Politika spojenih posuda: Kosovo za Republiku Srpsku!?
Ni Srbija ni Rusija nisu priznali državnu nezavisnost Kosova. Iz Beograda čak poručuju da to nikad neće učiniti. No, i jedni i drugi apsolutno su svjesni da je to gotova stvar. Njihovo protivljenje, više poza nego realna politika, samo je pokušaj da se vještački uveća cijena ovoga gubitka te da se za to, politikom spojenih posuda, dobije neka teritorijalna kompenzacija.
Ispod oka se, dabome, mjerka Bosna i Hercegovina i šanse da se pripajanjem Republike Srpske nadoknadi ono što je izgubljeno otcjepljenjem Kosova. Na toj strateškoj politici Srbija je još od 2006. godine.
Sudeći po nekim najavama, uskoro bi moglo doći do agresivnijih aktivnosti u ovom smjeru. Njih će, umjesto Beograda, pokrenuti Moskva, odani advokat Srbije na međunarodnoj sceni.
Kako tvrdi britanska analitičarka Mary Dejevsky, Rusija bi uskoro mogla da prizna nezavisnost Kosova. Bio bi to, po informacijama koje ona ima iz kremaljske diplomatske kuhinje, dio šireg sporazuma između Vašingtona i Moskve, nakon što je Donald Tramp preuzeo funkciju predsjednika SAD. Time bi, tobože, Rusija učinila ustupak Americi.
Obzirom da SAD svesrdno pomažu Prištini, ruska usluga ima vrijednost, no samo formalno. Kosovo se već toliko odomaćilo u društvu nezavisnih, suverenih država, da rusko priznanje, pa čak i srpsko, ništa ne mijenja. Nije to adekvatna moneta za potkusurivanje sa Vašingtonom.
Rusko priznanje Kosova bilo bi, s visokim stepenom vjerovatnoće, praćeno sa dva zahtjeva. Prvi je priznavanje nezavisnosti tri samoproglašene ruske paradržave (Južna Osetija i Abhazija, u Gruziji, te Pridnjestrovska republika u Moldaviji), a vjerovatno i četvrte koja nastaje na istoku Ukrajine.
Drugi zahtjev bio bi da SAD smekšaju svoje stavove oko mogućeg otcjepljenja RS iz sastava BiH. Nemoguće je, naime, i zamisliti da bi Rusija, priznavanjem Kosova, ugrožavala svoje prijateljstvo sa Srbijom. Neki ćar iz toga bi trebao da pripadne i Beogradu.
U ovom pravcu nešto će se uskoro raditi. Rusija će Trampu svašta nuditi i pokušavati da uspostavi mnogo bolje odnose od onih koje je imala sa Obaminom administracijom. Za to će, međutim, morati da ponudi mnogo vrijednije ustupke od mogućeg priznavanja nezavisnosti Kosova.
Mislim da to Trampu neće ništa značiti.
Općenito, iz raznih “kuhinja”, naročito iz moskovske, stalno dolaze neke bombastične ideje i nagovještaji čiji zajednički nazivnik je taj da je novi američki predsjednik neka teška naivčina. Ispada da je Trampu stalo da po svaku cijenu skine ruski problem sa vrata.
Nije to netačno. Ali, s jednim dodatkom: Trampu je nadasve stalo da iz te velike političke trgovine veću zaradu ostvari Amerika! Stoga su naivni svi koji misle da će Putin lako namagarčiti novopečenog predsjednika najmoćnije zemlje svijeta, i oko Kosova i oko svega drugog gdje se sukobljavaju interesi dvije velesile.
