Tragedija na ulazu u Sarajevo
Poruka majke koja je izgubila dvije kćerke na kobnom mjestu: “Dokle više?”
Osamnaestog septembra 2005. godine na putu Sarajevo-Pale poginule su Jelena Novaković i sestre Svjetlana i Andrea Vasiljević
Zbog smrti četiri prosvjetne radnice zastave širom Bosne i Hercegovine su na pola koplja. Savjet ministara BiH današnji dan je proglasio Danom žalosti zbog smrti Merime Belkić, Lejle Sadiković, Almine Čorović i Mine Kadrić. Put Sarajevo-Pale mjesto je mnogobrojnih saobraćajnih nesreća. Rada Vasiljević, koja je preživjela nesreću u kojoj su joj stradale dvije kćerke pita se šta može da učini da više niko nikada ne osjeti takvu bol.
Osamnaestog septembra 2005. godine na putu Sarajevo-Pale poginule su Jelena Novaković i sestre Svjetlana i Andrea Vasiljević. Majka Rada Vasiljević jedina je preživjela nesreću od koje se do danas nije oporavila.
– Ja sam tada izgubila, prvi taj dan, kćerku od 15 godina na mjestu nesreće. Naš vozač, Jelena, djevojka od 23 godine preminula je isti taj dan u 14 časova. Moja mlađa kćerka od devet godina živjela je devet dana, i nažalost izgubila bitku za svoj mali život – priča Vasiljević.
Nesreća u kojoj su poginule četiri prosvjetne radnice vratila ju je u kobni 18. septembar. Saosjeća sa porodicama poginulih Mine, Lejle, Merime i Almine, i moli ih da budu jaki.
– Ja sam poslije te tragedije dobila djevojčicu. Ovo radim i zbog svoje djevojčice. Da pomognem, da ukažem, ako treba da sjednem na ovaj put i da sjedim 24 časa samo da nam niti jedno dijete više ne nastrada. Niti bilo ko drugi- ističe Vasiljević.
Djevojčica Sara, koju je Rada rodila samo nekoliko godina nakon gubitka Svjetlane i Andree, u imenu nosi akronim “s” od Svjetlana, “a” od Andrea, “r” od Rada. Kaže sve se u zadnjih 14 godina promijenilo, no ne i put na kome je izgubla sve.
– Poslije četrnaest godina, vidim, na ovom putu se ništa nije na bolje učinilo, ništa se nije poboljšalo, čak i gore. I da svaki dan imamo stradanja, dokle – pita Vasiljević.
Ovo je opasna dionica, upozoravaju iz MUP-a RS. Samo u poslednjih nekoliko godina svjedoci su velikog broj saobraćajnih nesreća.
– Postavljamo preventivne tačke gdje upozoravamo učesnike u saobraćaju prilikom padanja kiše, i atmosferskih uslova gdje je povećan rizik od nastanka nezgoda, upaljene su rotacije na službenim vozilima i smirujemo saobraćaj. Pored tih aktivnosti, mi sačinjavamo informacije koje dostavljamo saobraćajnim preduzećima. Upravljačima puteva – poručuju iz entitetskog MUP-a.
Dan žalosti u Bosni i Hercegovini
Na istom mjestu je stotine metara puta bez branika. Branike provaljene u saobraćajnim nesrećema, i veliki broj spomenika. Iz Puteva RS poručuju, sve bi to riješili, no spriječavaju ih procedure.
– Mi bismo voljeli da možemo da djelujemo brže, da izdamo nalog, da se on sutra riješi, ali kada mi to tako uradimo onda se govori o kršenju procedura. Mi ono što dobijamo od MUP-a, nismo bili obavješteni da se tu dogodila neka saobraćajna nesreća. Ne govorim o cijeloj dionici puta, već o tom mjestu – kažu u Putevima RS.
A na tom mjestu još jedan spomenik. Još jedan spomenik kao pomen, ali i opomena. Opomena “Putevima” da put nije siguran i vozačima da voze oprezno.