Policija u BiH počela hapsiti zbog govora mržnje na internetu

Gotovo svaki stanovnik BiH i regije ima pristup internetu, pa je govor mržnje na svjetskoj mreži možda opasniji od slične zloupotrebe drugih medija.

Pristup internetu danas imaju i djeca i odrasli, osobe raznih profila, znanja i zvanja, dobronamjerni, ali i oni koji internet upotrebljavaju za širenje mržnje. Kako je ova pojava proteklih godina uzela maha, mnoge je obradovala vijest da je policija nedavno uhapsila tri osobe koje su, komentirajući informacije na jednom bh. news portalu, koristile govor mržnje, piše Deutsche Welle.

Sankcioniranje govora mržnje na internetu trebala bi biti obaveza nadležnih institucija, no čini se da je do sada ovaj problem tretiran posve proizvoljno, kaže dr. socioloških nauka Sanja Vlaisavljević. „Upravo ta proizvoljnost, nerijetko i ignorancija, dovela je do toga da se jezik ulice, huškački jezik i govor mržnje udomaće na internet portalima i društvenim mrežama. Građani sve više koriste internet, a virtualna komunikacija preuzela je dominaciju, pa taj prostor mora biti uređen. Nerijetko se mišljenje o nečemu ili nekome fomira na forumima, portalima i društvenim mrežama koje postaju mjesta susreta građana, a te mreže sve više služe kao prostor za društveno i političko mobiliziranje“, kaže Sanja Vlaisavljević.

Sistemski sankcionirati govor mržnje

Naša sagovornica upozorava i na druge loše pojave na internetu, poput diskriminatorskog jezika kojim se narušava ugled ciljanih osoba, razna etiketiranja, lažne navode, uvrede… „Portali se raznim kodeksima obvezuju da će voditi računa o integritetu korisnika i učesnika na forumima, ali to gotovo nikad ne čine. Prateći diskusije o tekstovima ili namjenske forume vidimo da tamo caruju jezik ulice, govor mržnje i huškački jezik, ali to nije sloboda govora. Svaki atak na integritet ličnosti mora biti sankcioniran, makar se radilo i o javnim ličnostima koje prema nekim zakonima i kodeksima moraju prihvatiti rizik oštrije retorike. Ta oštrija retorika nikako ne podrazumijeva ponižavanje i rušenje dostojanstva. Želim vjerovati da će nadležne institucije sustavno početi sankcionirati svaki govor mržnje“, kaže Sanja Vlaisavljević.

Gotovo da nema internet platforme koja je pošteđena govora mržnje. Ona je prisutna na news portalima, društvenim mrežama, online igrama, skoro svuda gdje pojedinci mogu izraziti svoje „mišljenje“. I to nije karakteristika samo BiH. Sa ovim problemom suočen je cijeli Balkan, gdje govor mržnje često ima političku, etničku ili vjersku pozadinu. Anketirane osobe vjeruju da bi policija i administratori morali biti aktivniji pri suzbijanju ove pojave.

Prema anketama, isto je svuda na Balkanu

A.K. iz Obrenovca (Srbija) kaže da je govor mržnje uobičajena pojava na svim društvenim platformama. „Posebno brine činjenica da se to gotovo nikako ne sankcioniše. O tome bi trebali voditi računa administratori ali i policija, jer činjenica je da govor mržnje na internetu može postati realan problem i u stvarnom svetu, gde može izazvati pravo nasilje i sukobe“, kaže A.K. „Policija nije sposobna da se tim problemom bavi, a sumnjam da im i zakon dozvoljava ozbiljnije reagovanje… Administratori? Trebaju biti kažnjavani, a pojedini portali su primjer da od toga u BiH dugo neće biti ništa, jer se komentari puni mržnje ne samo ne uklanjaju, nego se od strane administratora i postavljaju pod lažnim imenima. Cilj su – klikovi“, kaže D.B. iz Istočnog Sarajeva.

I A.H. iz Sarajeva kaže da su rijetki portali koji vode računa o tome šta se i kako komentira. „Nevjerovatno je koliko je veliki izliv mržnje preko tastature, a još nevjerovatnije da administratora to apsulutno ne zanima. Policija treba aktivnije raditi na suzbijanju ovog problema, a zakon mora oštrije sankcionisati takav govor“, kaže A.H. Sa govorom mržnje, posebno na društvenim mrežama, suočavala se i A.K. „Kao novinar sam istraživala kako se takvo što može spriječiti i sankcionisati i začas shvatila da još uvijek nema mehanizama. U Sloveniji, u kojoj ja živim, ako hodaš go cestom platiš kaznu. Ako prijetiš, mrziš i pišeš o tome po društvenim mrežama – ne može ti niko ništa“, kaže A.K.

Sigurnost prividne anonimnosti

Zašto je internet toliko privlačan „prijestupnicima“ raznih profila? Stručnjak za IT sigurnost Mirad Maglić kaže da su „prividna anonimnost“ i „separacija“ na internetu mnogima „idealan poligon za projekciju skrivenih poriva“ koje inače ne bi ispoljavali pri direktnom kontaktu. „Poslovica kaže ‘pijan govori ono što trijezan misli’. Isti se princip može primjeniti i u online komunikaciji. Dakle, ono što misliš to ćeš i izgovoriti na Internetu ‘zaštićen’ prividnom anonimnošću. Pogledajte komentare na popularnim news portalima, pa ćete vidjeti kako i bezazlene teme brzo dobijaju zlonamjerne komentare koji se u BiH i regiji, nažalost, uvijek kreću oko etničkog ili partijskog identiteta“, kaže Maglić.

Mnogi korisnici interneta zapravo ne znaju da je anonimnost na mreži samo prividna. „Sve što radite online ostavlja neku vrstu traga, na šta većina zaboravlja ili toga jednostavno nije svjesna. Internet adrese (IP), kolačiči (cookies) koje prikupljate surfajući, podaci koji se mogu dobiti od vašeg internet provajdera, serveri preko kojih su prošle vaše email poruke, softver koji koristite, i mnoge druge stvari se lako i efikasno mogu iskoristiti od strane organa gonjenja, ali i drugih zainteresiranih strana da, brže nego što ste očekivali, dođu do vašeg stvarnog identiteta“, pojašnjava Maglić.

Policija „osposobljena i opremljena“

Smatra se da države regije uglavnom nemaju adekvatno riješenu zakonsku regulativu u oblasti koju nazivamo „virtualnom stvarnošću“, ali se opremljenost i osposobljenost policije uglavnom ne dovodi u pitanje. Bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Nermin Pećanac vjeruje da govor mržnje na internetu mora biti sankcioniran, pri čemu se podrazumijeva koordinirano djelovanje policije i tužiteljstva. „Kod nas demokratija prerasta u anarhiju, jer mnogi vjeruju da se na internetu i u drugim medijima može nekažnjeno vrijeđati, neosnovano optuživati, izazivati mržnja… Mislim da policija u ovom trenutku može odgovoriti na izazove govora mržnje na internetu, ali pri tome je neophodna saradnja sa portalima. I administratori trebaju prepoznati govor mržnje, a policija je u stanju adekvatno reagovati“, kaže Pećanac za Deutsche Welle.

Mirad Maglić potvrđuje da su domaće institucije relativno dobro osposobljene za borbu protiv ovakvih pojava, te da je u BiH i ranije bilo situacija u kojima su pojave vezane za govor mržnje na internetu veoma brzo i efikasno otkrivene. „Jedan od prvih takvih slučajeva za koje znam je vezan za dolazak pape Ivana Pavla II u Banja Luku 2003. godine. Iz jednog zeničkog internet kluba tada je upućena prijetnja smrću, a policija je tako brzo reagovala da je dotičnog ‘hakera’ zatekla kako još uvijek sjedi u istom klubu“, kaže Maglić. On ističe da entitetske policije imaju timove koje se mogu efikasno boriti s govorom mržnje na internetu, dok državne agencije „sasvim sigurno“ posjeduju i znanje i opremu koja im pomaže da se digitalni tragovi „interesantnih“ relativno brzo otkriju.