Politički cilj Milanovića je oduzimanje monopola HDZ-u na hrvatstvo i domoljublje

Nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine raspisala opšte izbore za drugi oktobar ove godine, HDZ BiH, odnosno Hrvatski narodni sabor najavio je, kako je navedeno, teritorijalnu reorganizaciju zemlje. Iako su takve najave doživjele oštre diplomatske reakcije iz evropskih institucija, hrvatski državni vrh, posebno predsjednik Zoran Milanović, najavljuje nastavak podrške Draganu Čoviću.

Kako je najave HNS-a i OHR ocijenio kao oživljavanje aveti trećeg entiteta, pojedini diplomatski krugovi tvrde da hrvatski zvaničnici podrškom Čoviću u ovakvim okolnostima rizikuju ozbiljna politička neslaganja sa nekim uticajnim zapadnim zemljama.

Urednik emisije “Sedmica” Radija Bosne i Hercegovine Amir Sužanj o tome razgovara sa istaknutim hrvatskim intelektualcem, profesorom zagrebačkog Filozofskog fakulteta i nekadašnjim članom Savjeta za vanjsku politiku i međunarodne odnose bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, doktorom Tvrtkom Jakovinom, javlja BHRT.

Odavno nije bilo više političkih protivrječnosti na stolu u Bosni i Hercegovini u isto vrijeme, profesore Jakovina. Pregovori o izbornoj reformi su propali, opšti izbori u oktobru su raspisani, a lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović kao odgovor najavljuje teritorijalnu reorganizaciju, koja je iz ambasada najuticajnijih zemalja, ali i iz Ureda visokog predstavnika ocijenjena neprihvatljivom, a njena sama najava destabizirajućom. Velika Britanija je čak najavila sankcije Čoviću, slične onima koje su izrečene Dodiku. Zvanični Zagreb je očigledno razapet između nastojanja da podrži Čovića i mogućih negativnih posljedica zbog takvog političkog djelovanja. Šta očekujete kao najrealniji ishod ove situacije?

“Nažalost, najrealniji ishod je da se u Bosni i Hercegovini neće dogoditi ništa novo. To znači da ćemo i dalje slušati retoriku iz Republike Srpske koja će zagovarati moguće ocjepljenje, da će Hrvati i dalje govoriti o izmjeni načina izbora u Predsjedništvo i eventualno prijetiti stvaranjem trećega entiteta, a u osnovi se neće dogoditi ništa, što nisu dobre vijesti za Bosnu i Hercegovinu, jer neće biti prave promjene. Neće biti impulsa, koji bi državu trebao učiniti funkcionalnijom”.

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović najavio je teritorijalnu reorganizaciju kao odgovor na raspisivanje izbora bez reforme izbornog zakona. Ambasade najuticajnijih zemalja upozorile su da je neprihvatljiv način na koji on to zagovara. Neki to čak upoređuju sa svojevremenom “hrvatskom samoupravom”, koja je bila politički kraj tadašnjeg lidera HDZ-a BiH Ante Jelavića. Kako vi gledate ovaj trenutak za jedan takav politički projekt?

“To je nešto što je HDZ BiH najavljivao ako se ne dogodi ništa u pregovorima o izbornoj reformi. Međutim, čak i kad bismo zamislili da je to jedan mogući plan ili da bi to možda bila dobra politika za Bosnu i Hercegovinu, prvo pitanje je da li preustroj ili hrvatska jedinica uključuje one krajeve Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati nekada živjeli u većem ili velikom broju, a koji su danas dio Republike Srpske. Ako to ne uključuje dramatični preustroj na tri jedinice, koji će onda promijeniti granice koje su postavljene unutar Bosne i Hercegovine u Dejtonu, onda ja mislim da je to pucanje ne raznom puškom, nego da to nije više od mazanja očiju nekome. To je nemoguće postići, osim na onim prostorima gdje HDZ i sad ima vlast. A što će biti sa srednjom Bosnom, što će biti sa Bosanskom Posavinom i što je sa onim mjestima gdje je u Bosanskoj Posavini prije rata živjelo toliko puno Hrvata, da li više itko o tome i na koji način misli? Prema tome, mislim da smo tu na jednom također standardnom političkom polju. To su teme, problemi i retorika koje smo i dosad gledali u različitim okvirima, u različitim situacijama.

Nažalost, ne mislim da se tu nudi bilo što drugo što već nije bilo nuđeno, od istih ljudi iste teme, samo su nešto malo te boce možda sa drugačijom etiketom nego što su bile dosad. To nije dobar put i mislim da to neće riješiti pitanje u Bosni i Hercegovini ni za Hrvate, ali nije samo to pitanje Hrvatske. Hrvatska treba voditi brigu da susjedna država Hrvatskoj i Evropskoj Uniji bude funkcionalna, ja bih rekao prozapadna zemlja.

To je zadaća Hrvatske kao odgovorne članice Evropske Unije i kao zemlje koja najbolje poznaje svoje susjede jer dijeli isti jezik, zajedničku povijest, jer se poznajemo, jer smo si blizu… Da li to postoji i je li to postojalo uopće, to je sada druga stvar”.

Stanje u Bosni i Hercegovini, ili hrvatsko pitanje u njoj prema mjerilima predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, odjednom je poprimilo takav značaj da je premašilo i sve globalne elemente u najvećoj krizi u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Milanović uslovljava prijem Finske u NATO usvajanjem izbornog zakona prema zahtjevima Dragana Čovića. Kako objasniti takvo povezivanje reforme izbornog zakona u Bosni i Hercegovini sa jednom od najznačajnijih političkih promjena još od pada Berlinskog zida kao što je dolazak NATO-a na samu granicu Rusije?

“Čini mi se da je tu predsjednik Milanović puno sličniji Miloradu Dodiku nego u nekim drugim politikama. Naime, od te prijetnje neće biti puno. Toga je svjestan i sam predsjednik Milanović, niti on konačno može to izvršiti. Ni hrvatski prijem u NATO nije mogla opstruirati niti Slovenija, koja je to u tom trenutku htjela i čak najavila referendum oko hrvatskoga članstva prije sad već više od deset godina.

Prema tome, to je, ja bih rekao, samo način na koji želite ukazati da postoji ozbiljan problem, koji biste rješavali, ali ili ne postoji volja ili smatrate da vam se ne čini pravda zbog toga. Ja bih rekao da je tu došlo do još jedne runde gdje Bosna i Hercegovina ulazi puno više u hrvatski politički život nego što je to bilo u dugo vremena, tim više što postoji određena suglasnost između… teško je možda sada govoriti o dva politička pola jer oporbu HDZ-u u Hrvatskoj vodi predsjednik Milanović, koji je tu u jednoj drugačijoj poziciji i koji nastavlja borbu protiv HDZ-a ili oduzimanje monopola na hrvatstvo HDZ-u tako da im želi oduzeti monopol nad nad bosanskohercegovačkim, naročito hercegovačkim Hrvatima sa retorikom koja je ovakva kakvu slušate. Ja bih rekao da smo mi i dalje uglavnom na političkom planu sa vrlo neizvjesnim mogućnostima da se išta promijeni, da su toga svi akteri svjesni…

Tvrtko Jakovina

Ja bih rekao da je toga i HDZ u Hrvatskoj bio svjestan sa svom svojom retorikom koja je, dakle, neuspjela, ponovo se ništa u Bosni i Hercegovini nije promijenilo ili nije se dogodilo drugačije. Oni su to okrenuli, vraćali Milanoviću tako da su njega optužili da je on opstruirao promjene. Ništa se ne događa supstancijalno. Ponovo govorim, možda naizgled nekome može izgledati da su to dobre vijesti za Bosnu i Hercegovinu. Nisu, jer to su pokazatelji da nema promjena. Promjene su nužne. Ne znači da su nužne promjene izbornog zakona za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ali neki tip ozbiljnih promjena u Bosni i Hercegovini jest nužan. Tu bi Evropa trebala pomoći i tu bi trebale pomoći i Hrvatska i možda druga susjeda, Srbija, ali to se ne događa, ja bih rekao, ni s jedne, ni s druge ni s treće strane”.

Milanović je u posljednjih nekoliko mjeseci dao brojne izjave koje su izazvale prilično nezadovoljstvo i u nekim evropskim zemljama, prije svega vezano za napad Rusije na Ukrajinu. Šta će to značiti za poziciju Hrvatske? Iz nekih vrlo uticajnih zemalja stižu nimalo uvijena upozorenja da se takve vrste ucjena, poput ovoga sa Finskom, neće tolerisati. Igra li se Milanović sa pozicijom zemlje u ovo izuzetno osjetljivo vrijeme i kakve su moguće posljedice?

“Mislim da se Milanović najviše igra sa vlastitim ugledom u međunarodnoj zajednici. To u isto vrijeme ne znači da će Milanovićeva pozicija i ugled u domaćoj javnosti, naročito desnoj, biti ugroženi. Mislim, dapače, da će mu podići popularnost i da je to jedan od njegovih ciljeva. Ja mislim da je njegov cilj, kao što sam rekao, udarati na unipolarnu vlast u Hrvatskoj, koja je u partijskoj formi zarobila državu, i da on to čini napadajući one dijelove politika HDZ-a koje su oni imali dugo vremena kao vlastiti monopol, gdje je bilo neprikosnoveno da je domoljublje glavna mjera svega, a domoljublje je jednako HDZ i onda ste na taj način vječno na vlasti jer vas nitko ne može u tom smislu ugroziti. To on radi. On donekle izlaže i poziciju zemlje, međutim, mislim da to nama uvijek izgleda ozbiljnije nego što jeste jer pozicija zemlje, tako malene, nije osobita ili ugled nije osobit. Njegov ugled ili njegovi evropski planovi, ako su postojali, mogu biti ugroženi. Međutim, ja u svemu tome ne bih vidio puno više od lokalnih hrvatskih politčkih prilika, koje se sada prelamaju i na ono što se događa u Bosni i Hercegovini”.

Profesore Jakovina, mnogi vrlo ozbiljni političari, analitičari i diplomate smatraju da je napad Rusije na Ukrajinu prelomna tačka. Zapad i NATO, kako kažu, jednostavno moraju rješavati situaciju na Balkanu sa dvije vrlo osjetljive tačke – Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Šta vidite kao konačni ishod ovih nagovještaja, pogotovo u svjetlu najava pojedinih političkih krugova da će Putin nakon 9. maja krenuti u destabilizaciju Bosne i Hercegovine kako bi sebi stvorio nove adute u konfliktu sa zapadom nakon Ukrajine?

“Ja mislim da se to neće dogoditi, mislim da te snage, pa ni osobite volje nema. Mislim da će tu Evropa moći puno lakše reagirati ako bi se nešto u Bosni i Hercegovini dogodilo. Međutim, u isto vrijeme, Rusiji ne treba puno, Rusiji je dovoljno da samo jedan dio, možda samo manji dio stanovništva pobudi na neki tip pobune ili nezadovoljstva, vidljivog nezadovoljstva…

To postoji kao mogućnost, ali ne vidim da je osobito izvjesna. Mislim da je puno veći problem, koji ste spomenuli na samom početku, a to je da smo mi u jednoj fazi svjetske povijesti koja je došla do svoga određenoga kraja, da smo mi pred ekonomskom krizom, koja će dirnuti ne samo cijeli svijet, nego će dirnuti naročito one zemlje koje su nama jako važne, poput Njemačke. Ako dirne Njemačku, onda smo mi u ogromnom problemu zbog toga što je pad njemačke privrede veliki udarac za sva naša gospodarstva na cijelome ovome prostoru. To su problemi koji će izvana, neželjeno možda, kao posljedica rata, zakomplicirati ove odnose.

Ono što bi trebalo, ja sam to već više puta rekao, naglasiti u vezi s tim je da, ako je Ukrajina poželjni saveznik Evrope sada, onda treba reći svima da je Ukrajina puno dalje nego što je Bosna i Hercegovina i da Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju treba na neki način afirmirati kao zemlje Evrope jer se nalaze u srcu Evrope u odnosu na Ukrajinu. To treba biti put.

To ne šteti ukrajinskim obrambenim naporima, ali može pomoći ovim zemljama ovdje, koje su ostale zaobiđene, koje su, neke kao Makedonija, napravile strašne kompromise, a onda nije bilo nikakve nagrade. Mislim da to nije bilo pravedno, mislim da bi to trebalo moći promijeniti i iskoristiti ovu situaciju”.