Porodica “Kišnog čovjeka”: Želimo oživjeti našeg brata Saida

“Zagrebački policajci u četvrtak poslijepodne na kućnom pragu kazali su mi kako je DNK analizom nepobitno utvrđeno da bezimeni čovjek iz rapske bolnice kojeg su tamo prozvali imenom Perica naš bliži srodnik, odnosno moj davno nestali brat Said.

Također su mi rekli da im u najkraćem roku za njegovo ‘oživljavanje’ dostavim izvod iz matice rođenih i smrtni list kojim je prije četiri godine proglašen mrtvim”, priča Saida M. (61), najstarija sestra Saida Kešića, koji bezimen već 36 godina u Psihijatrijskoj bolnici Rab čeka da mu neko odgovori na pitanje ko je on i ko mu je porodica, piše 24sata.hr.

Presretna Peričina, odnosno Saidova porodiac, tri sestre i dva brata, doslovno razasuta od Hrvatske do Norveške i Švedske, sad nastoji što prije administrativno oživjeti brata Saida, koji ih čeka u rapskoj bolnici.

Naime, Huse, najmlađi brat iz porodice Kešić, još prije 10-ak godina namjeravao je na porodičnom imanju u Kešićima pokraj Prijedora sagraditi kući. Kako im je otac već bio umro, a majka je umrla prije četiri godine, za ishođenje građevinske dozvole bilo je nužno da se nasljedni dijelovi među braćom i sestrama podijele.

Morali su ga proglasiti mrtvim

Svi su se odrekli svojeg dijela, a kako je Said, ili Perica iz naše priče, nestao još daleke 1980., tu pravnu zavrzlamu mogli su, pojašnjava sestra Saida, razriješiti jedino na jedan način, da ga u sudskom postupku proglase mrtvim jer decenije traganja za njim nisu dale rezultata.

Foto: Hajrudin Merdanović/24sata.hr

Sud u Prijedoru prije četiri godine donio je upravo takvo rješenje da je Said Kešić proglašen mrtvim.

Rješenje o proglašenju smrti i izvod iz matice rođenih prvi su dokumenti koje trebaju pribaviti te su, uz one o DNK analizi, koje još službeno nisu dobili od policije, potrebni za njihovo pojavljivanje u rapskoj bolnici, gdje će se prvi put susresti s bratom, koji je, nasreću, još živ. Da su odavno u porodici izgubili svaku nadu da će ga ikad živog pronaći, leži u činjenici službenog proglašenja njegove smrti.

Svo to vrijeme, gotovo četiri decenije, nadasve nesretni Perica, kako ga sasvim slučajno prozvaše u bolnici, a na koje ime se i odaziva, sam, ostavljen i zaboravljen od svih čekao je milostinju, da mu samo kažu ko je i odakle je. Svi osim bolnice bili su bešćutni.

Sretan završetak

Samo 36 dana nakon što je priča o bezimenom čovjeku osvanula u 24sata, dobila je nadasve sretan završetak. Državi je trebalo 36 godina da kaže kako je bezimeni Perica Matas zapravo Said Kešić, golobradi mladić kojeg su u augustovsko ljeto daleke 1980. godine našli u središtu Drniša kako luta.

Samo zato što nije znao izreći svoje ime i ime svojih bližnjih, skončao je najprije u splitskoj bolnici, a ubrzo potom u Psihijatrijskoj bolnici Rab, gdje je ostao do danas. Ni danas nije posve jasno kako je Said dospio iz Prijedora u Drniš i davne 1980. prešao tih dvjestotinjak kilometara.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Njegov brat Nisvet pretpostavlja da se negdje ukrcao na autobus, ali mu nije jasno kako niko nije reagirao na dječaka s mentalnim poteškoćama koji za kartu sigurno nije imao novca. Na dan kad je nestao roditelji, sestre i braća pretpostavljali su da je odšetao do susjednog sela, kao što je i inače običavao. Jako je volio kombajne i traktore pa je išao okolo proučavati kako rade.

Ali tog dana nije došao kući. Vrsni psihijatri rapske bolnice, koji se o njemu brinu punih 36 godina, spremaju mu se, na njemu koliko-toliko razumljiv i najprihvatljiviji način, priopćiti ko je on zapravo, odakle je, ko mu je i gdje mu je porodica. Polako ga već pripremaju i na skori susret s braćom i sestrama, koji su ga već davno izbrisali iz svojeg života izgubivši svaku nadu da je među živima.