Pandemija i djeca sa poteškoćama u BiH

Muamer Kulalija staratelj je za brata smještenog u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, koji se nalazi dvadesetak kilometara od Sarajeva.

Kulalija za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako su posjete štićenicima Zavoda obustavljene još prije dvije sedmice.

”Posjete su zabranjenje odmah čim je izašlo upozorenje, sigurno ima deset do petnaest dana kako su ukinute. Međutim, uvijek postoji mogućnost da se čujemo telefonom i uposlenici su dostupni za sve informacije. Ja imam puno povjerenje u ljude koji trenutno rade u Zavodu Pazarić da čine sve da zaštite one koji su tamo smješteni. Znači ja polazim od toga da, ako je zabrana posjeta za dobrobit štićenika, moraćemo se strpiti, pa koliko god da traje sve ovo” , kaže za RSE Kulalija.

U sarajevskom Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj Mjedenica, obrazovnoj instituciji za djecu sa poteškoćama u razvoju, koja je internatskog tipa, po usvajanju mjera za zaštitu od širenja korona virusa, odmah su reagovali kako bi zaštitili djecu.

Svakodnevna komunikacija sa roditeljima

Njih 115 pohađa nastavu u Zavodu, a oko 50 ih je bilo smješteno u internatu, objašnjava za RSE Zumreta Jejina, pedagogica Zavoda Mjedenica.

”Obustavili smo nastavu, ali smo i prije toga, slijedeći upute pojačali higijenu, dezinfekciju. Kad je rečeno da se obustavlja rad škola i mi smo djecu otpremili kućama i organizovali, poput ostalih, on line nastavu za naše đake. U svakodnevnoj smo komunikaciji sa roditeljima, tu smo za sve upite i informacije, nastavu smo prilagodili maksimalno njima kako bi svi mogli da prate. Djeca su, hvala bogu, dobro, uposlenici isto tako, tako da se nadamo da će tako i ostati”, ističe Jejina.

Nemaju svi bh. gradovi institucije za djecu

U Trebinju, na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine, osnovano je Udruženje roditelja djece sa posebnim potrebama, koje radi na principu dnevnog centra.

Roditelji ostavljaju djecu na čuvanje u toku radnog vemena.

Kroz projekat USAID-a formiran je i Servis centar, za psihološku pomoć djeci i roditeljima, što im je u ovakvoj situaciji naročito korisno.

Branka Škoro, psihologinja udruženja, kaže da su u svakodnevnom kontaktu sa roditeljima.

”Mi iz servis centra nastojimo sa svima njima biti u kontaktu, svakodnevno ih zovemo, da vidimo kakvo je stanje. Psihološka pomoć u vanrednim situacijama jako je bitna. Neminovno je da se kod određenog broja ljudi javi panika, e sad psihološka pomoć koristi da bismo spriječili ono što se u psihologiji zove sindrom katastrofe, da ljudi nakon svega ovoga mogu da izađu i da nastave svoj život normalno, da ne budu apatični i u strahu i dalje. Zasad kod roditelja nema problema, jer oni su nekako već navikli da se snalaze u kriznim situacijama”, kaže Škoro.

Čuvanje djece samo u hitnim slučajevima

U Udruženju su ostavili mogućnost za čuvanje djece sa poteškoćama u razvoju za hitne slučajeve.

Uizvještaju UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu se navodi kako neke procjene govore da 6,5 posto djece u dobi od dvije do devet godina u Bosni i Hercegovini imaju neki vid razvojnih poteškoća, te čine jednu od najmarginaliziranijih i isključenijih grupa u bosanskohercegovačkom društvu.

Ističe se i da su mnoga djeca zbrinuta u ustanovama, što ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj i onemogućava njihovo potpuno i djelotvorno učešće u društvu, na jednakoj osnovi sa ostalima.