Pejaković: Ante Marković je imao ideju kako spasiti ekonomije zemalja bivše SFRJ
Ne vraćaju se ljudi u prošlost zato što su tada dobro živjeli i u Jugoslaviji je bio život prilično tegoban, bilo je tu svega, ali se ljudi vraćaju i u to zato što danas žive grozno pa im se dobro čini i ono što nije valjalo u onom sistemu, istakao je za TV1 glumac i redatelj Josip Pejaković.
Bili ste do zadnjeg momenta sa pokojnim Antom Markovićem. Da li je ideja Markovića utopija?
Ja mislim da je to jedini izlaz iz ove situacije. Interesantno, Marković je rođen 25. novembra a umro je 28. Sve je u znaku novembra. Nije dobacio do 29. novembra da proslavi zadnji put Dan Republike. Nije utopija jer BiH nikada nije djelovala samostalno, nego kao dio nečeg većeg. Ovo što joj se sada nudi a to je ulazak u EU, nije rješenje.
Mora postojati podrješenje koje je Marković nudio. Njegov uticaj na neke političare u BiH, posebno na Tihića kojega je smatrao najvećim socijaldemokratom, što je zanimljivo. U isto vrijeme kontakti sa Mesićem, Makedoncima i nekim ljudima iz Slovenije bili su pokušaj stvaranja saveza suverenih država. Ništa u tome projektu nijedna od ovih država ne bi izgubila, samo bi izgubila granice.
Za koje se ratovalo!
Apsolutno, ali to su milijarde eura zarobljenih u nečemu što je premostivo u svakom pogledu. Zajedničko tržište i bescarinska unija. Taj bi se prostor svrstao u red najrazvijenijih saveza država.
Prepoznajete li danas političare u BiH koji bi mogli podržati tu ideju?
To mogu podržati samo oni koji su držali Jugoslaviju, kao što je bio gospodin Blum, Marković i nekolicina privrednika. Oni su bili država u državi.
Želite reći da to mogu podržati biznismeni?
Da, jer ne može neko zahvaljujući svojoj nacionalnoj pripadnosti a ne struci određivati ekonomski razvoj zemlje. Struka je na potezu i bez toga nema izlaza. Ante Marković je bio klasičan primjer struke.
Mini EU na balkanski način?
Apsolutno. Mi ne smijemo biti razdvojeni.
Ali ovdje je nacionalizam kriterij i on održava sistem. Kako to razbiti?
To se razbija primjerom. Ako se ukinu granice pa kažemo da će tih NN milijardi se staviti u funkciju zajedničkih projekata. Sa ogromnim resursima i potencijalima koje imamo nisu nam potrebni savezi sa nekim drugim svijetom. Ne vraćaju se ljudi u prošlost zato što su tada dobro živjeli i u Jugoslaviji je bio život prilično tegoban, bilo je tu svega, ali se ljudi vraćaju i u to zato što danas žive grozno pa im se dobro čini i ono što nije valjalo u onom sistemu.
Znam da volite BiH ali je i kritikujete. Zašto i dijasporu doživljavate kao svoju državu?
Moje prisustvovanje u dijaspori mi govori sve više i više da je moja domovina tamo. Ti ljudi ne znaju ništa o onome što je mene kasnije tralo niti ja znam šta je njih, tralo i ja sve više saznajem da su oni moji i da sam ja njihov. Jer to kako oni mene dočekuju i kako vole ovu državu. Mislim da je bosanskohercegovačka dijaspora finansijski najmoćnija.
Zašto nema investicija od strane dijaspore, zašto je loša njena komunikacija sa vlastima u BiH?
Zato što kada bi se oni ovdje više upleli, i kada bi postali lokomotive vođenja BiH u prosperitet onda ovi ništa ne bi mogli da rade. Oni su zainteresovani samo za to da novac dolazi kroz pomoć i donacije i time se vlast zadovoljava u odnosu sa dijasporom. Ljudi koji su otišli bez ičega a stvorili neviđeno bogatstvo i obrazovno i finansijsko; Kada bi taj kapital mogli plasirati bez da ih se matreritira sa papirima, oni bi se organizovali kao politička opcija i imali svoja ministarstva.
Kako objašnjavate fenomen da zadnjih dvadeset godina, narod, galami, viče, gladuje, kuka i pati a onda izađe na izbore i glasa za one koji im “ućeruju” ili ne izađe i pusti im to bez izbora i kako to traje?
Postoji model koji je na prvim izborima primijenjen vrlo uspješno a to je model pripadanja krdu koje razara organizam ovog prostora. Ovdje ljudi ne moraju ništa imati. Mogu imati praznu glavu i kad dođe vrijeme da se bira, uvijek se kaže; Ma naš je pa makar bio i od govana.
Sve dok postoji takva politika, mi ćemo imati stanje u kojem se danas nalazi ova jadna država.Ne vraćaju se ljudi u prošlost zato što su tada dobro živjeli i u Jugoslaviji je bio život prilično tegoban, bilo je tu svega, ali se ljudi vraćaju i u to zato što danas žive grozno pa im se dobro čini i ono što nije valjalo u onom sistemu.
