Patrijarh Porfirije u manastiru Žitomislić: “Radost i blagoslov doći u ove krajeve i svetinje”

Srpski patrijarh Porfirije u subotu je stigao u dvodnevnu posjetu Mostaru i Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj u povodu 150 godina od posvećenja Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru.

-Veliki blagoslov za nas je da smo stigli u Hercegovinu, zemlju svetog Save, da se molimo Bogu s braćom Srbima, pravoslavnima, za unutarnji i pojedinačni mir u svakome od nas, za mir u porodicama, u narodu, te za mir među svim ljudima – istaknuo je patrijarh Porfirije prilikom posjeta Manastiru Žitomislić.

Dodaje kako nema te osobe koja je došla u Hercegovinu i njene svetinje, a da nije otišla s utjehom.

-Upravo ova svetinja, Manastir Žitomislić, kao i narod koji se sastaje u njoj, svjedoči suštinu naše vjere, a suština naše vjere izobražena je u krstu Kristovom koji je istovremeno i krst koji u sebi nosi silu i blagodat pobjede, tajnu uskrsnuća. Drugim riječima, sva naša vjera, naše postojanje i smisao, suština našeg postojanja i postojana našeg pravoslavnog naroda je u tajni krsta i uskrsnuća Kristovog. Kada se odričemo sebe zbog Krista, mi zapravo živimo punoćom, živimo tajnu pobjede, tajnu budućeg vijeka već ovdje i sada – naveo je patrijarh Porfirije, te još jednom naglasio kako je za svakog poglavara Srpske pravoslavne crkve iznad svega radost i blagoslov doći u ove krajeve i svetinje.

Ističe kako je dodatni zadatak svih okupljenih vjernika u pravom smislu ostvariti Kristovo evanđelje koje kaže da treba voljeti bližnje svoje kao samoga sebe.

-Bližnji naši su svi ljudi, tu naravno postoji određen postupak, najprije se odgajamo u Kristovoj ljubavi kroz ljubav prema onima koji su naši neposredni bližnji. Samo onda kada subrat istinski u Kristu voli svog subrata, on može reći da je spreman upustiti se i u podvig ljubavi u odnosu na one koji su izvan zidina ove svetinje. Voleći ljude koji dolaze ovdje, braću i sestre po vjeri, naučivši se ljubavi u odnosu na te najneposrednije bližnje, postajemo sposobni da volimo one koji su također ikone Božje, ali na različite načine, istoga Boga prepoznaju, obraćaju i mole mu se – kazao je.

Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović kazao je kako su patrijarha Porfirija prepoznali kao oca, pastira, te ga kao takvoga dočekuju.

-Došli ste svom narodu koji vas dočekuje kao svog oca i pastira, narodu koji se dobrovoljno vratio u porušene domove i potpuno smjelo obnavljao svoj život u suradnji s drugim narodima. Ponosni smo što ste ovdje, imamo veliku sigurnost i jako nam je značajno kakvu nam poruku i zaštitu dajete – kazao je iguman Danilo, te naglasio kako ovaj manastir od 16. stoljeće svjedoči da je svetinja koja opismenjuje srpski narod.

Tokom posjete Hercegovini i Mostaru, Porfirije će služiti liturgiju u navedenom pravoslavnom hramu i prisustvovati donatorskom ručku za njegovu obnovu i završetak.

Starješina Saborne crkve u Mostaru Duško Kojić ranije je izjavio kako će dolazak patrijarha Porfirija imati veliki značaj za duhovnu obnovu naroda koji živi na ovom području, pogotovo ako se uzme u obzir da je posljednji put neki od poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijaraha služio liturgiju u Sabornom hramu Svete Trojice u Mostaru 1933. godine, točno prije 90 godina.

Posjeta srpskog patrijarha nastavak je neprekinute tradicije posjeta srpskih patrijaraha manastiru Žitomisliću, kazali su iz Fondacije “Muzej Žitomislić” te podsjetili na posjet patrijarha Germana 1967. godine, patrijarha Pavla 1992. (u povodu sahrane Žitomislićkih Mučenika) i 2005. godine, te patrijarha Irineja 2015. godine.

Srpski patrijarh obići će i manastir u Prebilovcima, Stari grad i Kujundžiluk, a prijem u Gradskoj vijećnici predviđen je u 18 sati.

Nadalje, u nedjelju u 9 sati bit će služena liturgija u Sabornom hramu u Mostaru, nakon čega će biti organiziran donatorski ručak za obnovu i završetak Saborne crkve koji je predviđen između 12 i 13 sati u hotelu Mepas.

Inače, Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru bila je jedna od najvećih crkava na Balkanu do kraja 19. stoljeća.

Sagrađena je 1873. godine i predstavljala je jedan od simbola Grada na Neretvi, a do temelja je porušena tijekom ratnih zbivanja 1992. godine. Njezina obnova počela je 2010. godine.