Pjesma zločinca Karadžića o Sarajevu: “Grad gori kao tamjan u crkvi u dimu vidim”…

Radovan Karadžić rođen je sredinom juna 1945. godine u selu Petnica blizu Šavnika na području Crne Gore, koje je oko 2.000 km udaljeno od Ševeningena, blizu Haga, gdje se danas nalazi u pritvoru i čeka konačnu presudu u sudskom procesu koji se protiv njega vodi za genocid i druge ratne zločine.

Karadžić je u životu imao brojne uloge, bio je psihijatar, pjesnik, politički vođa, „duhovni iscjeditelj“, ali danas bi mogao da bude osuđen na kaznu koja će ga do kraja života zadržati u zatvoru.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je Karadžića prvostepenom presudom u martu 2016. osudio za neke od najgorih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata na 40 godina zatvora.

„Dobar komšija“

Karadžić je djetinjstvo proveo u Crnoj Gori, osnovnu školu je završio u Nikšiću, a u glavni grad Bosne i Hercegovine se doselio kako bi upisao srednju medicinsku školu. U Sarajevu je završio medicinski fakultet, a u bolnici na Koševu je specijalizirao psihijatriju.

Karadžić sa suprugom Ljiljanom Zelen ima dvoje dece – sina Sašu, čija je poslijeratna karijera nepoznata, i ćerku Sonju, koja je danas, kao kandidat stranke koju je nekad njen otac vodio – Srpske demokratske stranke.

Karadžić je rekao da je srećan što je njegova kćerka otišla u politiku „posebno zato što je zainteresovana za poboljšanje vrijednosti ljudskih života”.

U periodu neposredno prije rata živjeli su u ulici Sutjeska u Sarajevu, a jedna od njihovih komšinica bila je i Hajrija Smajić.

„Bili su dobre komšije“, kaže Smajić za BIRN. „Njegova supruga je liječila moju majku. Krivo mi je jedino što mi nisu rekli da se nešto sprema (prije nego što je rat počeo), i da i ja odem iz Sarajeva jer tada sam imala desetogodišnje dijete“, kaže ona.

“Visoko mišljenje o sebi”

Pojasnila je da niko ne boravi u Karadžićevom stanu. „Niko i ne dolazi”, kazala je ona.

Uz svoj posao psihijatra, prvo u Sarajevu, a zatim i u Beogradu, gdje je uglavnom radio sa pacijentima koji boluju od depresije, Karadžić se bavio i pisanjem poezije.

Objavio je nekoliko knjiga pjesama i postigao skromnu slavu, a tokom ratnih godina dobio je i književnu nagradu u Rusiji. Pjesme je objavljivao i nakon rata, dok je bio u bijegu. U jednoj od svojih pesama, pod nazivom „Sarajevo“, on je napisao: „Grad gori kao tamjan u crkvi u dimu vidim našu savjest“.

Kada je radio na klinici u Sarajevu, Karadžićev šef bio je Ismet Cerić, koji je u intervjuu američkim novinarima PBS-a rekao kako je Karadžić oduvek imao „nevjerovatno visoko mišljenje o sebi”.
„To je bilo potpuno nevjerovatno“, prisjetio se Cerić. „Govorio je: ‘Ja sam izvrstan pjesnik, izvrstan psihijatar, izvrstan biznismen u komunističkom sistemu. Na početku smo mislili da ima neobičan smisao za humor“, rekao je Cerić.