

Ističe da su počinioci i njihovi saučesnici 1995. godine „u pokušaju prikrivanja zločina, tijela iz primarnih masovnih grobnica ekshumirali i izmjestili na desetine drugih sekundarnih grobnica“.

Čengić kaže da su posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni u ranijem periodu, uglavnom u sekundarnim masovnim grobnicama otkrivenim na području Zvornika. Od 77 masovnih grobnica, koliko je do sada pronađeno, samo osam grobnica je primarnog karaktera, sve ostale su sekundarne, u nekim slučajevima čak i tercijalne masovne grobnice.

– Riječ je o izmještanju posmrtnih ostataka s primarnih lokacije na druge udaljene i skrivene lokalitete radi skrivanja tijela i počinjenog zločina. Izmještanje masovnih grobnica uzrokovalo je nekompletnost tijela, u velikoj mjeri otežalo je proces identifikacije posmrtnih ostataka i izazvalo dodatne boli i traume za porodice nestalih – smatra ona.

Podsjeća da je posljednja masovna grobnica gdje su pronađene žrtve genocida otkrivena u decembru 2015. godine na smetljištu u Kozluku, na području Zvornika, iz koje je ekshumirano 55 posmrtnih ostataka – 15 kompletnih i 40 nekompletnih tijela.