Opozicija u RS uvjerena da ih Dodik godinama tajno prati

Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) počela je istragu nakon što je 20. maja u svom obraćanju poslanicima Narodne skupštine RS član Predsjedništva BiH Milorad Dodik javno priznao da učestvuje u prisluškivanju poslanika opozicije, rekavši da zna sve šta oni rade.

Prvi saslušani u SIPA-i, u još jednoj “aferi prisluškivanja”, bio je lider PDP-a Branislav Borenović, koji je nakon Dodikove izjave podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH, piše Inforadar.ba.

BORENOVIĆ SASLUŠAN NAKON PODNOŠENJA PRIJAVE

Borenović je izjavio da ima dovoljno neoborivih dokaza za podizanje optužnice te istakao da je njegova obaveza bila da podnese krivičnu prijavu za neovlašteno prisluškivanje i na taj način pokuša zaštiti sve neistomišljenike Milorada Dodika.

Podsjećamo, Dodik je, obraćajući se poslaniku PDP-a Drašku Stanivukoviću, u Narodnoj skupštini, između ostalog, rekao:

“Ne možeš proći ni u svojoj partiji, a da možeš kod naroda. Što si dobio – dobio si. Sad kada znaju koja si luda, niko neće glasati za tebe. Pitaj i ove iz SDS-a, ja im slušam telefone, pa znam, svi su protiv tebe, samo ne smiju ti ništa reći. Znam, imam pravo da slušam. Kad ti budeš predsjednik, i ti ćeš imati”, rekao je Dodik.

Da bi još bahato potvrdio svoju izjavu, Dodik se obratio i ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču: “Je li Lukač, je li ono što ti meni dostavljaš, je li tako? Evo čovjeka, svjedoka. Nema vlasti koja ne sluša opoziciju, tako i mi vas slušamo”, rekao je Dodik na sjednici Narodne skupštine RS.

Dan kasnije (21. maja) ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač demantovao je sve ovo, tvrdeći da se Dodik samo igrao sa opozicijom, dok je sam Dodik izjavio da je to bio njegov performans.

Nakon što je u SIPA-i saslušan lider PDP-a Borenović, poslanik PDP-a u NS RS Draško Stanivuković ocijenio je da je dobra stvar da je istraga pokrenuta.

“Najavljeno je da ću ja biti naredni koji će biti saslušan. Imam određene tvrdnje pa i određene dokaze koje sam lično proživio, gdje je potpuno jasno da sam kao narodni poslanik prisluškivan. Kada sam prvi put uhapšen 2018., a to je bilo u vrijeme kada su bili najavljeni protesti protiv poskupljenja goriva, dogovorio sam se samo sa jednim svojim bliskim prijateljem na kom parkingu ćemo se naći, odakle bismo krenuli na taj protest. Kada sam došao na dogovoreno mjesto – tamo me čekala policija i uhapsila me. Ne znam kako su oni mogli znati gdje ću biti u to vrijeme ako me nisu prisluškivali “, navodi Stanivuković.

Ističe da ovo pitanje nije do sada pokretao, jer je znao kako funkcioniše sistem u RS.

“Danas, kad je član predsjedništva BiH Milorad Dodik to javno priznao u Narodnoj skupštini RS, smatram da je važno tu priču istjerati do kraja. Nažalost, svjestan sam da je mnogo ovakvih stvari bilo pokrenuto pa su poslije završile u ladicama”, dodao je Stanivuković.

Čak i ako nije sporno da li je bilo prisluškivanja – budući da to rade službe u svim zemeljama u svijetu, pitanje je da li je ono bilo po zakonu – ili nije.

“Prisluškivanje” spada u posebne istražne radnje koje su svoje mjesto dobile u Zakonu o krivičnom postupku u BiH tek 2003. godine. Prije stupanju na snagu ovog Zakona, ova problematika bila je regulisana određenim podzakonskim aktima. Domen posebenih istražnih radnji nije ograničen samo na krivična djela organizovanog kriminala, nego su one primjenjive i na druga teška krivična djela koja u sebi nose povećanu društvenu opasnost po bezbjednost građana i imovine.

Institucijama i agencijama za provođenje zakona za mjere prisluškivanja i praćenja potrebno je da postoji sudski nalog, u kome treba da stoji ko, zašto i koliko dugo se prisluškuje.

“Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice počinilo krivično djelo, sud može na osnovu prijedloga tužioca ili na prijedlog ovlašćenih službenih lica koja su dobila odobrenje od tužioca narediti da operater telekomunikacija ili drugo pravno lice koje vrši pružanje telekomunikacionih usluga dostavi podatke o korišćenju telekomunikacionih usluga tog lica, ako bi takvi podaci mogli da budu dokaz u krivičnom postupku, ili da posluže za prikupljanje informacija koje mogu da budu od koristi u krivičnom postupku”, stoji članu 137 Zakona o krivičnom postupku RS.

PRIJETNJA ZA DEMOKRATIJU

Međutim, treba imati u vidu da se primjenom posebnih istražnih radnji privremeno ograničavaju ustavna prava i slobode, posebno pravo na privatnost lica na koje se odnosi njihova primjena. Pravo na privatnost je proklamovano mnogim međunarodnim pravnim aktima o zaštiti ljudskih prava i sloboda, pa i ustavima u BiH.

Svrha prisluškivanja mora da bude opravdana, a sama mjera mora da bude krajnje sredstvo. Ukoliko se ovo radi mimo zvaničih institucija, može se karakterisati kao krivično djelo, kazao je za Inforadar Uglješa Vuković iz Transaparency internationala BiH, organizacije koja je takođe podnijela krivičnu prijavu protiv Dodika.

“TI je podnio krivičnu prijavu prije svega što smatramo da Tužilaštvo BiH treba da ispita navode o prisluškivanju, iako su oni dan kasnije demantovani. Tužilaštvo bi trebalo da sasluša Dodika kao član Predsjedništva BiH, jer on nema nikakve nadležnost u vezi sa posebnim istražnim radnjama. Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH može biti odgovorna za prikupljanje određenih podataka i takve podatke može dostavljati Predsjedištvu BiH. Međutim, ovi podaci se mogu samo odnositi na prijetnje po bezbjednost, terorizam i organizovani kriminal, ali ne i na razgovore opozicije. Čak ako ne postoje elementi krivične odgovornosti, ovakve izjave su nedopustive i moraju biti ispitane, jer svi navodi o prisluškivanju opozicije izazivaju strah i prijetnja su po demokratiju,”, kaže Vuković.

Prema Članu 155 (1) Krivičnog zakonika RS, a na isti način riješeno i u drugim KZ u BiH, “ko posebnim uređajima neovlašćeno prisluškuje ili tonski snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namijenjena, ili omogući nepozvanom licu da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašćeno prisluškivana ili snimana, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ako ovo učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Ova mjera u BiH pokušana je da se iskoristi i protiv novinara. Novinar Federalne TV i reporter magazina 60 minuta Damir Kaletović 2010. našao se u osnovnom sudu u Banja Luci zbog neovlaštenog snimanja Vitomira Popovića, bivšeg ombudsmena za ljudska prava BiH, a na osnovu optužnice Okružnog tužilaštva Banja Luka. Kaletović je 2011. oslobođen krivice, ali i kasnije u još nekim slučajevima protiv novinara su podizane krivične prijave za neovlašteno snimanje.

SUMNJA O DODIKOVU PARTIJSKU UDBU

Za slučaj prisluškivanje, ili slučaj Dodik, zainteresovalo se samo Tužilaštvo BiH, ali ne i Tužilaštvo RS. Krivične prijave protiv Dodika za neovlašteno prisluškivanje i tonsko snimanje entitskom tužilaštvu podnijeli su i poslanici SDS-a Milan Tubin i Nebojša Vukanović.

„Mi znamo da je to istina. Dodik je i osnovao Odjeljenje za borbu protiv terorizma kako bi mogao da stvori svoju partijsku UDBU pri MUP-u RS koja ima za cilj da prati ne samo političke protivnike, već i članove svoje partije kako bi mogao da ih ucjenjuje i kontroliše”, kaže Vukanović te dodaje da je i sam bio svjestan da se vrši prisluškivanje.

Također je zanimljivo da do sada nije bilo reakcija organa koji bi trebali da kontrolišu rad agencija za zaštitu zakona, a to su parlamentarni odbori na državnom i entitetkom nivou.

“Da postoji i ‘P’ od pravne države Dodik je zbog svoje izjave morao biti barem saslušan. Neko je morao otići u MUP RS i telekom provjeriti sve te navode, izvršiti detaljnu kontrolu . To je prije svega trebao da uradi Odbor za bezbjednost Narodne skupštine RS koji je zadužen za kontrolu zakonitosti i spriječavanja zloupotreba u MUP“, kaže Vukanović.

Odbor za bezbjedsnost NS RS dužan je da pra­ti ak­tiv­no­sti institucija i or­ga­na bezbjed­no­sti u Re­pu­bli­ci Srp­skoj i uče­stvu­je u kon­tro­li zakonito­sti njihovog ra­da. Predsjednik ovog odbora je Darko Babalj, a njegov zamjenik Goran Selak.

Zbog svega malo je vjerovatno da će javnost saznati da li se Dodik zaista samo šalio sa opzicijom i bacao kost između PDP-a i SDS-a, ili je opijen moći ili nečim drugim otvorio dušu u Narodnoj skupštini te priznao da ima svoje paraobavjštajne službe.

U pozitivan epilog ne vjeruju ni oni koji su podnijeli krivične prijave protiv Dodika. Nebojša Vukanović sumnja da će nadležne institucije uraditi nešto.

“Kako će biti reakcije tih institucija kada se nalaze pod kontrolom jednog čovjeka, Milorada Dodika, i jedne partije U RS vi nemate podjelu na izvršnu, sudsku i zakonodavnu vlast, već imate vlast jednog čovjeka koji sve kontroliše. I ovo što se sada događa je prirodan tok stvari. Ako čovjek nije odgovarao za one novce prebačene za vilu u Beogradu, ako nije odgovarao za propast više banaka u RS, zašto bi onda za ovako neku, možemo reći, benignu stvar odgovarao kada prizna da nas prisluškuje. Međutim, mene je ovdje problem ćutanje međunarodne zajednice koja ima mehanizme kad je njoj u interesu da se nešto uradi. Podsjetiću kako su pod pritiskom međunaronde zajednice u BiH usvojene dodatne putarine na gorivo za izgradnju puteva i autoputeva. Da ta međunaronda zajednica želi da se brine o zaštiti osnovnih ljudskih i građanskih prava oni bi izvršili pritisak na institucije da se procesuira Dodik i da ova afera rezultira bar smjenom kao što je završila u Makedoniji, ili Votergejt ranije u Americi. Zbog svega ovoga Dodik je postao toliko bahat da misli da je nedodirljiv”, zaključuje Vukanović.

Prema podacima Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Milorad Dodik opremu za prisluškivanje nabavljao je iz iste države, Izraela, kao i Nikola Gruevski, bivši premijer Sjeverne Makedonije, koji je nezakonito prisluškivao više od 26.000 građana u ovoj zemji zbog čega su izbili masovni protesti i pokrenuta Šarena revolucija.