Otkrili smo kako sistem brani korupciju: Vijeće ministara BiH može imenovati koga hoće?!

Da korupciju na visokom nivou u Bosni i Hercegovini ne štite samo političari (osim što učestvuju u njoj), već i same institucije, kao i pravosuđe, svjedoči flagrantan slučaj kojeg otkriva Fokus.ba.

Radi se o događajima koji su uslijedili tokom cijele 2024. godine, odnosno nakon imenovanja članova Konkurencijskog vijeća BiH izvršenog u Vijeću ministra 28. decembra 2023. godine, a koje je bilo vrlo očit rezultat političke korupcije, o čemu je pisao Fokus.

Bez sudske zaštite

U najkraćem, prije nego što opširnije uz pomoć zvaničnih dokumenata, detaljno sve elaboriramo, zvanični akti ove države otkrivaju da Vijeće ministara BiH može imenovati koga hoće i na način na koji to želi, može se služiti i političkom korupcijom pri imenovanjima, a da se to uopće ne može putem upravnog spora, sudskim putem osporiti!

Upravo je takav slučaj i sa novim sazivom Konkurencijskog vijeća. Iz dokumentacije Suda, Pravobranilaštva BiH i drugih institucija do koje je došao Fokus.ba, se to potvrđuje, a uz zaključak da Vijeće ministara BiH nije institucija poput jednog ministarstva i da kandidati koji su tužili Vijeće ministara zbog nezakonitosti prilikom odabira kadrova na konkursu, nemaju sudsku zaštitu odnosno da su im tužbe osuđene na propast!

Napomene radi, kada je riječ o imenovanju sastava Konkurencijskog vijeća, članom 22. stav 3. Zakona o konkurenciji BiH određeno je da se ono provodi na način da tri člana imenuje Vijeće ministara BiH, po jednog iz svakog naroda, dva imenuje Vlada FBiH, a jednog Vlada RS. Dakle, spomenuto otkriće Fokusa se odnosi na imenovanja za koje je zaduženo Vijeće ministara BiH.

Slučaj “Ankica Gudeljević”

Da podsjetimo, Vijeće ministara BiH je na spomenutoj sjednici za članicu Konkurencijskog vijeća imenovalo Ankicu Gudeljević, bivšu HDZ-ovu ministricu civilnih poslova. Gudeljević je profesorica njemačkog jezika i književnosti i nema iskustva u oblasti konkurencije, što je primarni uslov definiran članom 22. Zakona o konkurenciji.

Imenovali su i Davora Savića i Ninelu Salibašić, kandidate koji također nemaju potrebno iskustvo iz oblasti konkurencije. Konkurencijsko vijeće je vrlo važna institucija koja odlučuje da li su dozvoljene određene koncetracije na tržištu, a u konačnici i kupovine preduzeća, preuzimanja, akvizicije i sl. kako se ne bi narušila konkurencija na tržištu.

S druge strane nisu imenovali Amira Karalića, člana Konkurencijskog vijeća iz prethodnog mandata s bogatim iskustvom u oblasti konkurencije, niti Aleksandra Bogojevića, također bivšeg člana Konkurencijskog vijeća i doktora nauka iz ove oblasti, koji je završio posljednji na ranglisti! Kao ni pojedine kandidate koji su imali potrebne reference, te koji su već radili u Konkurencijskom vijeću.

Karalić, kao i Nebojša Popić, koji je također bio u bivšem sastavu Konkurencijskog vijeća BiH, Sudu BiH su podnijeli tužbe u upravnom sporu, ukazujući na nezakonitosti, a Sud BiH je u Rješenju donesenom 17. jula 2024. utvrdio da “Vijeće ministara BiH nema svojstvo niti institucionalni položaj, ovlaštenja i odgovornosti organa uprave BiH u smislu ministarstva, agencije i sl”.

Šta kaže Sud BiH

Dalje se u rješenju, kojeg potpisuje sutkinja Maida Bikić, navodi da “Vijeće ministara nije institucija BiH”, te da se protiv njega ne može voditi upravni spor. Upravo iz ovih navoda Suda BiH proizilazi zaključak da Vijeće ministara, kojeg čini ministri, dakle rukovodioci ministarstava – čelnih institucija – može po pitanju imenovanja raditi šta hoće.

Da Vijeće ministara BiH, birajući u Konkurencijsko vijeće podobne, a ne stručne, ništa nije željelo ostaviti slučaju, govori i akt direktora Ureda za zakonodavstvo BiH Džemaila Ćibe. U odgovoru strankama u postupku u vezi sa spornim imenovanjima u Konkurencijsko vijeće, iz Ureda za zakonodavstvo su naveli da se ovaj Ured nije upuštao u razmatranje ove konkursne procedure, jer je nju Vijeće ministara BiH već usvojilo i to 28. decembra 2023.!? Dakle, Vijeće ministara, iako je po proceduri trebalo, Ured za zakonodavstvo ništa nije ni pitalo.

Zbog činjenice da nije izabran u Konkurencijsko vijeće BiH tužbu je podnio i kandidat Aleksandar Bogojević. Ali pošto je on bio u proceduri koju je provodila Vlada RS, Bogojević pred Okružnim sudom u Banjoj Luci tužio Vladu RS i to po istom osnovu kako su to pred Sudom BiH uradili Karalić i Popić.

Nejednaka sudska praksa

No, za razliku od njih dvojice, Bogojević je dobio tužbu protiv Vlade RS. Naime, Okružni sud u Banjoj Luci 8. avgusta 2024. donio je presudu kojom se Vladi RS nalaže da poništi odluku kojom Vanju Malidžana (diplomiranog profesora tehnike i informatike – master za elektronsko učenje) imenovala za člana Konkurencijskog vijeća iz Republike Srpske te da ponovo u skladu sa zakonom izvrši konkursnu proceduru.

Da je i Vlada RS imenovanje u Konkurencijskom vijeću BiH izvršila po političkom nalogu govori činjenica da je Malidžan bio dugogodišnji zaposlenik Sekretarijata SNSD-a.

Okružni sud u Banjoj Luci je, za razliku od Suda BiH (koji je zanemario i Evropsku konveciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda i Ustav BiH) pružio sudsku zaštitu kandidatu koji ukazuje na nepravilnosti u konkursnim procedurama za pozicije na nivou države. No, Bogojeviću ovo, ipak, nije ništa vrijedilo.

Naime, kako su iz nadležnog Ministarstva trgovine i turizma RS za Fokus potvrdili, Vlada je RS presudu Okružnog suda Banja Luka prvobitno “implementirala” na način da je Malidžana imenovala kao vršioca dužnosti (što Zakon o konkurenciji BiH uopće ne poznaje), da bi ga u novembru 2024. u Konkurencijsko vijeće BiH izabrali na puni mandat do 2029. godine.

Dakle, ignorisana je konstatacija Okružnog suda u presudi koja glasi da se “prilikom izbora člana Konkurencijskog vijeća treba voditi računa da se bira lice iz reda priznatih stručnjaka u odgovarajućoj oblasti”.

Stav TIBiH

Srđan Traljić iz Transparency International BiH za Fokus kaže da jedna od presuda Okružnog suda u Banjoj Luci u ovom slučaju jasno kaže da nisu ispoštovani sljedeći principi: zakonitost imenovanja u skladu sa svim važećim pravilima i propisima, kvalitet imenovanja putem izbora lica koja po svojim sposobnostima, iskustvu i kvalitetima odgovaraju potrebi regulisanog organa i nezavisne provjere imenovanja na način koji omogućava da ih provjerava nezavisna treća strana koja nije učestvovala u procesu imenovanja.

-Kriterijum kvaliteta imenovanja putem izbora lica koja po svojim sposobnostima, iskustvu i kvalitetima odgovaraju potrebi regulisanog organa je kriterijum koji se generalno zaobilazi, jer se izbori i imenovanja vrše po političkoj osnovi, a konkursi su najčešće obesmišljeni na način da služe samo za legalizaciju postupka, dok komisije najčešće nemaju ili ne mogu obrazložiti svoje postupke i izbore – kazao je Traljić.

Komentirajući situaciju oko pokretanja upravnog spora na nivou države on ističe da Zakon o upravnim sporovima BiH u članu 4. kaže da su institucije BiH u smislu ovog zakona, između ostalih, ministarstva BiH i njihovi organi.

Potez UDT-a

-Ukoliko su to ministarstva, jasno je da je i Vijeće ministara kao kolektivni organ sačinjen od ministara takođe insitucija BiH u smislu ovog zakona, čije se odluke i konačni akti moraju moći preispitivati pred jedinim nadlženim sudom, a to je Sud BiH. Treba podsjetiti da je pravo na pristup sudu zaštićeno Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, a da je praksa Evropskog suda za ljudska prava ustanovila ovo pravo pozivajući se na načela vladavine zakona i izbjegavanja proizvoljne primjene ovlaštenja. Ovo pravo mora biti stvarno i učinkovito i pojedinac mora imati jasnu i stvarnu priliku osporiti čin koji predstavlja uplitanje u njegova prava – pocrtao je Traljić.

Fokus je došao i do akta Visokog sudskog tužilačkog vijeća BiH od 10. decembra 2024., tačnije od akta Ureda disciplinskog tužioca (UDT). Naime, spomenuti kandidati kojima ne pred Sudom BiH onemogućena sudska zaštita prethodno su obavijestili VSTV o njihovom slučaju, međutim čelnik VSTV Halil Lagumdžija je ovo shvatio kao zvaničnu prijavu te je odmah naložio UDT-a da cijeli slučaj preispita.

U spomenom aktu od 10. decembra, UDT je u poprilično ekspresnom roku zaključio da se “pritužba ne odnosi na ponašanje ili postupanje koje predstavlja disciplinski prekršaj”, zbog čega je odbačena. Dakle, informacija je shvaćena kao pritužba.

Potrebno je naglasiti da je Tužilaštvo BiH, o čemu je također pisao Fokus formiralo predmet o navodima o nezakonitom imenovanju člana Konkurencijskog vijeća BiH.