Perić: Slučajevi Memić i Dragičević su velika sramota za pravosudni sistem

“Slučajevi Memić i Dragičević su velika sramota za pravosudni sistem i kompromitovali su pravosudni sistem”, istakao je sudija Suda BiH Branko Perić u Dnevniku D Federalne TV.

“Prosto je neshvatljivo da tako teška krivična djela ostanu nerazjašnjena. Mi danas imamo situaciju da nisu razjašnjena krivična djela, a mi vodimo postupke zbog nekih zloupotreba u toku tih postupaka i vezano za te postupke. Sigurno će oba slučaja ući u historiju kao primjeri loših istraga i nesposobnosti jednog pravosudnog sistema. Ali nisu oni glavni problemi našeg pravosudnog sistema. Na desetine je nerazjašnjenih slučajeva ubistava.”

Smatra da su ova dva slučaja mnogo uticala na percepciju javnosti o radu bh. pravosuđa.

“Pravosuđe danas gotovo da nema nikakvo povjerenje jer je nivo povjerenja javnosti u pravosuđe pao na najniže granice. Kad narod izgubi povjerenje u pravdu i pravosuđe onda je to sumrak jednog društva. Tako da je situacija vrlo mračna kad je u pitanju pravosudni sistem. Desetine nerazjašnjenih ubistava, odsustvo ozbiljnih krivičnih djela i ozbiljnog kriminala, korupcija o kojoj niko ništa niti govori niti je procesuira.”

Perić ističe da je kompletno društvo u krizi, te da se kriza društva i kriza morala reflektuju na pravosudni sistem.

“Kad društvo izgubi moralnu osnovu onda je to teška kriza društva. Mi smo danas u takvoj situaciji i takvom stanju. Neminovno je da se to odrazi na pravosudni sistem. S druge strane, imali smo nesrećnu situaciju da su ključne odluke o pravosuđu donosili predstavnici međunarodne zajednice putem svojih donacija ili direktnim učešćem u pravosudnoj reformi. Na kraju krajeva reforma je bila njihov projekat. Domaći političari su to prepustili strancima. Digli su ruke od pravosuđa. Danas je pravosuđe prepušteno samo sebi. Kad se nešto prepusti samo sebi onda se pojave u sistemu ljudi koji love u mutnom, razni nitkovi i neznalice koji upropaste kompletan sistem tragajući za nekom ličnom koristi.”

Kako kaže, reforma je dala rezultate, uložen je ogroman novac, stvoreni su dobri uslovi za rad pravosudnih institucija, ali je veliki problem bio u tome što se pravosuđe samo nije uspjelo organizovati i iskoristiti tu situaciju da se nametne kao potpuno nezavisan i profesionalan sistem.

“Politika je iskoristila tu situaciju. Ona je i uticala na sve moguće načine da situacija bude što gora kako bi prebacili krivicu na međunarodnu zajednicu. I tako smo došli danas u situaciju da se za neuspjeh pravosuđa okrivljuje međunarodna zajednica, a ne domaći političari i domaće institucije. Kad su parlamenti u ovoj zemlji raspravljali o stanju u pravosuđu? Nikad. Njih pravosuđe ne interesuje. Oni se pravosuđem bave samo kad su u pitanju neki politički slučajevi od kojih se može praviti politički profit ili kad se procesuiraju njihovi članovi ili ljudi iz političkog vrha. U takvoj situaciji pravosuđe ne može napredovati i ja se bojim da je ovo situacija iz koje neće biti izlaza.”

Kada je riječ o Gordani Tadić, kaže da nije promijenio mišljenje da je riječ o osobi skromnih profesionalnih sposobnosti.

“Većina ljudi koji upravljaju pravosudnim institucijama nisu kompetentni to da rade. Ili nemaju iskustva ili nemaju dovoljno znanja. Dobar dio problema pravosuđa jeste toga što se na ključne pozicije biraju osobe koje nisu kompetentne. Pravosudni sistem je u teškoj krizi i nema ko da tu krizu rješava. U Vijeće su došli novi ljudi, vjerovatno pošteni i čestiti, ali problema je toliko da ljudi više nisu u stanju da ih rješavaju. Da bi se dugogodišnji, nagomilani problemi rješavali trebalo bi napraviti ozbiljnu analizu stanja.”

Perić navodi da nigdje u svijetu ne postoji da se vode disciplinski postupci protiv rukovodilaca pravosudnih institucija.

“Očigledno postoji neki problem. Neko ko počini bilo kakav problem u pravosuđu trebao bi da ode sam. A ne da učestvuje u postupku i da se izvlači na raznim procesnim prigovorima i procesoalijama, umjesto da sam učestvuje da se razjasni slučaj. Nelogičnosti su takve da niko ne može imati povjerenje u pravosuđe. Niko ne vjeruje pravosuđu i pravosuđe se vrti u jednom začaranom krugu iz koga neće biti izlaza.”

Pojašnjava da je sistem vrednovanja nakaradan i jedan od ozbiljnih problema pravosudnog sistema.

“Ljudi nastoje da imaju normu, cilj im je dobra norma, a loši rezultati. Svi imaju odlične statističke rezultate, svi imaju normu, ali su rezultati nikakvi. Nema procesuiranja ozbiljnog kriminala, nema rješavanja ozbiljnih slučajeva, radi se na predmetima koji će rezultirati dobrom statistikom. Treba stvoriti sistem koji će vrednovati rad institucija, a za rad institucija će odgovarati predsjednik koji danas ne odgovara ni za šta. Niko ne smije biti pošteđen kritike. Pravosuđe je sistem i svako ima pravo da kritikuje sistem. Pravosuđe postoji da bi se društvo zaštitilo od najtežih oblika kriminala, a ne od šumskih krađa, krijumčarenja robe, rezanog duvana itd. Mi nemamo procesuiranja korupcije, a vidimo da je prisutna na svakom koraku.”

Kada je riječ o novom zakonu o VSTV-u kaže da je i to primjer kakav je odnos vlasti i politike prema pravosuđu.

“Zakon o VSTV-u, iako je prioritet prioriteta, ne može da dođe na dnevni red. Dakle još jednom podvlačim, pravosuđe ne interesuje nikog u ovoj zemlji. Političarima u ovoj zemlji treba pravosuđe koje neće biti efikasno da bi zaštitili svoj kriminal i ostali nekažnjeni. To je jedina filozofija danas politike. Taj zakon je planiran kao neko privremeno rješenje i trebao je da riješi neke prioritete koji su smatrani najvažnijim kad je u pitanju Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Međutim, to je samo dio promjena koje neće riješiti ništa.”

O ulozi stranaca u BiH kada je riječ o pravosuđu smatra da oni nemaju rješenje za našu krizu i naše pravosuđe, te da ne vidi više nikakvu njihovu ulogu ni interesovanje.

“Mislim da je uticaj politike ključni problem bh. pravosuđa. Političari su ga sistematski uništavali. Pravosuđe mora da se podržava ali i da se traže njegovi rezultati. Političari trebaju da razgovaraju, da kritikuju pravosuđe i da traže najbolja rješenja da pomognu da sistemi budu efikasni, a ne da koriste pravosuđe u političke ciljeve.”

Smatra da je nametanje Zakona o zabrani negiranja genocida loša odluka i loše zakonsko rješenje.

“Ima ozbiljnih prigovora na te odredbe koje je visoki predstavnik nametnuo. Siguran sam da ćemo dugo čekati na ozbiljnu praksu, ako je uopšte bude. Ne vjerujem da će to dati neki ozbiljan i dobar rezultat.”

“Ne naziru se nikakvi ozbiljni koraci neke nove refore pravosuđa. Ne vidim da se išta radi na tome”, zaključio je Perić.