Plači, voljena zemljo: Evo ko će te graditi i braniti!

Pet mjeseci nakon izbora nazire se početak konstituiranja vlasti. Na političkoj sceni bilo je mnogo faktora, obećanja i laži, strateških pregrupiranja i taktičkih uzmicanja.

Pogledajmo s kakvim radnim elanom, startnim pozicijama i ideološkim potencijalom taj proces dočekuju najvažniji politički igrači, piše Ozren Kebo za Analiziraj.ba.

SNSD – JAKI KAO BETON: Milorad Dodik pokazao je šta znači voditi igru. Republiku Srpsku i u političkom i u svakom drugom smislu bacio je na koljena. Opoziciju je doslovno zbrisao s političkog reljefa. Neki igrači su prešli njemu, drugi se dvoume i koprcaju, a ono nešto malo kadrova što mu se kao nije pokorilo u dubokoj je defanzivi.

Na državnoj razini čekaju ga nove bitke. Nakon što se propisno izglupirao sa zastavom i izašao neokrnjen iz tog poraza, nastavio je zacrtani put bez obzira na upozorenja i posljedice. Poigrava se i s pristalicama i s protivnicima. Oni prvi egzaltirano su slavili nekakvu njegovu marginalnu izjavu da neće biti rata, dok ovi drugi strepe od onog što je vjerovatno u nepažnji izlanuo – ima već spremne i zakone i policiju da preko noći od entiteta napravi državu.

HDZ – SVE IDE PO PLANU: Nedavno je zagrebački Jutarnji list objavio tekst u kojem se izražava zebnja zbog mogućnosti da Dragan Čović i njegov HDZ uskrate podršku ulasku Bosne i Hercegovine u NATO galaksiju. Hrvatska tek odnedavno, praktično, od devetog januara 2019. otkriva raskošni destruktivni potencijal ovog političara. Interesno, jaranski i ideološko neraskidivo vezan s Miloradom Dodikom, Čović je već godinama na šizofrenim političkim tračnicama: verbalno, nema većeg domoljuba od njega. Suštinski, sve je više sumnji da se zapravo radi o još jednom jakom ruskom igraču na krhkom bosanskohercegovačkom tlu. Rusija ovdje ima velike interese, to je više puta i iskazala i pokazala, zapadni posmatrači na to već godinama ukazuju, ali tek je devetojanuarska bruka pokazala Hrvatskoj ko je ustvari Dragan Čović.

U svom destruktivnom nastupu nedavno je čak otišao i korak dalje od svega što je do sada radio. Uslovljavajući formiranje vlasti na entitetskom nivou usvajanjem novog izbornog zakona, koji bi od njega napravio hercegovačkog Milorada Dodika, nesmjenjivog i nedodirljivog vladara male teritorije, Čović je istovremeno poručio da Željko Komšić i Šefik Džaferović ne mogu uslovljavati uspostavu državne vlasti pristankom na NATO. Ono što sebi serbez dozvoljava, drugima unaprijed uskraćuje. I to je realna slika njegovog poimanja politike.

SDA – NIŠTA NE IDE PO PLANU: Stranci demokratske akcije u ovom trenutku mnoge stvari na političkom horizontu nisu naklonjene. Uprkos nadmoćnoj pobjedi, na svom je terenu prokazana kao inicijalni čimbenik korupcije, neizgradnje državnog aparata, nepotizma, desekularizacije društva. Na teritoriji pod njenom kontrolom život je u teškoj defanzivi. Postavlja se pitanje šta je onda razlikuje od HDZ-a i SNSD-a? Pa jedan vrlo bitan element – oni nemaju opoziciju, a SDA je ima. Kako god da okrenemo, njena opozicija je jaka, ima značajnu političku moć, lažno se predstavlja kao bosanskohercegovačka, iako je – isključivo sopstvenom zaslugom – dominantno bošnjačka, usmjerena u prvom planu na sarajevski bazen, a u nekom rezervnom još i na Zenicu, Tuzlu te, eventualno, pola Mostara. Tri decenije je SDA imala na raspolaganju da otkloni posljedice razaranja i eliminira korupciju kao očekivanu posljedicu rata. To se nije desilo, sistem se i dalje urušava, sve više mladih, a i onih starijih napušta zemlju. Već je sada nedostatak kvalitetnih kadrova veći problem od nezaposlenosti.

Ključno pitanje za opoziciju moglo bi glasiti: Imate li povjerenja u takvu SDA? Očekivan i logičan odgovor bio bi da nemaju. Pa zašto su je onda pustili da se sama bori protiv Dodikovih vukova i Čovićevih lisica, e na to i srodna pitanja već sedmicama s ovog portala pokušavamo dati smislene odgovore.

NAŠA STRANKA – DOBRO ODIGRAN PUT U ZAJEDNIČKI PORAZ: Po izbornim rezultatima najslabija karika BH bloka u postizbornim razigravanjima uspjela se nametnuti kao njegov najvažniji ideološki faktor. Oni su presudno uticali i na odluku SDP-a da se ne ide u koaliciju sa SDA, oni sad manirom istinskih lidera najavljuju konsolidiranje Bloka i otvaranje kancelarije u Banjoj Luci. Pokraj raspolućenog SDP-a i hronično anemičnog DF-a, to i nije bio neki problem. Ali liderska pozicija povlači i lidersku odgovornost. Naša stranka je najodgovornija što su linije sarajevske opsade istovremeno i granice političkog djelovanja Bloka. Iz Banje Luke tjednima stižu glasovi velikog razočarenja ovom političkom snagom, koja nije našla za shodno ni jednim potezom podržati ljude koji traže istinu o ubistvu Davida Dragičevića. Tih ljudi sve je manje, policijski teror nad njima iz dana u dan sve veći, napušteni su od svih osim nekoliko medija, novinara i blogera, a politička snaga koja se želi predstaviti kao integrativni bh. faktor šuti li šuti. Ovo nije njen rat: Banja Luka je daleko, lakše je otvarati blage ekološke teme po sarajevskim općinama, a i Dodik bi svaki pokušaj uplitanja hladno razbio optužbom da je to što rade – politizacija slučaja i ubistva.

SDP – HOĆE LI SE VIŠE IKAD VRATITI: BH blok tek treba dokazati da mu se podjednako gade i SDA i HDZ i SNSD. Za sada taj odijum iskaljuju – s punim pravom, naglašavamo ovo – na SDA. Ali prave bitke vodit će se tek kada se Blok usudi (ako se ikada usudi) oštro i borbeno, a ne nekim pseudosaopćenjima, suprotstaviti razbijačkim snagama HDZ-a i SNSD-a.

Ima li SDP, kao kadrovski i izborno najjači segment Bloka, snage za to? Sudeći prema posljednjim dešavanjima, odgovor na postavljeno pitanje je negativan. U jednom dijelu Bosne i Hercegovine još harče ogroman kapital stečen prostim nasljednim faktorom – legitimni su sljedbenici onog što se kolokvijalno zove „Titova partija“. Ali taj je kredit u dobroj mjeri već prokockan. SDP danas vode ljudi koji su svim srcem, a uz to još i rukama i nogama, prigrlili blagodati liberalnog kapitalizma, pa većina njih ima lukrativne veze i biznise. Nemoguće je razuvjeriti narod da njihovi poslovi ne utiču na njihovu politiku. Pri tome, mladi lavovi SDP-a zadržali su i važan metod djelovanja bivših komunista, brutalno etiketiranje neistomišljenika. Mi s portala analiziraj.ba to smo vidjeli u reakcijama na pisanje našeg saradnika Ive Komšića. Nebrojeni stranački botovi dezavuiraju ga s dva argumenta: da je starac koji treba da ide u penziju i da ga je platila SDA. Umjesto argumentiranog opovrgavanja onog što je Komšić napisao, imamo samo to boljševičko etiketiranje. Takav SDP gubi i posljednje tragove uvjerljivosti.

DF – POSTOJE LI IZVAN KOMŠIĆA: Šta reći o ovoj stranci? Ona u političkom smislu gotovo da i ne postoji. Ko se sjeća neke inicijative, odluke ili poteza koji bi ih pozicionirali kao bitan ili makar zanimljiv politički faktor? Godinama razjedani kadrovskim sukobima, danas su tu tek kao logistički aparat Željka Komšića. Njima bi najviše koristilo ujedinjenje na ljevici, jer ovako im prijeti opasnost od potpunog gubitka identiteta, što znači da bi ih u narednom periodu mogla zadesiti sudbina Stranke za BiH.

SBB – ČETIRI TORNJA GOSPODINA FAHRUDINA: Evo jednog od pobjednika i najbitnijih faktora minulih izbora. Da, dobro ste pročitali, bez obzira na izborni pad, Fahrudin Radončić svih je ovih mjeseci tako dobro vodio igru da bi se na kraju moglo desiti da njegova bude presudna. Radončić ima izvrsno raspoređene igrače, ljude koji su lijevom nogom u SDP-u, a desnom, jačom, u SBB-u. Ti su igrači sve vrijeme bili energični protivnici koaliranja BH bloka sa SDA. Oni su imali ulogu pješadije, a onda, nakon pripreme terena, dolazi teška artiljerija, Fahrudin Radončić osobno, koji je od principijelnog stava „nikad sa SDA“ došao do još principijelnijeg da državnička pitanja i sudbina Bosne i Hercegovine ne dozvoljavaju sujetu.

Fakat, nemamo šta drugo reći nego – svaka čast! Uz pomoć Avaza i pomoćnih medija Radončić je napravio takvu atmosferu i takav odnos snaga da zlobnici sada po kuloarima SDP zovu – ASBB.

Enver Kazaz nedavno je ustvrdio da bi ulazak BH bloka u spornu koaliciju samo ojačao SDA. Potpuno tačno, potpisujemo od prvog do zadnjeg slova. Međutim, s Kazazovim političkim procjenama je problem što uvijek stanu na pola puta. Druga polovina ove izjave trebala bi da glasi – a neulazak evidetno jača SBB. (O tome ko je za koga igrao tokom pregovora o koaliranju dao bi se napisati tekst dvostruko duži od ovoga). Zato se prilikom donošenja tako kompleksne i bitne odluke nije trebalo rukovoditi stranačkim već državnim interesima.

I tako…