Koliko će još rijeka u BiH biti uništeno naredne tri godine?!

Izgradnja mini hidroelektrana (MHE) u regionu, koja je doživjela ekspanziju u posljednjih nekoliko godina, u nekim zemljama bilježi i dalji rast, kao što je primjerice u Albaniji, dok je u nekim zemljama, poput Bosne i Hercegovine, odnosno jednom njenom entitetu, Federaciji BiH, od augusta prošle godine zabranjena izgradnja MHE na rijekama.

Autori: S. DEGIRMENDŽIĆ/Fokus. ba / Arbjona Çibuku/Citizens Channel Albanija

Uprkos tome što su i evropski stručnjaci procijenili da se rijeke na području između Slovenije i Albanije, uključujući i rijeke u Bosni i Hercegovini, smatraju najvažnijim čvorištem za ugroženu biološku raznovrsnost slatkih voda u Evropi, jer šezdeset devet vrsta koje žive u ovim rijekama ne živi nigdje drugdje u svijetu, kao i da izgradnja MHE utječe negativno na okoliš, te na klimatske promjene, to albanske vlasti ne sprječava da izdaju sve više dozvola za gradnju MHE na tamošnjim rijekama, a one u BiH nije nagnalo da vode računa o tome kakvu štetu pričinjavaju već izgrađene mini hidrocentrale.

U Albaniji je prema podacima kompanije Riveratch i Euronature trenutno u funkciji čak 275 malih hidroelektrana, a prema istom izvoru u toku je izgradnja još 12 malih hidrocentrala!

Da su ambicije investitora u mini hidrocentrale u Albaniji ogromne pokazuje i podatak da je planirana izgradnja još 471 male hidroelektrane!

Inače, u toj zemlji od 2007. godine zabilježen je trend konstantnog rasta izgradnje privatnih hidroelektrana. Iako male hidroelektrane pokrivaju oko 19,5 posto nacionalne potražnje za električnom energijom, i albanski stručnjaci upozoravaju da je šteta koju MHE nanose prirodi i lokalnim zajednicama nemjerljiva.

U nastavku ćemo se baviti sa nekim od brojnih problema koje su prirodi i stanovništvu u nekim mjestima u BiH i Albaniji donijele mini hidrocentrale na njihovim rijekama.

NEMA REGISTRA O DOBIJENIM KONCESIJAMA I DOZVOLAMA

Usvajanje Zakona o dopunama Zakona o električnoj energiji u FBiH, kojim se od augusta prošle godine zabranjuje izgradnju novih malih hidrocentrala u FBiH rezultat je višegodišnje borbe aktivista i aktivistkinja iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su se u svojim lokalnim zajednicama borili protiv ovih štetnih projekata i svojim tijelima i životima branili rijeke.

S druge strane vlasti su mahom podržavale izgradnju tih objekata u korist investitora od kojih su mnogi bili i političari iz tada vladajućih stranaka. Da su MHE unosan biznis prvo su prepoznali političari iz vlasti i oni koji su imali neke od ključnih uloga u institucijama elektroenergetskog sektora.

Poznato je da su među vlasnicima mini hidrocentrala u BiH, nekada visoko pozicionirani političari, uglavnom iz političke partije SDA ili je riječ o ljudima bliskih toj stranci.

Pionir gradnje MHE u BiH je Edhem Bičakčić, nekadašnji predsjednik Vlade FBiH i nekadašnji direktor Elektroprivrede BiH, preduzeća koje po privilegiranim cijenama i otkupljuje struju od vlasnika MHC.

Dvije MHC ima i Salko Selman, nekadašnji predsjednik Vlade Srednjobosanskog kantona (SBK) i nekadašnji direktor Razvojne Banke FBiH.

I ime Tahira Lende, također bivšeg predsjednika Vlade SBK-a veže se za porodične veze s jednim od vlasnika MHE-a u SBK.

Amer Jerlagić, nekadašnji direktor Elektroprivrede BiH i bivši predsjednik Stranke za BiH, također je vlasnik MHE-a.

Zanimljivo je da je u posao s MHE ušao i Muzafer Čilek, nekadašnji savjetnik Bakira Izetbegovića u vrijeme kada je Izetbegović bio član Predsjedništva BiH. Čilek je Turčin koji je dobio državljanstvo BiH i zbog toga jer je predstavljan kao veliki investitor u našu zemlju. Teško je bilo doći do potvrde informacije da sad mi u stvari plaćamo bogatog Čileka, ali sasvim je izvjesno da umjesto da on investira u našu zemlju mi investiramo u njega i njegove poslove, a tu korist opet mu je donijela sprega s SDA, odnosno s njegovim čelnikom.

Bitno je naglasiti da zaradu privatnika koji posjeduju MHE finansiraju građani i privreda kroz račune za struju na kojima postoji stavka “Naknada za obnovljive izvore”.

Investitorima u MHE u BiH država garantuje otkup sve struje koju proizvedu po visokim i povlaštenim cijenama.

Podsjećamo, zakonskim izmjenama u FBiH je precizirano da se obustavlja izdavanje energetskih dozvola za male hidroelektrane instalisane snage do i uključivo 10 MW, izuzev za one na gravitacionim vodovodima. No, da je ovu pošast teško zaustaviti uprkos usvojenom zakonu u FBiH o zabrani gradnje MHC, potpune zabrane izgradnje tih postrojenja u BiH nema, jer se u entitetu Republika Srpska ova postrojenja i dalje grade i prijete uništenju naših voda, ali i okoliša.

Također, pitanje je koliko se i u Federaciji BiH poštuje zakon o zabrani izgradnje MHC jer je krajem prošle godine Općinsko vijeće Hadžići usvojilo Odluku o davanju saglasnosti za izgradnju mini hidroelektrane „Toplica“ 3 na rijeci Lepenici. Ekološki aktivisti su za Fokus potvrdili da su već podnijeli krivičnu prijavu protiv načelnika Hadžića Hamde Ejubovića (SDA) zbog te dozvole.

Upitno je koliko će novih MHE na bh. rijekama “niknuti” i u naredne tri godine, jer toliki je zakonski rok investitorima koji su u vrijeme donošenja zakona imali koncesione ugovore da okončaju procedure, a ukoliko to uspješno završe, znači mogu i graditi MHE.

Ovaj rok se nije mogao izbjeći, s obzirom na to da su nekima koncesije već bile dodijeljene i postojala je opasnost od tužbi i odštetnih zahtjeva onih koji su već bili u proceduru dobijanja dokumentacije za izgradnju MHE.

Na bh. rijekama je proteklih godina izgrađena 121 MHE, a u planu je bila izgradnja njih čak 600, pa stoga ekološki aktivisti ističu da itekako moraju biti zadovoljni što do toga neće doći, iako je ostao žal što izgradnja MHC nije zabranjena i u entitetu Republika Srpska.

No, u ovom trenutku niko ne zna koliko je investitora u MHE koji su u procesu dobijanja potrebnih dokumenata i koliko će MHE “niknuti” na bh. rijekama na području entiteta FBiH i nakon što je stavljen moratorij na njihovu izgradnju.

Robert Oroz, ekološki aktivista iz Fojnice i koordinator Koalicije za zaštitu rijeka u BiH kaže da je do podatka koliko je onih koji su dobili koncesije teško doći, jer ne postoji jedinstven registar projekata izgradnje MHE čija je izgradnja ili dobijanje dozvola u toku.

– Nemamo registar. Bio sam na terenu i sigurno ih je dvadesetak u izgradnji – kaže Oroz.

Operator za obnovljive izvore energije i energetsku konegeraciju u FBiH (OIEiEK), iako ima uredne podatke o isplaćenim poticajima vlasnicima MHE-a na godišnjem nivou, nema podatke o izdatim koncesijama i drugim dozvolama onim investitorima koji su ih imali u vrijeme donošenja Zakona.

– Ističemo kako Operator za OIEiEK ne raspolaže traženim podacima. Naime, dozvole za građenje MHC izdaju nadležni općinski / kantonalni / federalni organi, u zavisnosti od instalisane snage postrojenja, dok energetsku dozvolu, neophodnu za izdavanje građevinske dozvole, izdaje Federalno ministarstvo energije rudarstva i industrije na području Federacije BiH, a za one sa područja Republike Srpske, Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske, te vas upućujemo da se po tim pitanjima obratite navedenim nadležnim organima – naveli su za Fokus iz OIEiK.

Pitali smo Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju imaju li podatke o učincima i koristima od MHC za lokalne zajednice i njihovo stanovništvo, no odgovorili su nam da se s “s tim aktivnostima nisu bavili” i da se po ovom pitanju obratimo koncesionarima koji izdaju koncesiju za korištenje vodenih tokova na kojima su izgrađene MHE.

Ukoliko se zna da u BiH ima više od 140 općina, dva entiteta da je 10 kantona, da svi oni imaju svoje službe i ministarstva nadležna za izdavanje različitih dozvola za MHE, onda je jasno da je doći do podataka u institucijama na koje nas upućuje OIEiK skoro pa nemoguća misija.

Iz Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije nisu odgovorili na naš pisani upit o tome koliko je u 2022. godini izdato energetskih dozvola i koliko je investitora koji su u vrijeme donošenja zakona o zabrani izgradnje MHE imali koncesije, te shodno tome koliko ih je u postupku kompletiranja energetskih dozvola za koje je nadležno ovo ministarstvo.

ISPLAĆENO VIŠE OD 100 MILIONA KM POTICAJA

Sa druge strane Safet Sarajlić, član Upravnog odbora Udruženja građana “Neretvica – Pusti me da tečem” koje je dio Koalicije za zaštitu rijeka BiH kaže da je prema procjenama Koalicije u posljednjih deset godina vlasnicima MHC-a isplaćeno više od 100 miliona KM poticaja!

Također, Sarajlić ističe da su ogromnu dobit ti vlasnici imali od prodaje struje po privilegiranim cijenama Elektroprivredi BiH, a da danas u vrijeme globalne energetske krize struju izvoze na svjetsko tržište gdje je još skuplja i na taj način pojedinci se bogate od naših prirodnih resursa. On ističe i da je minimalan udio proizvodnje struje iz MHE-a čime “u vodu padaju” ranija opravdanja da se s takvim načinom proizvodnje struje ona može značajnije povećati.

– Po našim procjenama vlasnici mini hidrocentrala su u periodu od 10 godini dobili oko 102 miliona KM. To su dobili od građana. Njima je isplativije sad da prodaju struju na svjetskom tržištu i to rade preko Vuka Hamovića. On je glavni izvoznik električne energije, jer on otkupljuje kompletnu struju od RS, Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede HZHB i on prodaje našu struju. Sramotno je da javna preduzeća, odnosno elektroprivrede u BiH nisu direktni prodavci struje iz MHC-a, nego oni struju Vuku Hamoviću prodaju po puno jeftinijoj cijeni i on na evropskom tržištu puno skuplje prodaje našu struju. A, oni proizvode samo 2,2 posto od ukupne količine proizvedene energije. Ovdje se radi o ličnom interesu, nikakvog društvenog interesa ovdje nema. Smatram da i oni koji imaju koncesione ugovore moraju na reviziju, jer smatram da je tu bilo mnogo nelegalnih radnji i svi koji su uključeni u to, oni rade za energetsku mafiju. Ja ih javno tako nazivam, jer kad pogledate strukturu, to je preslikano mafijaško djelovanje. Prvo su napravili zakone i onda su lobirali. Većina njih je bila u vlasti – naglašava Sarajlić, dodajući da će aktivisti nastaviti braniti rijeke od uzurpatora.

Ipak, ekološki aktivisti smatraju da je šteta koju su rijekama u BiH nanijele MHE nemjerljiva u odnosu na korist koju su imali investitori u ta postrojenja.

Robert Oroz, aktivista Eko udruženja “Gotuša” iz Fojnice, nedavno je s ekipom Fokusa obišao lokacije na rijekama Kozica i Bila u Srednjobosanskom kantonu, gdje postoji čak 38 mini hidrocentrala.

Jedna od njih je i ona u vlasništvu Amera Jerlagića, u mjestu Kaćuni u općini Busovača. I dok smo s Orozom obilazili postrojenje MHE, odnosno akumulaciju u vlasništvu Jerlagića, Oroz nam je pojasnio kakva sve štete rijekama nanosi izgradnja MHE.

Nažalost, zabrana izgradnje novih MHE neće spriječiti štetu koju nanose već postojeće centrale.

– Ova rijeka je stvarana milionima godina i tu ima nekakva konstanta količine vode, transporta sedimenata, bujičnih voda. I ti organizmi koji žive u tim riječnim koritima su se prilagodili baš na takve uvjete. Svaka promjena protoke te vode, promjena transporta sedimenata dovodi do promjene okruženja u kojem ti organizmi žive. Posebno su tu osjetljivi mikroorganizmi. Uvijek kada govorimo o tim nekim štetama spominju se ribe. Ali, ribe su na vrhuncu lance ishrane, iznad ribe još jedino imaju vidre, čaplje i kormorani. A, temelj svakog lanca ishrane su mikroorganizmi i svaki najmanji poremećaj dovodi do promjene u životu tih mikroorganizama, to jeste do njihovog uginuća, što znači da dolazi do uginuća temelja lanca ishrane. Samo kopanje cjevovoda nanijelo je ogromne štete, a zamislite kako je kad korito potpuno presuši. Imamo neodgovorne vlasnike koji postave daske na riblje staze i kompletno blokiraju protok vode, dešava se često da zateknemo potpuno suho korito, tu više života nema. I potrebno je vrijeme da bi se taj život oporavio, a nikada više ne može biti onako kako je bilo. Ni taj dio gdje je cjevovod, a ni sama rijeka. Kada se napuni akumulacija dolazi do naglog ispuštanja mulja u slučaju povećanih kiša ili bujica, tada oni dignu rampu i ispuste taj mulj nizvodno i tada nastaje katastrofa. To se dešava na rijeci Lašvi, na rijeci Biloj, jer naprimjer često se spominje kako ima puno malih hidroelektrana u Švicarskoj u Njemačkoj, ali problem je što kod nas nijedno naselje nema kolektore otpadnih voda, dakle sve te kanalizacije, otpadne vode završavaju u rijekama. Poenta je kad se naprave ovakve akumulacije na ovakvim rijekama kao što je na Lašvi i u Biloj onda se skupe te fekalije i one se talože. Kad se to ispusti onda možete zamisliti koja je to katastrofa. To niko ne kontroliše, nema monitoring nad tim otpadnim vodama, to je totalno neuređeno područje. To je jedan u nizu problema koje uzrokuju ove male hidroelektrane – priča Oroz, potvrđujući da sve ove štete uključujući i krčenje šuma, doprinose klimatskim promjenama koje dovode i do poplava i drugih negativnih pojava.

Osim štete koju nanosi rijeci i okolišu Jerlagićeva MHE-a u Kaćunima, ogromne posljedice izgradnje te MHE trpi Salko Hodžić mještanin Kaćuna, kojem je život postao nesnošljiv zbog buke iz MHE koja je od Hodžićeve spavaće sobe udaljena samo 12 metara!

Svojevremeno je Općinski sud u Busovači donio zabranu izgradnje ove mini hidrocentrale, ali Hodžić kaže, da su onda posao za investitora odradili lokalni moćnici koji su zaštitili Jerlagića i gradnja je nastavljena.

AMER JERLAGIĆ JE NAPRAVIO CENTRALU 12 METARA OD SPAVAĆE SOBE SALKE HODŽIĆA

– U mom slučaju 12 metara je između moje spavaće sobe i te hidroelektrane. To je isto da vam u kući usisivač radi non stop. Moja borba počela je 2015. godine i još traje. Imamo velike problem. Kada pogon radi a to je u vrijeme velikog vodostaja, uključe se obje turbine i to stvara ogromnu buku. Nekada imam osjećaj da je zemljotres. Kada radi punim kapacitetom, nije moguće boraviti ni u dvorištu. Posebno je teško navečer. Taj zvuk vam ne da mira i unosi vam nervozu. Znam ustati u dva ili tri sata ujutro i kada ne mogu više izdržati pozovem policiju. Oni dođu ovdje, kažu nisu ovlašteni, ne mogu ništa učiniti. Uglavnom svi se izvlače. Imao sam i problem i s video kamerom koja me iz dvorišta vlasnika mini hidrocentrale snima 24 sata. Nemam privatnosti, kao da sam u rijalitiju. Inače, kuću sam morao kompletnu renovirati jer je bila oštećena i popucala. Prvenstveno od bušenja stijene koju su bušile dvije mašine od 20 tona. Ovdje su radnici bili 43 dana i radili na toj MHC. Dolazili su nadležni, svi su inspektori ustanovili šta je bilo, građevinski, vodni, ali niko nikada nije poduzeo nijednu mjeru. Ovdje od Asima Mekića, načelnika opštine i predsjednika kantonalnog odbora SDA niko ne smije jaje pomaknuti. On se sve pitao, imao je dogovor s Amerom Jerlagićem i oni su to napravili, ostali su bili samo poslušnici – priča Salko Hodžić, kojeg smo posjetili u periodu kada turbine Jerlagićeve mini hidrocentrala nisu radile zbog niskog vodostaja rijeke.

On dalje navodi da nije samo njemu i njegovoj porodici nanesena šteta, nego, kaže štetu trpe i prioroda i općenito okoliš.

– S ovom i drugim mini hidrocentralama nanesena je šteta životinjskom svijetu u rijeci Kozici, prirodi i općenito okolišu. Nema više ribe u ovoj rijeci. Svi ribolovci znaju. Vidite šta oni rade. Kad je bila rasprava o okolinskoj dozvoli za ovu mini hidrocentralu, dođu, naprave dogovor prije rasprave s načelnikom opštine, u ovom slučaju Asimom Mekićem i s predsjednikom ribolovaca i kažu da će dati određenu sumu novca ribolovcima sve se na tome završi. Ribolovci ovdje, izuzev onih u Travniku, uopšte ne vode računa o rijekama. Da se ja pitam ne bih im dao pravo da love tu ribu, jer se ne bore za rijeku. Vidite vi cijevi koje su postavljane na ovaj vodotok. Na Kozici, bio je otvoren tok, ovdje u blizini su bila kupališta, a sada se pretvorilo u baruštinu. Ovdje su ribolovci lovili pastrmke težine po dva tri kilograma, danas nema ništa. Kako će i biti kad u rijeku gurnu cijevi i korito ostaje suho. Oni remete božije i prirodne zakone.

Hodžić se i na sudu spori s Jerlagićem kojeg optužuje zato što mu je, kako kaže, život postao nesnošljiv, a trpi i materijalnu štetu.
Nažalost, Općinski sud u Travniku prošle godine je donio rješenje o pljenidbi novčanih sredstava i prodaji pokretnih stvari iz kuće petočlane porodice. Resorno ministarstvo Srednjobosanskog kantona potražuje iznos od 4.171,70 KM.

Zahvaljujući solidarnosti ekoloških aktivista, Salko Hodžić neće ovu kaznu morati platiti sam.

-Kao i uvijek, Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT uz podršku European Fund for the Balkans odlučno je stala na stranu ovog hrabrog čovjeka i zajedno s češkom Arnikom i Aarhus centar u Bosni i Hercegovini, prikupila novčana sredstva, čime će prestati navedena potraživanja – naveli su iz Fondacije Atelje za društvene promjene koja se također bori za očuvanje bh. rijeka.

Hodžić je podnio i apelaciju Ustavnom sudu FBiH za okolinsku dozvolu, za koncesionu dozvolu koju je dobio Jerlagić kao i za video nadzor koji je Jerlagić postavio tako da snima Hodžićevu kuću i dvorište.

– I ja očekujem pozitivan ishod, ako i taj sud nije pod uticajem politike. Jer, presude koje su ovdje donosili, sigurno nijedan drugi sud ne bi donio. Ako i Ustavni sud ne vrati na ponovno suđenje ja ću biti primoran da se obratim sudu u Strasbourgu da vidim šta će reći Evropski sud za ljudska prava. Idem do kraja, jer nemam gdje. Djecu su mi raselili, dom mi otimaju, meni i supruzi. Moje četvero djece morali su otići odavde, jer nemoguće je ovdje živjeti, a supruga i ja još trpimo i borimo se – zaključuje Hodžić.

SALKO SELMAN I RODBINA UŽIVAJU PRIHODE OD MHC

S Robertom Orozom ekipa Fokusa obišla je i područje na rijeci Biloj gdje je Salko Selman, političar SDA sagradio MHE Dolac. I dok investitori struju proizvedenu u MHE-a nazivaju “čistom”, obala u blizini objekta i sama voda na kojoj je Selmanov objekat, daleko su od epiteta čisto. Gomile otpada, međutim nisu jedina šteta.

– Pored vidljivog smeća, tu su i druga razna zagađenja o kojima niko ne vodi računa niti ima bilo kakvog monitoringa, niti se zna šta sve ima u ovim vodama. Od teških metala, fekalija do raznih hemikalija. To je veći problem još od krutog otpada, jer on se može otkloniti. Imamo jednu branu gdje se pravi akumulacija, kada se digne rampa, imali smo niz slučajeva pomora ribe zbog visoke koncentracije mulja u kojem ne znamo šta se nalazi, šteta je veća i nenadoknadiva kada su u pitanju mikroorganizmi. Imamo velike oscilacije u nivou voda što doprinosi da uništava biljni i životinjski svijet- ističe Oroz.

Posjetili smo i područje vodozahvata MHE “Podstinje” također na rijeci Biloj, a koja je u vlasništvu Munira Selmana, rođaka Salke Selmana. U vrijeme naše posjete MHE nije radila, pa je količina vode, pojasnio nam je Oroz bila veća nego u vrijeme kada centrala radi. Ipak, ni ta količine vode nije mogla sakriti činjenicu da je rijeka u tom dijelu bukvalno izbetonirana!

– Pogledajte koja je količina vode kada ne radi, tu je dosta vode, a kada radi to se svodi na par litara u sekundi, to je ono što curi između dasaka, to je sve što teče, a kad ne radi to je stvarna količina rijeke. Vidite da je korito čak i dno betonirano, tako da ljeti bude par centimetara vode. Od jedne rijeke napravljen je kanal – pojašnjava Oroz.

BORBA S VJETRENJAČAMA

Kao što smo naveli na početku ovog teksta, za razliku od BiH gdje su ekološki aktivisti uspjeli barem u jednom dijelu zemlje zaustaviti gradnju mini hidrocentrala, u Albaniji je taj aktivizam još uvijek “borba s vjetrenjačama” i broj novih MHC u stalnom je porastu. I u Albaniji je evidentna sprega vlasti s investitorima u MHC.

Prema podacima portala Citizens Channel iz Albanije dobijenim od tamošnjeg Regulatornog tijela za energetiku, albanski potrošači su u 2021. godini za male hidroelektrane platili više od 118 miliona eura. Količina proizvedene energije u 2021. godini iznosi 1.452.754 Kwh, dok je u 2022. godini ova količina 1.224,025 Kwh.

Iako je 2019. premijer Edi Rama priznao da male hidroelektrane jesu štetne i beskorisne, njegova vlada je nastavila da daje dozvole za izgradnju, a broj se čak i povećao. Prema podacima albanskog Ministarstva energetike, od 2005. do 2022. godine potpisana su ukupno 282 ugovora za izgradnju 621 hidroelektrane u Albaniji.

Albansko selo Madhesh koje broji oko 200 stanovnika, jedna je od zajednica pogođenih izgradnjom MHC. Selo je, s obzirom na to da se nalazi u području Ulze parka prirode, prema riječima mještanina Artana Mize, imalo veliki potencijal za razvoj turizma, međutim na turističke planove, negativno su utjecali planovi za izgradnju mini hidroelektrane. S tim planovima, počeo se smanjivati i broj stanovnika.

– Znajući da je područje Ulze prirodni park, cijela zajednica je čekala razvoj turizma, selo Madhesh je vrijedno radilo da se kuće pretvore u pansione – kaže Miza, dodajući da je entuzijazam splasnuo najavom gradnje MHC.

Artan Miza kaže da su mnogi stanovnici i ranije odlazili iz tog područja, a da bi im izgradnja hidrocentrale zadala posljednji udarac.
Stanovnici Madhesha usprotivili su se projektu i slučaj je na sudu. Miza kaže da je dobio prijetnje iz kompanije koja je iza tog projekta, jer je bio jedan od najglasnijih koji su mu se protivili.

Trenutno terenski radovi privatne firme “A.R.M Sh.p.k” još nisu počeli, jer je trogodišnja dozvola za korištenje vodnih resursa privatnom subjektu istekla 2020. godine.

Zbog toga što Nacionalno teritorijalno vijeće (NKT) još nije odobrilo građevinsku dozvolu za ovu MHC, “A.R.M sh.p.k” je od početka u postupku procjene uticaja na životnu sredinu (EIA).

“Kod MHC Madhesh su evidentni problemi u provođenju zakonskih procedura”, navodi se u izvještaju albanske Državne visoke kontrole.

Iz te institucije su i upozorili da su u ovom slučaju nadležni organi prekršili zakon time što nisu revidirali uslove dozvola.

Kompanija pod nazivom “A.R.M Albania” u vlasništvu je brata gradonačelnika Matija, Agrona Malaja i želi da izgradi hidrocentralu na potoku Lunra.

Slična situacija je i sa mještanima Zall Gjocaja, gdje je u okviru Nacionalnog parka izgrađena hidroelektrana “Zais”. Njihova borba sa kompanijom počela je u proljeće 2020. godine. Kompaniju “Seka Hydropoër” tužila je lokalna zajednica, tražeći oduzimanje licence. Dozvola je oduzeta, jer je tako odlučio Upravni sud, i prvostepenom presudom i onom nakon žalbe.

Nedavno je Vrhovni sud potvrdio odluku Apelacionog suda kojom je dodijeljeno pravo zajednici, nakon čega je oduzeta dozvola za proizvodnju energije kompaniji “Seka hidropower”.

Ekološka aktivistkinja Aurora Leka kaže da su izazovi zajednice Zall Gjocaj bili brojni. Počev od toga da je Zall Gjocaj duboko planinsko područje do kojeg je teško doći, pa do toga da u bližem okruženju nema organizacija koje se bave zaštitom okoliša, pa je stanovnicima bilo teško da sami vode borbu.

– Zbog toga, građani nisu našli drugi način nego da kontaktiraju druge aktiviste van svog grada. Tako da je udaljenost od terena na kojem su se događaji odvijali bila jedna od glavnih poteškoća“, kaže Leka.

Ali uprkos poteškoćama, ona kaže da je zajednica uspjela u naporima “zahvaljujući povjerenju stvorenom između aktivista, stanovnika i advokata”.

– S druge strane, imamo zajednicu sa vrlo malo sredstava pri ruci, koja je suočena sa preduzetničkim divovima koji sofisticiranim metodama podijele zajednicu, utiču na donošenje odluka ili čak na sudske postupke – zaključuje Leka.

VLADINE ODLUKE OTVARAJU PUT UNIŠTAVANJU ŽIVOTNE SREDINE

Na osnovu odobrenja VKM-a za promjenu granica južnih područja, iz nacionalnog parka “Lure Mali i Deja” uklonjeno je 954 hektara, u pokušaju da se legalizuje šuma “Zais”. Promjenom granica Vlada je “ozakonila” izgradnju ove hidroelektrane.

Stanovnici i aktivisti Zall-Gjocaja već više od dvije godine štite rijeke Flim i Urakë, koje će biti pogođene izgradnjom HE “Seke” i “Zais”.

Advokatica Dorina Ndreka kaže da je glavni problem ugovora to što su sklopljeni u pogrešno vrijeme.

– Ugovor je potpisan prije procjene uticaja na životnu sredinu, procjene uslova vezanih za mogućnosti vodnih resursa da se nose sa izgradnjom hidrocentrale, kao i prije provjere da li je to područje zaštićeno područje životne sredine ili postoje druge vrste prepreka – kaže Ndreka.

Ona pojašnjava da ovakav oblik sklapanja ugovora znači da graditelj ima pravnu zaštitu.

– Dakle, čak i ako se projekat ne realizuje, može tražiti odštetu od države zbog nemogućnosti realizacije MHC-e, jer razni organi vlasti nisu odobrili upravni akt, ili zato što je sud poništio taj akt. Dakle, u bilo kojem slučaju predmet ima garanciju – dodaje advokatica Ndreka.

Ona apelira na izmjenu zakona i predlaže da se ugovor zaključi tek nakon što se ispune svi zakonski preduslovi.

Ndreka prati i druge zajednice u Albaniji koje se suočavaju sa sličnom situacijom i kaže da one imaju mnogo izazova.

– Među prvima je potreba za organizacijom i finansijskom podrškom – kaže ona, dodajući da je drugi problem odugovlačenje procesa.

– Glavni problem koji pravosudni sistem trenutno ima u zemlji je kašnjenje u razmatranju spisa u Apelacionom i Vrhovnom sudu, što znači da i u onim slučajevima kada je proces pozitivan i u korist građana, subjekt pronalazi drugo rješenje za postizanje dugoročnog cilja – kaže Ndreka.

Aktivistica grupe za odbranu Nacionalnog parka “Zall Gjocaj”, Aurora Leka kaže da su u slučajevima koje su pratili realizovani ugovori privatnih kompanija uz kršenje mnogih zakonskih odredbi.

– Ne mogu da govorim o jednom broju ugovora, jer ih nema mnogo koje smo pratili. Međutim, smatramo da sve dok ima ovakvih povreda i nepravilnosti može postojati sumnja da su ugovori sklopljeni na koruptivan način – kaže Leka.

UTICAJ MHC NA PRIRODU I GLOBALNO ZAGRIJAVANJE

Stručnjak za životnu sredinu Aleko Miho kaže da “neprijateljske intervencije MHC u rijekama imaju niz uticaja na prirodu”. Štete, kaže Miho, dolaze od izgradnje brana, tunela, izgradnje novih puteva, kanala, upotrebe eksploziva, kao i transmisije. Štete koje obično uzrokuju su erozija, izmjena biokoridora duž potoka, utjecaj na kvalitet vode i isušivanje korita koje direktno utiče na zajednicu.

On kaže da je Albaniji potrebna energija koju proizvode hidroelektrane “jer se energija dobijena iz MHC smatra čistom energijom, jer ne izbacuje otpad u životnu sredinu”. On u principu ne govori protiv izgradnje MHC, ali napominje da ih treba kontrolisati.

– Oko 80 malih HC nalazi se u tokovima rijeka unutar zaštićenih područja ili u ekološkim odnosima sa njima (Valbona, Lure, Shebenik-Jablanica, Hotovë-Dangëlli i drugdje) i u rijekama međunarodne prirodne vrijednosti, kao što je rijeka Vjosë-kaže Miho.

On dodaje da je “takvo neograničeno korištenje rijeka u suprotnosti s konceptom održivog korištenja albanskih prirodnih resursa”. On predlaže da treba razmišljati o drugim izvorima energije.

Stručnjak za okoliš Mihallaq Qirjo objašnjava da se male hidrocentrale uglavnom razvijaju u početnim tokovima rijeka.

-Intervencija u gornjem dijelu cijelog korita u njenoj visokoj kvoti i na strmom brdskom terenu ima relativno visoku cijenu u odnosu na proizvodnju koja će se ostvariti s obzirom da se nalazimo na teškom brdskom terenu – kaže Qirjo.

On dalje dodaje da globalno zagrijavanje s posljedicama dugotrajne suše dodatno otežava ovaj proces.

Dva glavna pokazatelja koja hidrocentrali trebaju za proizvodnju energije su protok i visina pada vode. Qirjo objašnjava da proizvođači energije teže da dobiju maksimum od ova dva pokazatelja.

– Voda koja ulazi u cijev radi proizvodnje energije se preusmjerava iz svog prirodnog toka i nakon udaljenosti stvara se visinska razlika koja se koristi kao potencijalna energija za proizvodnju – kaže on, dodajući da “u ovom segmentu gdje voda prolazi kroz cjevovod, njegovo prirodno korito gotovo presuši, jer tu počinje jedan od prekršaja investitora u MHC, koji nastoje ne samo da uzmu maksimum, već možda cjelokupnu količinu vode koja je u svom prirodnom toku” – zaključuje Qirjo.

Tekst je objavljen u sklopu projekta „Going Environmental” koji sprovode n-ost i BIRN i finansira Njemačko federalno ministarstvo ekonomske saradnje i razvoja (BMZ). BMZ ni na koji način nije odgovoran za informacije ili stavove izražene u okviru projekta.