Politički triler oko ubistva Davida Dragičevića

DW: Ljiljana, Vi za investigativni portal Žurnal pratite slučaj Davida Dragičevića. Sada je i Johannes Hahn, komesar EU za proširenje, tražio da se njegova smrt rasvijetli. Zbog čega istraga, godinu dana nakon Davidove smrti, ne napreduje?

Ljiljana Kovačević: Ono što je evidentno je da pravosudno-policijske strukture u RS ostaju pri prvobitnoj verziji smrti Davida Dragičevića. Oni su, da podsjetim, na početku rekli da je Davidova smrt zadesna, slučajna, da je David, prije nego što je nestao, imao jednu tuču u gradu, da je opljačkao jednu kuću, a onda zadesno završio u rijeci Crkvini, koja služi kao odvod za kanalizaciju. Nema sumnje da policija i pravosuđe ne žele ni za milimetar da pokrenu tu istragu i po svemu sudeći, po mišljenju mnogih koji se bave ovim slučajem, istraga ne napreduje upravo zato što su pripadnici MUP-a RS i neki visoki funkcioneri direktno ili indirektno umiješani u ubistvo Davida Dragičevića.

Davidov otac Davor je za FACE TV rekao da je „udario u vrh države, u Dodika, ministra unutrašnjih poslova Lukača, bivšeg načelnika Uprave za organizvani kriminal Darka Ilića i još neke pojedince iz vrha MUP-a RS“ a konstatovao je i da inače  „svi šmrču Lukačev kokain“. Je li ovdje riječ o političkom trileru?

Ja mislim da je politika ovdje pokriće za ono što su uradili neki od pripadnika MUP-a i da se sad nalazimo u jednoj pat-poziciji, jer političke strukture u RS ne žele da žrtvuju svoje ljude. Nema sumnje da određeni pripadnici MUP-a, sa Darkom Ilićem na čelu, koji je bio načelnik Uprave za organizovani kriminal, a sad je savjetnik ministra Lukača, itekako involvirani u cijeli taj slučaj. Znači, rješenje ubistva Davida Dragičevića bi pokrenulo veliku lavinu u samom MUP-u RS, koja bi išla do samog vrha. Da niko iz policije nije umiješan, onda bi taj slučaj bio riješen.

Neki mediji u RS su, nakon što su uglavnom bili suzdržani, sada počeli da objavljuju navodno kompromitujuće detalje o postupcima Davora Dragičevića tokom rata prema Bošnjacima.  Jesu li i oni u službi onih koji žele da zataškaju ubistvo?

Određeni mediji od samog početka pokušavaju da diskredituju Davora Dragičevića: govore da su Davidovi roditelji bili razvedeni, da je to jedna disfunkcionalna porodica, da su Soroševi plaćenici, da su britanski špijuni, da ruše RS. Pošto je očigledno da Davor Dragičević i porodica imaju veliku podršku Bošnjaka i ljudi iz entiteta Federacije BiH, kao i iz dijaspore, oni pokušavaju da stvore neki animozitet na tom nivou. Znači, određene strukture, koje rade propagandu u vezi sa ovim slučajem, na sve moguće načine pokušavaju da diskredituju Davora i njegovu bivšu suprugu Suzanu i da cijeli slučaj dovedu u neki drugi kontekst.

Šta je zapravo predpriča Davidovog ubistva i šta je David mogao do pronađe što kompromituje vrh RS?

Postoje razne teorije da je David, s obzirom da je bio dobar informatičar, uspio da dođe do nekih podataka koji kompromituju dio policijskog vrha, koji je umiješan u poslove sa drogom, sa narkoticima i da im je to stavio do znanja da posjeduje te podatke i da je zbog toga izgubio glavu. To je jedna teorija. Druga je da je došao do nekih podataka koji su u vezi sa trgovinom oružja. Ja ne mogu da kažem da li su te teorije tačne.

Vaš suprug bloger Slobodan Vasković istraživao je detaljno ovaj slučaj. On je u intervjuu za N1 rekao da nema ni jednog centimetra na Davidovoj glavi koji nije bio udaren. Na čemu temelji te tvrdnje?

Slobodan je imao kompletnu dokumentaciju i foto-dokumentaciju sa obdukcije, konsultovao se sa raznim stručnjacima, tako da je te podatke iznosio na osnovu dokaza iz te dokumentacije koju je imao. On je osoba koja od svih novinara u RS i BiH ovaj slučaj ima u malom prstu. Uvijek je bio temeljan u svojim istraživanjima i nikad ne objavljuje nešto za šta nema potvrdu iz više izvora.

Slobodan Vasković prvi je u javnost iznio detalje, kontradikcije i nelogičnosti u istrazi oko Davidovog ubistva. Zašto je on prije 11 mjeseci morao da napusti BiH?

Dobijao je pozive od Specijalnog tužilaštva RS, ostavljali su ih ispred vrata. Pozivali su ga kao svjedoka. Da je došao, sigurno bi ga priveli. Ako ga ne bi priveli, onda bi trpio svakodnevni mobing, jer njegovo pisanje ih očigledno mnogo nervira i ne vjerujem da bi njegov povratak u BiH ostao bez reakcije policije i tužilaštva. Ono što je ključno, zbog čega se on ne želi vratiti u BiH nije to da se boji, nego činjenica da bi mu to onemogućilo da dalje piše o ovom slučaju. Bio bi izložen raznim saslušanjima i ko zna čemu sve još. Hiljadu puta su mu u prošlih 11 mjeseci stavili metu na čelo. U Banjaluci je svaki put kad izađe mogao biti napadnut. Ne nužno po naređenju nekog sa vrha, to može biti i neki partijski vojnik, koji može da vas presretne, pretuče. Toga imamo ovdje svaki dan.

Hrvatski advokat Anto Nobilo, koji je bio član Međunarodnog advokatskog tima,  izjavio je da Davor Dragičević ni za jednu tvrdnju nije dao nijedan dokaz. On je  prije nekoliko dana rekao da će slučaj Dragičević biti, citiram, «jedna od najvećih obmana u historiji BiH”. Kako vi tumačite tu izjavu?

Prije svega mislim da je Anto Nobilo u cijelu priču uveden veoma smišljeno i da je doveden da napravi potpunu konfuziju. Ono što osporava tu njegovu izjavu je dokumenat koji je napisao prije nego što mu je otkazana punomoć da zastupa porodicu Dragičević, u kojem i sam tvrdi da se radi o ubistvu Davida. Postojala je namjera da se stvari odvedu na drugu stranu, da se potvrdi prvobitna policijska verzija da se radilo o zadesu, da ostanu konstatacije kako je David bio narkoman, te kako je opljačkao kuću. I drugi član tima Zorica Nikodinović iz Beograda se povukla u onom momentu kada je shvatila da te stvari ne mogu da se okrenu na taj isti mlin. Mislim da su oni, koji su po dužnosti dovedeni, otišli iz tima. Ostao je jedini Ifet Faraget iz Sarajeva, koji jedini iz Međunarodnog tima zastupa porodicu i iskreno radi na cijelom slučaju

Nobilo je međutim rekao da je to sve skupa Fake News?

Ja bih rekla da je sve ono što je rekao Anto Nobilo u svom posljednjem intervjuu Fake News. U proteklih 12 mjeseci ni policija ni pravosuđe se nisu pomjerili sa mrtve tačke. Ničim nisu mogli potkrijepiti svoju verziju da David nije ubijen. Mogu samo da ponovim ono što je rekao Davor Dragičević a to je da se radi o određenim udbaškim strukturama koje imaju veze sa predratnim vremenom. One i dan danas odrađuju posao za određene političke grupe, kada im se da zadatak.

Republiku Srpsku i BiH je, nakon Vašeg supruga Slobodana Vaskovića, morao napustiti i sam Davor Dragičević. Sklonio se i politički analitičar i pravnik Srđan Šušnica, političar PDP-a Adam Šukalo, obojica zagovarači pokreta Pravda za Davida. Je li Banjaluka postala mjesto opasnog življenja?

To govori o tome da je RS postala totalitarno društvo u kojem ljudi ne mogu da navečer izađu i prošetaju Trgom Krajine. Jer, ako imate grupu od pet ljudi, odmah se stvori 50 policajaca koji opkole tu grupu, legitimišu ljude, privode ih… Apsolutno su na minimum svedene sloboda izražavanja i sloboda kretanja. Policija se brutalno ponaša prema građanima. Mogli smo vidjeti šta se deševalo 25. i 30. decembra, kada su specijalci tukli ljude, žene, djecu. Ono što je tragično je da se jako mali broj ljudi odupire svemu tome, osim Banjaluke gdje postoji nekakav otpor, koji je sve manji, jer brutalnost policije je sve veća. U ostatku RS imate jako malo reakcija, opozicija je jako inertna, podijeljena. Iz FBiH političari također malo reaguju, neće da se miješaju.Ali ono što je jako bitno i što je opozicija u RS-u ipak uspjela da uradi je formiranje Anketnog odbora, kojem je predsjedavao Branislav Borenović, predsjednik PDP-a. Taj Anketni odbor je natjerao saslušanjima i policijskih službenika i predstavnika Tužilaštva da se konačno Davidov slučaj proglasi ubistvom.

Davidovo tijelo će u petak 15.3.2019 biti sahranjeno u Austriji. Znate li možda da li će njegove posmrtne ostatke pregledati austrijski patolozi ili forenzičari?

Nemam tu informaciju. Ali Davor Dragičević je, dok je tijelo njegovog sina bilo u hladnjači, odrezao komad kose i poslao ga na toksikološku analizu u Austriju. U međuvremenu su stigli i toksikološki nalazi iz Beograda. I nalaz iz Beograda i nalaz iz Austrije demantovali su ono što je vrh policije rekao na pres konferenciji 26. 3.2018. i pokazali da David nije koristio nikakvu drogu, mada je na pres konferenciji rečeno da je u njegovoj krvi pronađen LSD. To je posebno skandalozno, s obzirom da u RS ali ni u samoj Banjaluci ne postoji toksikološka laboratorija koja bi mogla da putem krvi utvrdi postojanje droga. To je Fake News.

Šta radi međunarodna zajednica?

Gleda, evidentira sve, bilježi i čeka. Šta čeka, to ne znam. Valentin Inzko je uradio jednu dobru stvar. On je taj slučaj iznio pred Savjetom bezbjednosti UN-a u svom godišnjem izvještaju o stanju u BiH i to je ono što meni daje nadu da će međunarodna zajednica na kraju da djeluje. Imate i statement iz kabineta Johannesa Hahna, koji je od članova Predsjedništva BiH zatražio da se slučaj ispita i istraži po utvrđenim pravosudnim međunarodnim standardima. To su naznake da međunarodna zajednica ipak nije digla ruke. Mnogi ljudi u Banjaluci su bili zgranuti ćutanjem i OHR-a i OSCE-a i Evropske komisije i svih ambasada na dešavanja u decembru u Banjaluci, kada su policajci specijalci palicama tukli narod i gdje je izostala bilo kakva reakcija. Ali ja sam opet optimista i nadam se da će oni u jednom momentu tražiti da se slučaj dovede do kraja.

Je li pokret Pravda za Davida razbijen?

On je bitno oslabljen. Postoji kao grupa na Facebooku koja broji oko 660.000 članova. Postoji još taj nukleus ljudi koji su u Banjaluci i koji su uporni. Pošto im više nije dozvoljeno da se okupljaju na Trgu, oni se okupljaju u crkvenom dvorištu u centru Banjaluke i svako veče pale svijeće za ubijenog Davida. Protiv mnogih ljudi su pokrenute prekršajne i krivične prijave i oni su otišli vani, sklonili se. Ostali su ti ljudi koji vjeruju da trebaju svaki dan da izađu, da skreću pažnju javnosti i to je ta grupa od stotinjak ljudi koja održava pokret.

Ako se razriješi slučaj ubistva Davida Dragičevića, šta bi to moglo značiti za RS i cijelu BiH?

Ukoliko se taj slučaj riješi, mnoge stvari u RS biće srušene kao kula od karata. Dovoljno je da izvučete jednu kockicu i da se cijela piramida sruši. Nema sumnje da će, ukoliko dođe do stvarnog razrješenja ubistva, RS doživjeti ogroman potres, prije svega politički potres, te da mnoge stvari u tom entitetu neće biti kao što su bile.

Ljiljana Kovačević je dugogodišnja novinarka investigativnog portala Žurnal iz Sarajeva i novinske agencije Beta iz Beograda. Rođena je na Sokocu pored Sarajeva. Prije rata je radila je na nekadašnjoj TV Sarajevo, čiji je stipendista bila. Diplomirala je na odsjeku za žurnalistiku Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Živi u Banjaluci.