Pacijenti mostarske hemodijalize odbili dijalizu i poručili “hoćemo transplantaciju”
“Pomozite nam, nemojte nas ubiti. Transplantacija je novi život”, riječi su ispisane na transparentu koji su bubrežni bolesnici s hemodijalize Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru držali na prosvjedima. Oni su jutros odbili dijalizu i u znak prosvjeda su se okupili na ulazu u klinički centar kako bi skrenuli pažnju na težak položaj ove populacije, javlja Anadolu Agency (AA).
Predsjednik Udruženja kroničnih bubrežnih bolesnika HNK Blago Vidačković ističe da je današnji potez pacijenata mostarske hemodijalize krik očaja.
“Na dijalizu idem 28 godine. To je život, tužan i gorak. Tražimo naša prava, a to je da uđemo u Eurotransplant i molimo ljude u vlasti da što prije taj zakon usvoje, da dugo ne čekamo, jer ako budemo čekali može biti većih problema. Ovo je ništa, ovo je tek početak, što se može desiti ako nam ne odobre, desit će se čudne stvari, jer mi smo već na kraju života, mi možemo sve uraditi. Zatvorit ćemo dijalizu pa ćemo je zapalit”, poručio je Vidačković u ime pacijenata koji traže bolje uvjete za liječenje.
Pored toga što nemaju mogućnost za transplantaciju koja znači novi život, kako ističe Vidačković, pacijenti mostarske hemodijalize se dijaliziraju na aparatima koji su stari preko dva desetljeća i u zgradi koja je u ruševnom stanju.
“Tražimo bolje uvjete na dijalizi, s tim što su nam aparati pri kraju. Najmlađi aparat je star možda 15 godina. Svako zna da aparat može raditi 30.000 sati, a naš svaki radi preko 100.000 sati i s njima se ne može napraviti dijaliza kako valja”, tvrdi Vidačković u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
On naglašava da su liječnici, medicinske sestre i cjelokupno osoblje hemodijalize u Mostaru na visokom nivou.
“Treba im zahvaliti svako, a ne samo mi. Rade nemoguće stvari, urade što se uraditi ne može”, ističe Vidačković.
Omer Bijedić na dijalizu dolazi šest mjeseci i pita se je li osuđen na to do kraja života, bez mogućnosti na transplantacije.
“Odbio sam jutros dijalizu i nije me strah kako ću izdržati danas, ali me strah za budućnost i moramo se boriti za bolje uvjete i skrenuti pažnju na probleme s kojim se nosimo. Država mora stajati iza nas, nismo mi krivi što smo bolesni”, kaže Bijedić za Anadolu Agency (AA).
Ramiza Pehilj iz Njemačke također je stala uz mostarske pacijente kako bi im pomogla u njihovoj borbi za bolje liječenje, jer ona zna najbolje koliko je to potrebno.
“Živim u Njemačkoj i ovdje sam samo na odmoru. Osoblje je kako treba, ali uvjeti rada im nisu ni slični kao Njemačkoj, Jutros sam i ja odbila dijalizu da bi ih podržala sve skupa”, kaže Pehilj, napominjući da je on već imala transplantaciju u Njemačkoj.
“Nije mi uspjelo, ali je meni ponuđena nova mogućnost”, ističe Pehilj svjesna da je to ono što mostarski pacijenti prosvjedom traže za sebe.
Marin Turudić iz Čitluka ističe da je transplantacija njegov san kojim bi se vratio u novi život. Ima 23 godine, a na dijalizu redovito dolazi od svoje sedamnaeste.
“Želimo svoja prava, a to je ulazak u Eurotransplant, da se što više transplantacija radi ovdje i želimo novu zgradu pošto postojeća prokišnjava. Mi smo danas odbili dijalizu, želimo svoje pravo, to je da oformimo tim ovdje za vršiti transplantaciju ili da nas zovu u Zagreb za transplantacije. Transplantacija je novi život, obitelj, posao i sve, jer ovako niti možemo raditi niti išta, zato sve molimo da pomognu koliko mogu”, poručio je dvadesettrogodišnji Turudić koji sanja o normalnom životu, a kaže da mu je on bez transplantacije nemoguć.
