Pet ličnih grešaka predsjedavajućeg Predsjedništva BiH

Za samo nedjelju dana otkako je – zajedno sa Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem – položio zakletvu i preuzeo dužnostpredsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je, i nakon nekih nagovještaja pozitivnog doprinosa evropskim aspiracijama većine stanovništva države, slijedeći svoje kavgadžijske instinkte povukao najmanje pet poteza koji dovode u pitanje njegov kapacitet da se od neupitnog entitetskog vođe preobrazi u državnika koji će sticati i lično i državno poštovanje u međunarodnim odnosima, piše Radio Slobodna Evropa.

Prva – i potencijalno najštetnija – lična greška: javno odbijanje čestitke američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) trojici članova Predsjedništva povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembra.

Tramp je u toj poruci potvrdio posvećenost Sjedinjenih Država „čvrstom prijateljstvu i partnerstvu s Bosnom i Hercegovinom i podršci njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu“ i najavio nastavak američke podrške „vašim aspiracijama ka euroatlantskim integracijama, uključujući i članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji“.

Dodik je, slijedeći ili vlastitu višegodišnju poziciju poricanja bosanskohercegovačke državnosti ili loš savjet iz svog okruženja, eskpresno odgovorio podučavajući američkog predsjednika kako „to nije moj dan kao ni dan Srba“; kako on nije obaviješten „da Bosna i Hercegovina nema Dan državnosti“ i kako „odluka o pristupanju NATO-u nikada nije donesena“. Osim što ukazuje na odsustvo makar i minimalne diplomatske učtivosti, koja bi upućivala na diskretno iskazivanje neslaganja, odgovor je i činjenično pogrešan.

U vezi s Danom državnosti – utoliko što i po Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina nastavlja svoje zakonito postojanje. U vezi s članstvom u NATO-u: utoliko što je takva aspiracija izražena i u Zakonu o odbrani i zvaničnom zahtjevu iz Bosne i Hercegovine za pristupanje Akcionom planu za članstvo u Zapadnom vojnom savezu.

Druga lična greška: nastavak kampanje protiv „međunarodnog tutorstva“ u vidu zahtjeva za ukidanje funkcije i ovlaštenja visokog predstavnika i učešća stranih sudija u Ustavnom sudu.

Sa dvije najpozvanije adrese, Savjeta za provedbu mira i Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, više od 10 godina – koliko je prošlo otkako je Savjet za provedbu mira utvrdio „5 ciljeva i 2 uslova“ za zatvaranje Ureda Visokog predstavnika – upravo Dodik je, antidejtonskom retorikom i aktivnostima i sistematskim podrivanjem državnih institucija, dosljedno onemogućavao ispunjavanje „5+2 projekta“ i posebno ispunjavanje ključnog uslova: pozitivne ocjene situacije u Bosni i Hercegovini zasnovane na punom pridržavanju Dejtonskog sporazuma.

Američki stav o tome nikada se nije mijenjao: Visoki predstavnik ostaje sve dok se ne ispune propisani „ciljevi i uslovi“ jer ako se ta funkcija ukine više ne bi bila moguća međunarodna saglasnost o njenom ponovnom uvođenju u slučaju krize u Bosni i Hercegovini.

Treća: uporna selektivna interpretacija Dejtonskog sporazuma.

Ni u ovoj prvoj nedjelji tranzicije od entitetskog vođe do predsjedavajućeg državnog Predsjedništva Dodik se nije uzdržao od dokazivanja kako se legitimitet države izvodi iz entiteta pa tako podučava javnost kako „član 3 Ustava BiH“ (a zapravo je riječ o članu 1 – tačka 9) kaže kako je Bosna i Hercegovina sastavljena – dakle ključna riječ je sastavljena, od dva entiteta i tri naroda“ i smatra da je „Republika Srpska dala teritoriju i određene nadležnosti za nivo BiH“.

Za razliku od ove interpretacije dejtonski Ustav u istom tom članu 1 izričito kaže kako BiH „nastavlja zakonito postojanje pod međunarodnim pravom kao država čija je unutrašnja struktura prilagođena kako se ovdje osigurava i u svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama“. Insistiranje da se kaže kako je Bosna i Hercegovina „sastavljena“ od dva entiteta – i ponavljanje takvog tumačenja – obavezuje da se ukaže i na precizniji prevod tog stava iz Ustava: taj stav – („BH shell consist of the two entities“) – znači „sastojaće se“ a ne „sastavljena je“.

Četvrta: autokratske tendencije.

Dodik – preuzimajući ulogu predsjedavajućeg Predsjedništva – nastoji da projektuje i značajniju ulogu ovog organa naglašavajući kako ne prihvata „političku odluku Bošnjaka da od Savjeta ministara naprave vladu“ i kako je Savjetsamo pomoćni organPredsjedništva („Predsjedništvo je to koje vodi i utvrđuje politike koje drugi organi treba da ispunjavaju“). To koliko će koji organ imati nadležnosti jeste tema koja će morati da se preispituje u neodložnoj demokratskoj raspravi i proceduri osavremenjavanja ustava po mjeri eurokompatibilnosti ali Dodik – u ovoj egocentričnoj interpretaciji ustavnih nadležnosti – podsjeća na predratne provincijalne gospodare bosanskohercegovačkih malih varoši koji su neupitnu moć u zavičajima demonstrirali pravilom: „Čelo stola je tamo gdje ja sjedim“.

Peta lična: nepoštovanje „kućnog reda“.

Novi predsjedavajući Predsjedništva je u prvoj nedjelji u novoj ulozi napravio ili najavio više prekršaja„kućnog reda“ u sjedištu bosanskohercegovačke države. Na ceremoniji prijema akreditiva novog ambasadora Srbije u Bosni i Hercegovini istakao jezastavu Republike Srpskekao „izraz njegovog identiteta i naroda kojem pripada“; protestovao je kad je agencija zadužena za bezbjednost Predsjedništva zabranila njegovom ličnom obezbjeđenju– iz policije Republike Srpske – da u zgradu Predsjedništva ulazi s oružjem; najavio je da ukoliko mu se ne odobri obezbjeđenje kojem može vjerovati neće ni dolaziti u Sarajevo i da će u radu Predsjedništva učestvovati putem video-veze.

Nastaviće se, vidjećemo kako.