Papić: BiH se suočava sa najopasnijom predizbornom kampanjom

Direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju Žarko Papić u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocjenjuje da se Bosna i Hercegovina suočava sa do sada najopasnijom predizbornom kampanjom u kojoj su nacionalne oligarhije, da bi sačuvale svoj kapital, spremne na sve opcije, od stvaranja svoja tri pašaluka u kojima će svako od njih imati neprikosnovenu moć, do uništavanja države.

Papić ocjenjuje da Bosni i Hercegovini treba marksistička analiza stanja.

RSE: Gospodine Papiću, mjesec dana pred opšte izbore u BiH svjedoci smo još jedne “prljave” izborne kampanje. Ovih dana protežu se teme od promjene granica, cijepanja BiH, do ukidanja konstitutivnosti. Koliko iza takvih ideja stoje realne namjere, a koliko nastojanje da se priskrbe jeftini politički poeni?

– Ova predizborna kampanja traje već dugo vremena, ako je ikad i prestajala od prošlih opštih izbora. U masi političkih poteza videli ste predizbornu namjeru. Dakle, ova predizborna kampanja slutim da će biti opasnija i gora od svih prethodnih.

Mi smo, naime, navikli da se u toj kampanji proizvode nacionalne tenzije, da se proizvodi strah i ljudi guraju u sopstvene nacionalne torove, da bi onda vladajuće nacionalne partije, de fakto oligarhijski karteli, ostali na vlasti. Bojim se da ovaj put idu i korak dalje i počinju se pojavljivati istorijske, geostrateške namjere, s jedne strane, tema promjene granica koja je detonirana problemom između Kosova i Srbije ali je veoma opasna kada je o Bosni i Hercegovini rIJeč.

Sa unutrašnje strane takođe se otvaraju istorijske teme poput ukidanja konstitutivnosti naroda zarad građanske države koja bi funkcionisala po sistemu jedan čovjek jedan glas, pri čemu bi onda konstitutivni narodi postajali manjina.

Dakle, imamo i spoljašnji i unutrašnji koncepcijski udar na Bosnu i Hercegovinu. Sve to zajedno čini mi se veoma lošim i veoma opasnim. S druge strane, to služi tome da nacionalne partije ostanu na vlasti. Zatezanje nacionalnih tenzija je provjereni, nažalost, uspješan način da se svi realni problemi siromaštvo, nezaposlenost, odlazak mladih potpuno pokriju, da ne pominjem korupciju i organizovani kriminal.

RSE: Koliko na rezultat izbora može uticati odlazak više od 150.000 ljudi u posljednje četiri godine, od prošlih opštih izbora u BiH?

– Odlaze oni koji po definiciji nisu glasači nacionalnih partija na vlasti, to može uticati na rezultat izbora. Neophodna je puno veća izlaznost na ovim izborima. Moje procjene su da bi trebalo biti minimum 75 posto, a do sada je bilo oko 55 posto, da bi se stvorila protuteža onima koji primaju plate u javnom sektoru ili imaju neke rodbinske veze u vladajućim partijama.

RSE: Kazali ste svojevremeno da je jedini način obračuna sa nacionalnim strankama koje su dovele ovaj narod do apsolutnog siromaštva ujedinjenje ljevice i njihov jači angažman. Cijenite li da je današnja ljevica dovoljno jaka da ostvari značajniji rezultat na ovim izborima?

– Mislim da će ovo što nazivam potencijalnom ljevicom proći bolje na izborima nego prošli put, prije svega mislim na Socijaldemokratsku partiju BiH (SDP BiH), međutim, to neće biti dovoljno. Bojim se da, nezavisno od toga što je Stranka demokratske akcije (SDA) dala nebrojene autogolove sama sebi i ona će definitivno na ovim izborima pasti, te promjene neće biti dovoljno velike, dovoljno radikalne da bi se nešto u temeljima počelo mijenjati.

Zato posljednjih nekoliko mjeseci, kao i nekoliko mojih nezavisnih kolega, pokušavam iz sve snage zagovarati da se socijalne teme – siromaštvo, nezaposlenost i male penzije – ubace kao prvi prioriteti na toj agenda predizborne kampanje. To bi onda moglo povući ove koji apstiniraju jer, ne zaboravite, između siromašnog Bošnjaka, Srbina i Hrvata postoji najjači mogući zajednički interes, a to je da ne budu više siromašni. Nacionalne razlike su potpuno u drugom planu.

S druge strane, između bogatog tajkuna Srbina, Hrvata i Bošnjaka takođe postoji ogroman zajednički interes, a to je da ostanu bogati na grbači sopstvenog naroda. Nacionalne razlike im služe samo da bi ostali na vlasti. Nacionalni kišobran služi kapitalu oligarhijskom, sprezi tajkuna i političara na vlasti da zadrže moć, finansijsku i političku vlast.

Nemojte me krivo razumjeti, ali neophodna nam je marksistička analiza situacije u BiH da znamo šta je uzrok šta je posljedica i da stvari nazovemo pravim imenom. Bosna i Hercegovina je postala klasno društvo, imamo klasu bogatih i klasu potpuno osiromašenih ili na ivici siromaštva. Birokratija čini neke ostatke srednjeg sloja ali ona inklinira sloju bogatih. Dakle, ako se na tu kartu ne bude igralo, to će biti istorijska greška takozvane potencijalne ljevice.

RSE: Kazali ste da vladajući sve rade da bi zaštitili svoj kapital. Da li su, prema Vašem mišljenju, spremni da u tom kontekstu zaštite kapitala pristanu na razbijanje BiH?

– Da preciziram stvar; sva tri nacionalna oligarhijska kapitala žele teritorijalizaciju, političku kontrolu nad teritorijom gdje politička moć štiti njihovo opljačkano bogatstvo, od sopstvenog naroda prije svega, od sopstvene nacije.

Već imamo potpuno zatvaranje Republike Srpske na svaki mogući način i direktno ili indirektno provlačenje teme trećeg entiteta, a okrenite – obrnite nisam siguran da ovoj bošnjačkoj, zelenoj buržoaziji ne bi odgovaralo da i oni znaju dokle je njihovo i da im se niko u to ne miješa, po principu što smo jamili – jamili. Postoji mogućnost tog dezintegrativnog skretanja.

Jedino ova, uslovno rečeno, lijeva orijentacija može to spriječiti, jer ne zaboravite nacionalno pitanje u istoriji, čisti građanski model postoji samo u jednonacionalnim državama, ali u multietničkim državama ili će se sačuvati potpuna ravnopravnost ili će se one na ovaj ili onaj način razilaziti.

Zato se bojim da ova teza o ukidanju konstitutivnosti stoji kao dinamit i također je veoma opasna. Ostaje mi samo da citiram Bibliju: “Oprostite im ne znaju šta rade”.