Poljoprivrednici iz Livna: Broj krava se rapidno smanjuje, sela ostaju mrtva

Stanje u stočarstvu na području Livanjskog kantona, a posebno općine Livno, je došlo na kobnu raskrsnicu, jer se broj krava rapidno smanjuje, upozorio je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Jozo Kovač, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Livanjskog kantona.

“Broj ljudi, paralelno s tim, se također smanjuje. Veliki broj ljudi odlazi sa sela, iseljava se. Sela postaju mrtva. Uporno govorim i akcenat stavljam na našem kantonu, na područje livanjske općine. Jer je činjenica da livanjska općina najviše trpi gubitak stočnog fonda. Duvanjska regija je zadržala, pa čak i nabavljaju ljudi stoku i šire proizvodnju dok je na području Livna stanje katastrofalno”, upozorava Kovač.

Ilustruje to primjerom da kada je on počeo da se bavi stočarstvom samo u njegovom i susjednom selu bilo je između 400 do 500 krava, a sada ih je na cijelom području od Livna do Čelebića svega oko 100. Tražio je, predlagao, navodi da se krava proglasi demografskom jedinicom kako bi se spasilo stočarstvo na području Livna.

Naglašava kako je prije dvije-tri godine slao i dopis federalnom ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudinu Dediću gdje je naglašavao probleme koji se dešavaju na području općine Livno, počevši od smanjenja stočnog fonda do toga kako ljudi izlaze iz proizvodnje mlijeka.

“Znamo da smo poznati po proizvodnji sirovine za poznati livanjski sir. Tu imamo i priču mljekare i kapitalističkog pristupa, pozivanje na otvoreno tržište. Pokušavamo zaštititi sirovinu livanjskog sira, livanjsko mlijeko”, kazao je Kovač.

Kaže kako iz godine u godinu poljoprivredu prate problemi od raznih elementarnih nepogoda. Ova godina je, ističe, u biti identična 2012. godini jer i ona je bila sušna i niko nije reagirao uopće.

Ni, ranije štete nisu, kaže Kovač u potpunosti sanirane, a nastupile su nove.

“Kao poljoprivrednik i tada sam bio u krizi jer je 50 dunuma kukuruza bilo zasijano, a nije se uspjelo ništa skinuti za silažu. Plaćali smo sijeno po 4,5 KM na području Glamoča, ali opet smo plaćali ljudima koji ne žive od poljoprivrede. Imamo slučaj ove godine također, da dobar dio poljoprivrednika nije spremio hranu za svoj stočni fond. Imamo pojavu nerealnih poljoprivrednika koji kose površine i prodaje tu hranu za Hercegovinu, velikim proizvođačima koji drže stoku i koji hranu mogu nabaviti, a mi ostajemo bez mogućnosti da nabavimo hranu”, navodi Kovač.

Kaže da govori kao poljoprivrednik iz realne poljoprivrede, a to su obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom kao primarnom djelatnošću.

“Naglašavam stalno važnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i upozoravam na pogrešnu poljoprivrednu politiku koja se u posljednje vrijeme provodi i u kantonu i u FBiH. Taj pristup na koji način se ide u tjeranje ljudi u registraciju poljoprivrednih obrta, represivno sa iznudom, sa nepripremljenim stvarima koje prati to sve. Uz to ide skupa dodjela zemlje, nakaradan sustav poticaja…”, navodi Kovač.

Na neki način je, kaže, ušao u “rat” sa kantonalnim ministrom poljoprivrede Livanjskog kantoan zbog toga, te pokušava doći do općinskog načelnika da njega “uvuče u tu priču jer on je u biti glavni i početni problem oko dodjele livanjske zemlje”.

“Velika površina zemlje polako ide u ruke velikih ljudi, ljudi koji se bave poljoprivredom zbog viška novca. Neko ko ima auto kuću, benzinsku pumpu sada ide u poljoprivredu i u biti otima glavni resurs. To je ono što naša udruga ističe, na koji način pokušavamo upozoriti”, navodi Kovač.

Kaže kako su kompleksni problemi, te da ih je nemoguće riješiti u nekom kratkom vremenu.

“Ali je moguće pokrenuti stvari da se pokušaju rješavati tačno onako kako bi trebalo. To je počevši od važnosti isticanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, donijeti zakone i u biti isticati poticaj kao kategoriju da uđe u zakon, jer oni nisu definisan kao takav. To je regulirano po principu odluka i uredbi”, ističe Kovač.