Ovo nije kriza, ovo je dovršetak projekata Cvetković – Maček iz 1939. godine

Književnik, akademik Abdulah Sidran u intervjuu “Jedan” koji će biti prikazan večeras na programu BHT1, govorio je o svojim filmskim scenarijima koji čekaju da budu ekranizirani, kulturi i supkulturi, moralu.

Ocijenio je da BiH nije u krizi, već “pred nestankom kao državna tvorevina i pojedinačno kao narodi koji je čine”, a upozorio i na “nomadsku glad za teritorijama” na Balkanu, dok istovremeno u BiH i našoj regiji “nestaju gradovi”, jer ljudi ne vide budućnost na ovim prostorima.

-Ovo nije kriza, ovo je dovršetak projekata Cvetković – Maček koji su nastali 1939. godine. Na terenu se to pokazuje takvim. Nisu se narodi zavađali, niti su se potukli u tramvaju, ni na igranci, ni u kafani, nego se radilo o državnim politikama koje su svoje narode dovele u stanje indoktrinacije i iz toga proizvele dogovorenu seriju ratova. Pod nečijom krinkom se obavila jedna neshvatljiva ogromna pljačka društvene imovine i njenog pretvaranja u privatnu imovinu. To je naše stanje – ocjenjuje Sidran.

Za Sidrana je još aktuelno pitanje da li možemo smatrati da smo živjeli, da su naši životi bili životi, “ako su se svodili na preživljavanje da se otkupi sirova koža koja mora progurati od rođenja do smrti”. Upozorava i na nedostatak vizije u politici.

– Kako sada stvari stoje, nikad bošnjačka strana, koja je u ovom slučaju sinonim za ono što je najugroženije, nije umjela igrati bijelim figurama. To sam govorio i predsjedniku Aliji Izetbegoviću. Sve što radimo, mi odgovaramo na poteze koje je povukao ovaj ili onaj. Dakle, igrati bijelim figurama za to nema talenta naša politika – tvrdi Sidran.

Evropa plaća ceh pogrešne politike u BiH

Sidran objašnjava i odnos međunarodne zajednice prema BiH, osvrćući se na nedavnu posjetu kod francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, gdje je jasno upozorio na posljedice takve politike.

– Evropa danas plaća ceh, pogrešku koju je napravila od 1992.-1995. godine u BiH. Tada se dopustilo, pa se dopustilo u Dejtonskom mirovnom sporazumu, da ono što su bile poražene snage iz Drugog svjetskog rata, legitimno uđu u vlast, da se s njima razgovara kao s ravnopravnim partnerima i širom su otvorena vrata jednom historijskom revizionizmu, kojeg vi, tako sam govorio, u svojim državama ne dopuštate. Natjerali ste centripetalnu i centrifugalnu silu da sarađuju. Kako mogu sarađivati oni koji žele da BiH ne postoji, sa onima koji se bore za živu glavu i kojih neće biti ako ne postoji ta država – podsjeća Sidran na obraćanje francuskom predsjedniku i kolegama intelektualcima iz svijeta.

Konstitutivnost kao falsifikat

U tumačenju termina konstitutivnosti u Dejtonskom mirovnom sporazumu, Sidran vidi podvalu.

– U Dejtonskom sporazumu riječ konstitutivnost ima sufiks koji ne označava ovo što se danas kazuje. Dakle, oni koji konstituiraju tu i tu državu. Različiti su sufiksi. Prevedeno je na ovaj način zato što je falsificirano i to ćete provjeriti, to ćete saznati. Ja neću govoriti ničija imena, ali se akteri znaju. Termin ima drugi sufiks i znači, od kojih je Bosna sačinjena, a ne da oni Bosnu konstituiraju. Kako će oni Bosnu konstituirati, kad je Bosna njih konstituirala? Nisam na taj način protiv termina, nego protiv jedne teške podvale. Ja to vidim kao svjesnu podvalu iz koje je proizašlo svako zlo koje se nama događa, jer je u termin unesena segregacija jednih naroda u odnosu na druge, u odnosu na manjine, u odnosu na Bosanca, koji hoće da je Bosanac i neće ništa drugo, pa ga guraju u kategoriju ostalih – smatra Sidran.

Bosna ignorira svoje ljude

Sidran tvrdi da Bosna ignorira svoje ljude i kao veliki problem vidi poremećen sistem vrijednosti u svim društvenim oblastima.

– Ja sam svjestan svoje malenosti, svoje nevažnosti, minornosti dok čitam Šekspira, ali dok čitam šta piše ovdašnja talašika koja po meni pljuje, ja se osjećam kao Šekspir. I jesam Šekspir – kaže Sidran.