Porodice u Potočarima opraštaju se od najmilijih
Tabuti sa 136 žrtava srebreničkog genocida, koji su iz Visokog dovezeni u Potočare gdje će 11. jula pronaći vječni smiraj, poredani su jedan do drugog u hali bivše fabrike akumulatora, mjesta odakle je i krenula najstrašnija priča u historiji moderne Evrope, piše Anadolu Agency (AA).
Majke, sestre, braća, sinovi i kćeri došli su da se oproste od svojih najmilijih. Nakon dugogodišnje potrage za posmrtnim ostacima članovi porodica ubijenih imaju priliku osigurati dostojnu dženazu svojim najmilijim.
Jecaji članova porodica žrtava srebreničkog genocida koje će 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari pronaći svoj smiraj odzvanjali su objektom koji je nekada bio mjesto gdje su Srebreničani potražili spas.
[quote_box_right]Kadrovi snimljeni u Potočarima uoči 11. jula djelimično podsjećaju na one od prije 20 godina, kada su hiljade Srebreničana bile u krugu fabrike akumulatora, tražeći garanciju za samo jedno, goli život[/quote_box_right]
Kemal Hasanović nalazi se pored tabuta brata Džemala i oca Ibre. Obojica će biti ukopani u subotu. Džemal je imao samo 16 godina.
Kako kaže, zahvaljuje se Bogu, jer ima još jednog brata i sestru koji su preživjeli golgote. Tog jula Kemal nije bio u Srebrenici.
“Ja sam u tom momentu bio u Tuzli, studirao sam. Posljednji moj susret s njima bio je 10. marta 1992. godine. Više se nismo vidjeli. Brat je identifikovan prije tri godine u zvorničkoj Kamenici, a otac u sekundarnoj grobnici u Liplju. Otac nije kompletiran, tridesetak posto skeleta je pronađeno, a za ostalim kostima se još traga. Brat je, hvala Bogu, kompletan. Bio je u odijelu. Nije nađena samo jedna ključna kost iz ramena”, ispričao je Kemal.
Kako kaže, prikupljao je razne informacije o tome šta se desilo s njegovom porodicom.
“Međutim, dobijao sam razne informacije od rodbine i prijatelja, jer u tom momentu nisi ni mogao očekivati nešto, jer su ljudi bili preplašeni”, naglasio je Kemal.
Tog kobnog jula 1995. godine, razoružani Srebreničani utočište su potražili u bazi holandskog bataljona pri misiji Ujedinjenih naroda (UN) upravo u Potočarima, u fabrici akumulatora, gdje su danas, jedan do drugog, u perfektnim pravolinijskim redovima poredani tabuti s njihovim kostima, pronađenim u masovnim grobnicama.
Dok posmrtni ostaci srebreničkih žrtava čekaju na posljednjoj stanici pred konačni smiraj, kojoj su prethodile masovne, primarne, sekundarne i tercijarne grobnice te identifikacijski centri, tupi zvuci koraka na trenutak prekidaju putovanja kroz bolna sjećanja njihovih bližnjih, koji najprije skupljaju snagu, a zatim kroče u drugu, realnu stranu njihovih života obilježenih bolom i uglavnom redovnim godišnjim ispraćanjem rodbine, uvijek na isti datum, 11. jula.
Kadrovi snimljeni u Potočarima uoči 11. jula djelimično podsjećaju na one od prije 20 godina, kada su hiljade Srebreničana bile u krugu fabrike akumulatora, tražeći garanciju za samo jedno, goli život.
Mnogi, tačnije više od osam hiljada njih, nisu preživjeli golgotu u režiji haških optuženika Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
Konvoj sa 136 tabuta s posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici, koji je jutros krenuo iz Visokog, nakon prolaska kroz Sarajevo i odavanja počasti žrtvama od više hiljada građana, u popodnevnim satima stigao je u Potočare gdje će u subotu, 11. jula, biti obavljena kolektivna dženaza i ukop.
Konvoj su u Potočarima dočekali članovi porodica ubijenih Srebreničana na mjestu nekadašnje Fabrike akumulatora. Oni su u tišini formirali dva reda od kamiona do ulaza u prostor nekadašnje Fabrike akumulatora kako bi na rukama prenijeli tabute sa žrtvama srebreničkog genocida.
