U vrhu po broju smrtnih slučajeva
Pandemija, vakcine i mjere ogolile nefunkcionalnost bh. sistema
Cijelih ovih godinu i po dana smo balansirali tražeći odgovarajuće načine kako da svi građani mogu nastaviti svoju uobičajenu rutinu i život, navodi Šeranić
Pandemija koronavirusa još jedan je pokazatelj nefunkcionalnosti sistema i apsurda bh. društva. U njenoj drugoj godini snašli smo se lošije nego u prvoj. Kasnili smo s nabavkom vakcina i početkom imunizacije. U novu godinu ušli smo s manje od 50 posto vakcinisanih. Naša zemlja još nema jedinstvenu covid potvrdu, na njoj ćemo tek raditi. No, za razliku od zemalja regije i svijeta, ograničenja i restrikcija nemamo.
Problem prvi: cijepljenje. Dok je proces imunizacije u regiji i svijetu uveliko trajao, u našoj zemlji vodila se bitka ko je uopće biti nadležan za nabavu cjepiva. Novac spreman, želja iskazana, a cjepiva ni na vidiku. Građani nezadovoljni. Cjepiva traže kod susjeda, nadležne na odgovornost pozivaju i na ulicama. I tako gotovo pola godine. A onda su u našu zemlju počele pristizati donacije iz zemalja koje su kupovale više no što je potrebno. Da budemo sasvim precizni, ponešto smo, ipak, i sami kupili. I gle čuda, cjepiva se pojavila, a građani izgubili interes za cijepljenje. Punktovi prazni, a nadležni preuzeli uloge onih koji pozivaju na odgovornost.
“Krajnje je vrijeme da se zdravstvenim radnicima počne vjerovati i da se svi na neki način vakcinišemo i da ovu agoniju što prije skratimo”, poručivao je pomoćnik ministra zdravstva FBiH Goran Čerkez.
“Ljudi umiru od ove teške bolesti koja je tako nepredvidiva. Moramo pozivati dalje građane na vakcinaciju”, istakao je Alen Šeranić, ministar zdravstva RS-a (SNSD).
Problem drugi: covid-potvrde. Sporna je opet nadležnost. Ministri iz RS-a gotovo cijelu godinu blokirali su uvođenje jedinstvene covid-potvrde. One usklađene s regulativom Europske unije. Razlog – država nije ovlaštena da raspolaže medicinskim podacima svojih građana. Pa su se tako potvrde razlikovale u entitetima, kantonima, distriktu. I nijedna nije bila priznata izvan Bosne i Hercegovine. Konačan epilog – tresla se gora, rodio se miš. Kraj godine, Vijeće ministara dalo je suglasnost za uvođenje jedinstvene covid-potvrde.
“Ministarstvo civilnih poslova će organizirati ministarsku konferenciju u oblasti zdravstva na kojoj će se razmatrati mogućnosti usuglašavanja tehničkog rješenja i pravnog okvira zа verifikaciju digitalnih Covid-19 potvrda u BiH. Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka BiH bit će nositelj tehničkog rješenja. Cilj je da izdane covid potvrde budu međunarodno priznate, kako bi se omogućilo građanima iz Bosne i Hercegovine da nesmetano putuju ро zemljama Europe i svijeta”, saopćili su iz VMBiH.
Problem treći: dok se zemlje svijeta zaključavaju po ko zna koji put, u Bosni i Hercegovini restriktivnih mjera gotovo da i nema.
“Cijelih ovih godinu i po dana smo balansirali tražeći odgovarajuće načine kako da svi građani mogu nastaviti svoju uobičajenu rutinu i život”, navodi Šeranić.
A one koje su na snazi ne primjenjuju se. Zvuči ironično, treći put, razlog je nadležnost. Ko ih donosi, ko ih kontrolira, ko ih provodi? Pa, čini se, niko. Niko zapravo ne želi preuzeti odgovornost.
“Za provođenje ovih mjera i za njihovo nadziranje zaduženi su kantoni”, poručila je Marina Bera, pomoćnica ministra zdravstva.
“Nisam siguran da će te mjere kod nas ovdje zaživjeti i da će biti u upotrebi jer ne vjerujem da imamo toliko kapaciteta da možemo to da kontrolišemo”, ocjenjuje Haris Vranić, ministar zdravstva KS-a (SDP).
U svom tom prepucavanju, vrtlogu nadležnosti i neradu – virus je mutirao, više puta. Pogađale su nas razne afere i malverzacije. Od nabave medicinske opreme do kvalitete kisika kojim se liječe covid-pacijenti. Kažu da je stopa smrtnosti ogledalo zdravstvenog sistema jedne zemlje. Bosna i Hercegovina je tu u samom vrhu. Treći na svijetu, a drugi u Europi. Uz to dodajmo da je na otpadu završilo više od 700.000 cjepiva.