Posjetili smo Pomozi.ba: “Naše je samo ono što drugima damo”

Zasigurno nema nikog u BiH da nije čuo za Udruženje Pomozi.ba. Ova neprofitna humanitarna organizacija koja svojim djelovanjem pomaže ugroženim ljudima na području čitave države, ali i šire, od svog osnivanja 2012. godine, do danas pomogla je stotinama hiljada ljudi. Svojom humanom misijom, transparentnošću u raspodjeli donacija socijalno ugroženim kategorijama ova organizacija ušla je u naše domove i srca i ponukala mnoge da se odluče živjeti po onoj staroj “naše je samo ono što drugima damo”. Dovoljno je saznati osnovne informacije o Udruženju Pomozi.ba, pa da se čovjek zapita “šta bi mnoge porodice i pojedinci, da nema ovog udruženja”.

HRANA PUNA LJUBAVI

Jer, tamo gdje je država zakazala, ovo udruženje nije. Uvijek su tu za one kojima je potrebna pomoć. Bilo da je riječ o povratnicima, starim i iznemoglim licima, samohranim majkama, porodicama bez stalnih primanja, djeci bez roditelja, osobama sa invaliditetom, oboljelima, migrantima…

U to smo se uvjerili i sami prilikom posjete sjedištu ovog Udruženja u sarajevskoj ulici Dr. Fetaha Bećirbegovića na broju 8. Već u dvorištu dočekuje nas miris hrane koju vrijedne kuharice Udruženja pripremaju za svoje korisnike.

Iako pod “punom spremom”zbog korona virusa, koja uz besprijekorno čiste uniforme podrazumijeva i maske i rukavice u kuhinji nas dočekuje osoblje čije oči odišu radošću i toplinom, dok desetine tepsija napravljenih pita i šerpi punih drugih jela čekaju da ih članovi Udruženja odvezu do svojih korisnika.

Nije ovim humanim ljudima ništa teško kada znaju da su baš oni ti koji donose nadu i radost stotinama onih kojima su oni jedini oslonac i pomoć.

U hodniku ispred kuhinje visi sedmični jelovnik za korisnike kuhinje Udruženja koji je u rangu nekog hotelskog i pri čemu se vodi računa o raznovrsnoj i zdravoj prehrani.

Kako nam u razgovoru pri obilasku prostorija pojašnjava Maja Arslanagić, portparol Udruženja Pomozi ba., oni svakodnevno kroz projekt „Obrok za sve“ hrane 1.000 ljudi koji sebi iz nekog razloga ne mogu sami priuštiti hranu. Humani aktivisti ovog udruženja, svima kojima je to potrebno, kaže ona pomažu i na druge načine.

– Trenutno imamo oko 1.000 ljudi za koje svakodnevno kuhamo, dakle kuhamo obroke za naše korisnike u Sarajevu, Bihaću i u Travniku. Pored tih ljudi kojima pomažemo na dnevnom nivou sa hranom i nekim drugim potrepštinama, imamo jako veliki broj ljudi koje pomažemo na različite druge načine, primjerice, ako im je potrebna pomoć pri obnovi kuće, nemaju krov nad glavom, treba im pomoć u liječenju ili u lijekovima – kaže Arslanagić, a nama su pred očima desetine ozarenih lica ljudi kojima su zahvaljujući ovoj pomoći izliječena djeca ili drugi članovi porodica, izgrađene ili obnovljene kuće, jednostavno ispunjene želje, koje bi bez Pomozi.ba i humanih ljudi ostali samo snovi.

Iako ne ohrabruje podatak da je, a naročito sada u vrijeme pandemije korona virusa sve više onih koji trebaju pomoć i javljaju se Udruženju Pomozi ba, ipak je “sreća u nesreći” da ljudi u nevolji imaju vrata na koja uvijek mogu pokucati.

– Sve veći je broj apela koje dobijamo svaki dan i mi se trudimo da sve ispoštujemo da reagujemo brzo da se svima nađemo pri ruci. Kada je početkom pandemije korona virusa veliki broj ljudi ostao bez posla, povećao se i broj naših korisnika. Mi smo u tom periodu podijelili oko 22.000 prehrambenih paketa s osnovnim namirnicama, a u tom periodu povećali smo broj korisnika naše kuhinje za nekoliko stotina, tako da oni koji su zaista bili gladni i nisu imali čime da se hrane su jednostavno prešli na našu kuhinju – priča nam Arslanagić.

POVEĆAVA SE BROJ KORISNIKA

Također, nemjerljiv je doprinos Udruženja Pomozi.ba u raspodjeli donacija početkom pandemije u vidu zaštitnih maski i drugih sredstava za zaštitu. Koliko su ažurni i efikasni pokazuje podatak da su se organizirali prije institucija na svim nivoima, pa su u veoma kratkom roku još prije nekoliko mjeseci podijelili oko 600.000 zaštitnih maski prvenstveno zdravstvenim radnicima, ali i drugim uposlenicima ustanova ili kompanija koji su morali ići na posao, odnosno nisu mogli raditi od kuće.

Maja Arslanagić pojasnila nam je i kako i na koji način oni kojima je pomoć potrebna mogu je i dobiti u Udruženju Pomozi.ba.

– U nekim slučajevima, ljudi nam se javljaju direktno ili se javljaju njihove komšije, poznanici i traže pomoć za njih. Mi također reagiramo kada čujemo za određene slučajeve putem medija, pa naše kolege pošaljemo na teren kako bi se uvjerili u tu situaciju i kako bismo mogli brzo reagovati. Naravno, ljudi mogu doći i u naše prostorije i ovim putem poručujem svima onima koji znaju da je nekome potrebna pomoć da mogu doći u naše prostorije na Čengić Vili u Sarajevu, u ulici Dr. Fetaha Bećirbegovića, broj osam, a mogu nas kontaktirati i putem telefona, naše Facebook stranice ili e-maila. Svi mogu podnijeti zahtjev ili molbu tako da mi možemo reagovati – ističe Arslanagić.

U vremenu u kojem živimo, nažalost često se pokušava i zloupotrijebiti dobrota ljudi i neki prevarama pokušavaju doći do novca predstavljajući sebe ili svoje najbliže kao one kojima je pomoć potrebna.

Uduženje Pomozi.ba u javnosti je poznato po svom transparentnom radu i uživa veliko povjerenje, jer su svi oni koji bi željeli biti sigurni da će njihova pomoć stići u prave ruke svoje povjerenje upravo odlućili ukazati Pomozi.ba i prepustiti njima svoje donacije.

– Nažalost veliki je broj pokušaja prevara i zloupotreba i mi se nažalost svakodnevno susrećemo s tim. Ali, naše kolege zaista rade na tome da se provjeri svaki slučaj, provjeravamo i sa centrima za socijalni rad, pokušavamo doći do komšija određenih ljudi kako bismo provjerili i s njima da li je neka situacija onakva kakvom se prikazuje ili ukoliko su u pitanju neka liječenja provjeravamo sa zdravstvenim institucijama, bolnicama, jer smo imali čak slučajeva da se podnesu lažni nalazi, lažni predračuni i slično. Zaista moramo raditi na tome svakodnevno. Žao mi je što puno truda ode na provjeravanje. Bilo bi nam puno lakše da nije takvih situacija, ali nažalost ne možemo utjecati na to. Bilo je i situacija kada su se ljudi predstavljali našim volonterima ili uposlenicima, pa su tražili ljudima novac na ulici, po kafićima i drugim ugostiteljskim objektima. Ponavljam, nažalost na to ne možemo utjecati, ali nama jeste od velike važnosti što ljudi znaju ko smo mi, znaju da nam mogu vjerovati i upravo zato što se mi trudimo da na transparentan način pokažemo šta to radimo kroz društvene mreže i kroz medije, svaki dan objavljujemo gdje je novac koji dobijemo zaista otišao, na koji način smo nekom pomogli. Trudimo se da se vide rezultati našeg rada – kaže Arslanagić.

S obzirom na to da Udruženje Pomozi.ba ne finansira svoje aktivnosti niti iz jednog javnog budžeta, već su najvećim dijelom oslonjeni na donacije, zanimalo nas je ko su ljudi koji najviše pomažu u tome da u ovoj zemlji najmanje 1.000 ljudi dnevno ne ode gladno na počinak, da bolesni budu izliječeni, da beskućnici dobiju krov nad glavom… No, baš kao što je veliko srce onih koji pomažu, tako je velika i namjera većine donatora da se ne sazna da su baš oni pomogli nekom od potrebitih, pa se opravdano stiče dojam da oni žive u skladu s onom “neka ne zna lijeva, kada daje desna”, što u suštini opravdava čistotu njihove namjere da je važno pomoći, a da nije važno da javnost vidi ko je pomogao.

DONATORI VELIKOG SRCA

– Mi uvijek kažemo da sami ne bismo bili gdje smo danas, jer imamo veliku podršku brojnih domaćih društveno odgovornih kompanija, brojnih ljudi iz BiH i dijaspore koji žele ostati anonimni, ali to su istinski oni pravi dobročinitelji, ljudi koji žele raditi dobre stvari i koji pomažu i to su ljudi koji čak stoje iza nekih manjih firmi kod nas, neka domaća gazdinstva. Također, ljudi koji imaju svoje bašte žele donirati dio svojih proizvoda ili oni koji se bave domaćom proizvodnjom sokova, džemova i drugih proizvoda i jako puno takvih proizvoda stigne do naših korisnika, što je nama mnogo drago i od velike važnosti, kako nama tako i našim korisnicima pogotovo kada dobiju nešto tako kvalitetno i za što znaju da je domaće, to je njima od velikog značaja. Stoga bih se u ime Pomozi.ba još jednom zahvalila tim ljudima, i svim onim građanima, a veliki ih je broj koji se odazovu na sve naše akcije i putem telefona doniraju novac, dolaze do nas, osim novca doniraju sve te proizvode koji našim korisnicima puno znače. Jednostavno mi bez toga ne bismo mogli pomoći ovoliki broj ljudi i ne bismo mogli biti njima na usluzi – kaže naša sagovornica.

U vrijeme dok u dvorištu Udruženja razgovaramo s Arslanagić pristiže nekoliko građana s torbama pomoći.

– Iza nas je kutija u koju se odlaže odjeća i obuća i tu je “Radnja dobre volje“ koja radi svake subote. Svi koji žele svake subote mogu doći u radnju i kupiti neke stvari po vrlo povoljnim cijenama naravno sve ono što zaradimo koristimo u humanitarne akcije. A, radnja svim ostalim radnim danima, radi na taj način da svi naši korisnici, socijalno ugroženi ljudi mogu tu doći, izabrati od odjeće nešto sebi ono što im je potrebno.Također, onima koji ne mogu doći do naših prostorija često im odnesemo nešto od odjeće, a i u Bihaću i Travniku imamo “Radnje dobre volje“. Osim u te gradove, šaljemo i drugim udruženjima širom BiH pomoć u odjeći koju oni dijele svojim korisnicima- pojašnjava Arslanagić.

Napominje da je Udruženje Pomozi.ba uključeno i u projekte pomoći migrantima koji su u potrazi za boljim životom na sudbinskom proputovanju kroz našu zemlju. U vremenu kada mnogi u BiH ne gledaju blagonaklono na ove ljude koji žele samo pronaći sigurnost i bolju egzistenciju, Pomozi.ba je na usluzi i ovoj populaciji.

U saradnji s IOM-om između ostalog ovo udruženje u prihvatnim centrima Ušivak i Blažuj priprema tri obroka za migrante u tim centrima, a na usluzi su im i za pomoć u garderobi i drugim potrepštinama.

Posebno je dirljiv gest Pomozi.ba prema Saidu iz Maroka, koji je do prije nekoliko mjeseci bukvalno živio na ulici, a danas je jedan od aktivista koji radi u Udruženju. Dok razgovaramo s Arslanagić, prati nas veseo Saidov pogled, koji je već naučio nekoliko riječi našeg jezika i koji vrijedno radi na slaganju i pakovanju odjeće koja će biti odaslana onima kojima je potrebna.

Saznjemo da Said od dnevnica koje zaradi pomaže bolesnu majku u Maroku, a svojom čestitošću i time koliko je vrijedan osvojio je srca svih uposlenika, ali i mnogih koji dolaze u Udruženje Pomozi.ba.

Ako jednog dana uspije stići do svog odredišta u jednoj od zapadnih zemalja Said će zbog ovih divnih ljudi u Udruženju koji nesebično pomažu svima, zasigurno ponijeti lijepe uspomene iz Bosne i Hercegovine.

Za kraj ove priče Maja Arslanagić nam kaže da zbog situacije uzrokovane korona virusom u Udruženju nemaju nekih posebnih planova. Jedino se kaže nadaju da će moći pomoći svima koji im se obrate iako bi i oni kao i svi mi uostalom voljeli da živimo u zemlji u kojoj nećemo biti ovisni ni o čijoj pomoći.

Nama je preostalo samo da se pridružimo ovim nadama i željama i da i dalje budemo humani i solidarni.