Olga i Miloš: Izvoz mlijeka u EU vraća nadu u bolje sutra

Bosna i Hercegovina dobila je odobrenje da bude na listi zemalja kojima je dozvoljen izvoz tehnički obrađenog mlijeka i mliječnih proizvoda u Evropsku uniju (EU), a iako nije poznato kada će prve litre mlijeka biti izvezene, ova vijest je obradovala i proizvođače mlijeka u BiH.

Među njima su Olga i Miloš Golub iz sela Bistrica kod Gradiške koji na svojoj farmi dnevno proizvedu u prosjeku 300 litara mlijeka. S obzirom na to da su ranije ispunili uslove koju su postavljeni farmerima za izvoz mlijeka u EU, vijest koju je u utorak saopštio zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović, ulijeva im sigurnost u bolju budućnost.

Potrebno ispuniti uslove

Da podsjetimo Šarović je istakao da je autoritet Ureda za veterinarstvo BiH presudio da direkcija za sigurnost hrane u Evropsku uniju da ovo odobrenje čime su značajno ispunjene težnje da obezbijedimo izvoz mlijeka u EU tokom ove godine.

“Svih ovih sedmica priželjkivali smo da se to desi do kraja godine, ali za sada imamo dozvolu za izvoz tehnički obrađenog mlijeka s tim da posao nismo izvršili do kraja. Misija će u BiH opet doći naredne godine da provjere da li je uspostavljeni sistem u BiH takav da garantuje kvalitet i imamo godinu dana u kojoj trebamo opravdati ukazano povjerenje”, kazao je Šarović i dodao da je odobren i izvoz mlijeka za Republiku Tursku i Rusiju za koje će BiH također trebala dozvole.

Šarović je naglasio da male farme također moraju ispunjavati evropske standarde kada je riječ o kvalitetu sirovog mlijeka.

Farma koju je posjetila ekipa Anadolu Agency broji oko 40 grla, krava muzara, te junica i junadi.

“Mljekara koja od nas otkupljuje mlijeko poslala nam je uslove koje moramo ispuniti, to je na prvom mjestu higijena, zdravstveni kartoni, vakcinisanje svih grla u štali, knjiga o registru gdje se mora umatičiti sve i jedno grlo koje imamo, i da bi išlo za izvoz sve te uslove smo morali ispuniti, toga se pridržavamo”, rekla je Olga Golub.

Prema njenim riječima, i prethodno su se pridržavali sličnih uslova kako bi proizvodili mlijeko “extra” klase, koje je inače na boljoj cijeni prilikom otkupa. U porodici Golub objasnili su nam da se sirovo mlijeko klasicifira na osnovu broja somatskih ćelija i mikroorganizama, te procenta mliječne masti. Kvalitet i higijenu ovi farmeri poboljšali su postavljanjem “mlijekovoda”, odnosno sistema koji mlijeko od krave direktno sprovodi do uređaja u kojem se hladi, tzv. laktofriza. Na ovaj način potpuno se isključuje kontakt sa štalom i mogućnost negativnih uticaja na higijenu mlijeka.

Kako kažu ovim farmeri među uslovima koje moraju ispunjavati je i redovna kontrola hrane i vode za životinje, provjere na brucelozu i leukozu, tuberkulinizacija, ažuriranje zakonom predviđenih evidencija, a sva grla moraju biti označena ušnim markicama.

Na pitanje šta im je najteže palo od uslova Olga Golub kaže da su evidencije, odnosno papirologija, iziskivala najviše dodatnog truda i vremena, kojeg im i inače manjka.

“Ja sam svojoj porodici rekla da sam postala sekretarica, kako su uveli to sve, sve se mora upisati, voditi računa o svemu, ali mi se nadamo da će se, kako su nam rekli, izvoziti u Evropsku uniju tako da bi to naravno bilo bolje, bili bi sigurniji u otkup biti sigurniji, bili bi i mi sigurniji kao proizvođači”, rekla je ona.

Osim uslova za izvoz u Evropsku uniju ovi farmeri se pridržavaju i “halal standarda”, koji garantuje da je mlijeko u skladu sa islamskim propisima, što je uslov za izvoz u Tursku.

Za mljekarstvo potrebna volja i ljubav

“Trudimo se da sve održavamo da bude uredno posebno što se tiče mlijeka da bude na nivou, te uslove zasad ispunjavamo”, izjavila je Olga Golub.

Kaže da oko životinja ima puno posla, ali da se jedno s drugim zavoli.

“Radimo s voljom, radićemo dok bude volje i dok budemo mogli proizvoditi i dok bude ko imao otkupljivati”, dodala je ona.

Njen suprug, Miloš Golub ukratko nam je ispričao kako izgleda dan na ovoj farmi. Kaže da ustaju u 4,45 časova kako bi u pet bili u štalama, “na radnom mjestu”, gdje sve počinje hranjenjem životinja i čišćenjem štala.

“U šest kad se nahrani sve počinje muža, koja traje do sedam pola osam, onda se peru aparati, pa se poslije toga daje silaža i koncentrati, a poslije toga imaju slobodno, stoka leži i odmara, negdje do jedan sat, kada se opet hrani”, objašnjava Miloš Golub.

Prema njegovim riječima, oko 15,30 ponovo se daje silaža, odnosno usitnjene stabljike kukuruza, oko 17 počinje priprema za drugu mužu koja počinje u 18, a poslije muže oko 19,30 daje se poslednji obrok i tada je posao završen.

“Slobodnog dana nemamo, ni jednog. To je mukotrpan posao, stoka mora jesti svaki dan, mora se musti svaki dan”, rekao je Miloš Golub.

Kaže da se aktivno počeo baviti poljoprivredom osamdesetih godina, zato što nije imao drugi izlaz. Porodica Golub nije planirala da će živjeti od ovog posla, o čemu svjedoče četiri štale koje su izgrađene, kako kažu, pri svakoj novoj odluci o proširenju farme. Prostora za dodatna grla ima još, ali kažu da trenutno nisu spremni na to s obzirom na loše žetve prethodnih godina zbog loših vremenskih uslova i generalno neizvjesnu situaciju u oblasti poljoprivrede u BiH.

Miloš Golub samostalno obrađuje 37 hektara zemlje, a na samoj farmi ovoj porodici pomaže mladić iz sela, Žarko Vračar.

“Puno je naporno, ali uz pomoć mašina stigne se. Uglavnom hranu proizvodim sam, sije se oko 20 hektara kukuruza, krmno bilje, lucerka, djetelinsko-travne smjese, sudanska trava, sirak… Uglavnom svu hranu poizvodim sam na svom domaćinstvu za stoku”, kaže Golub.

Nezadovoljni isplatom podsticaja

Ovaj bračni par objašnjava da je ovaj posao prilično stresan iako na prvi pogled ne izgleda tako. Emotivno su vezani za sve životinje, pa im jako teško pada ako se neko od goveda razboli.

“Svaki dan prije muže kad se ulazi u štalu, mora se posmatrati stoka kako se ponaša, a prilikom muže moraju se ispitivati i pratiti vimena zbog raznoraznih upala, svaki dan se mora biti prisutno i mora se kontrolisati”, kazao je Miloš Golub.

Prema njegovim riječima najveći problem ovog posla je što nije priznat i nije plaćen.

“Što se tiče proizvodnje mlijeka problem je nekontrolisan uvoz, kod nas u našoj opštini je toliko toga mlijeka sa strane, više nego našeg, a neke prodavnice i ne drže domaće mlijeko. Nekonotrolisan uvoz svega, i mesa i mlijeka, najviše nam smeta, jer mi svoje ne možemo prodati i ako prodamo, dajemo u bescijenje”, kaže ovaj farmer.

Dodaje i da nije zadovoljan isplatom podsticaja Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske jer kasni. Kada je u pitanju podsticaj za proizvodnju mlijeka on nije plaćen ni za jedan mjesec ove godine, dok ostali podsticaji nisu isplaćeni ni za prošlu godinu, naglasio je Miloš Golub.