Oko 160 državljana BiH i dalje u Siriji: ‘Šta nas čeka, to niko ne zna’

Oko 160 državljana Bosne i Hercegovine je u Siriji na različitim lokacijama i u različitim okolnostima. Oni koji su na slobodi, uglavnom u pokrajini Idlib, slave promjene u Siriji i ne planiraju povratak u Bosnu, dok osobe u zatvorima i kampovima za bivše članove tzv. Islamske države sa strahom čekaju šta će nove okolnosti donijeti.

Žena iz srednje Bosne koja je u kampu Al-Hol od početka 2019. godine kaže da je situacija u tom zatvorenom mjestu, nakon pada režima odbjeglog sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, teška i napeta.
Ona je s drugim Bosankama i njihovom djecom u dijelu kampa za strane državljanke koje su ranije živjele na teritoriji terorističke grupe “Islamska država”.

“Ne ulaze kamioni s robom, ne unose hranu ni flaširanu vodu. Ne rade ni ambulante”, javila se Bosanka Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Ova žena, čije ime je poznato RSE, ali ga zbog njene sigurnosti neće objaviti, kaže da im uprava kampa ne daje nikakve informacije nakon što se promijenila vlast u Siriji.

Kampovi i zatvori su u dijelu zemlje koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga(SDF), odnosno Kurda, koje podržavaju Sjedinjene Američke Države (SAD).

Pobunjenici koji su preuzeli vlast pod vodstvom Hajat Tahrir al-Šam (HTS) grupe nisu dosad ulazili u direktne borbe s kurdskim snagama, za razliku od pobunjenika koje podržava Turska, odnosno Slobodne sirijske armije koja sa SDF-om ima sukobe na sjeveru, u graničnom području između Sirije i Turske.

Upravo u sjeveroistočnoj Siriji je više od 25 kampova i zatvora s osumnjičenim bivšim članovima “Islamske države”.

Procjene humanitarnih organizacija i kurdske uprave navode da je u kampovima oko 40.000, a u zatvorima 9.000 osoba, koje su tu smještene, uglavnom, nakon teritorijalnog pada “Islamske države” početkom 2019. godine.

Iz Rojava centra za informiranje (RIC), koji prati situaciju u sjeveroistočnoj Siriji, kažu da velikih promjena u kampovima i zatvorima nema.

Glavni zapovjednik SDF-a Mazloum Abdi rekao je da su “turski, odnosno napadi Slobodne sirijske armije paralizirali protuterorističke operacije SDF-a, pri čemu je broj čuvara u zatvorima prepolovljen”.

Dječaci iz BiH u zatvorima

Najveći strah, kaže Bosanska iz Al-Hola, osjećaju zbog djece “koja su nam uzeta”.
Njen najstariji sin je tokom 2023. odveden u centar za rehabilitaciju maloljetnika. Kaže i da joj je to najteži trenutak otkako je u Siriji.

“Način na koji su ga uzeli, nikad to neću zaboraviti”, kaže i opisuje vojnike koji su odveli dječaka.
Prema posljednjim dostupnim informacijama koje ova žena ima, 16-godišnji dječak je u zatvorenom centru Orkesh, na sjeveru Sirije.

Kurdska administracija dječake smješta u ovakve centre zbog, kako navode, straha od radikalizacije u kampovima.

Međutim, praksa odvajanja od majki i odvođenje i zatvaranje na neodređen period izazvali su zabrinutost skupina za zaštitu ljudskih prava.

Amnesty International kaže da je odvajanje djece od majki protuzakonito, te da su uvjeti u logorima i zatvorima nehumani i ponekad smrtonosni.

I Save the Children je tokom 2024. upozorio da su humanitarni uvjeti u kampovima “strašni” – nedostaje hrane, vode i higijene – usred prenapučenosti i raširenog nasilja i nesigurnosti.

Najmanje dvoje djece porijeklom iz BiH umrlo je u Al-Holu i Roju, prema informacijama obitelji i žena s kojima je RSE komunicirao, RIC-a i uprave kampa Roj. Oba dječaka su umrla nakon što ih je udario kamion unutar zatvorenih kampova.

U nekom od centara su i dva tinejdžera, sinovi Muhameda Zlatka Hodžića iz BiH.

“Zarobljeni su dole. U Siriji je i njihova majka. Nemam skoro nikakvog kontakta”, rekao je kratko za RSE.
Kaže da je posredno saznao da je mlađi dječak, koji ima 14 godina, u sklopu “logora Al-Hol, ali u posebnom odvojenom zatvoru”.

Za starijeg dječaka, koji je ranije ranjen u Baghouzu, posljednjem uporištu tzv. Islamske države, ne zna ništa osim da je odveden u neki od zatvora.

Ujedinjeni narodi su više puta pozvali zemlje da prihvate i vrate svoje državljane i okončaju neuvjetni boravak djece i žena u zatvorenim kampovima.

Procijenjeno je da je oko 8.500 žena i djece u kampovima iz, čak, oko 60 stranih zemalja, osim Sirije i Iraka.

Čeka se na reakciju iz BiH

Bosna i Hercegovina dosad je organizirala repatrijaciju 26 državljana, tokom 2019. godine. To je učinjeno uz pomoć Vlade SAD-a.

Danas, u BiH ne postoji jedinstven stav o povratku iz Sirije. Od 2019. jedini korak koji je BiH učinila jeste formiranje Plana repatrijacije, koji je Vijeće ministara usvojilo u augustu 2022. godine.

Ovim planom su jasno definirani koraci prije, tokom i nakon povratka, i uključuju jasno definirane obaveze svake od nadležnih institucija.

Grupa žena i djece, koji su vraćeni 2019., prošla je rehabilitaciju i reintegraciju, muškarci su osuđeni na kazne od jedne i pol do šest godina zatvora.

Ministar sigurnosti Nenad Nešić, u čijoj je nadležnosti, između ostalih, pitanje povratka državljana, više puta je ponovio da neće vratiti nikoga iz Sirije dok ne utvrdi da te osobe nisu prijetnja po sigurnost BiH.
Na pitanje je li, otkako je Nešić ovo prvi put pomenuo u aprilu 2023. godine, urađeno bilo šta u vezi s repatrijacijom, iz Ministarstva sigurnosti do objave teksta nisu odgovorili.

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je nakon sastanka međunarodne koalicije protiv “Islamske države”, u junu 2023. rekao da je problem državljana u Siriji rješiv i da će on insistirati na tome.

Iz Ministarstva vanjskih poslova nisu odgovorili na pitanje RSE o tome jesu li u toku bilo kakve aktivnosti kad je riječ o vraćanju bh. državljana.

Sjedinjene Američke Države upozorile su da bi dešavanja u Siriji i vakuum u vlasti mogao otvoriti put za regrupiranje preostalih članova “Islamske države”.

Porodice ne gube nadu

Sestra jedne od žena koja je u kampu Roj na sjeveru Sirije za RSE kaže da se nada da će vlasti u BiH reagirati.

“Zbog novonastale situacije… Nadam se da će se sad dogoditi nešto povoljno u povratku naših žena i djece. Tome se nadamo svi mi, sve porodice koje imaju državljane u Siriji”, rekla je Alema Dolamić, čija je sestra Adela s djecom u kampu još od 2017. godine.

Žena iz kampa Al-Hol, kojoj RSE ne objavljuje ime zbog sigurnosti, kaže da su sve žene iz Bosne u tom kampu blizu i komuniciraju.

“Naši šatori su svi jedni uz druge. Iščekujemo promjenu, a ni same ne znamo kakvu. Ali uvijek se nadamo boljem”, napisala je ova žena i zamolila vlasti u BiH da ih deportiraju.

“Da se djeci napokon omogući sigurnost.”

Profesor Spyros Sofos s Univerziteta Simon Fraser u Kanadi, govoreći za RSE o motivima stranih državljana za odlazak u Siriju, kaže da su brojni otišli “ne samo zato što su željeli džihad, nego jer su osjećali da je ono o čemu su su im europski regruti govorili nešto što nisu mogli pronaći u svojim društvima”.
“Mnogo je odlikaša, primjerice, posebno žena završilo u Siriji”, rekao je Sofos.

U Idlibu oko 30 Bosanaca

U donedavno jedinoj pokrajini pod kontrolom pobunjenika u Siriji – regiji Idlib – je oko 30 državljana BiH, procjene su sigurnosnih agencija u BiH.

Među njima je i Edin Abdullah Zukić iz Banovića, u sjeveroistočnoj BiH. Zukić je u Siriju otišao sa skoro cijelom obitelji.

Ovaj muškarac iz BiH redovno objavljuje videa i druge sadržaje iz Sirije na društvenim mrežama.
Za RSE nije želio govoriti o svojim aktivnostima u Siriji, kao ni sudjeluje li u borbama.

“Nisam za to da dajem neke izvještaje državnim organima, njima se ne obraćam, kao ni onima koji rade za državne organe. Oni su naši neprijatelji svi”, napisao je Zukić.

Kaže da se ne planira vraćati u BiH, jer “nema potrebe”. “Javno to kažem.”

Na pitanje zašto je uopće otišao u Siriju, kaže da je jedini razlog vjerske prirode.

“To, inače, nevjernici ne razumiju, jer ne vjeruju u ono što smo mi povjerovali, a to je Allahova Knjiga Kur'an po kojoj radimo i govor Poslanika Muhammeda.”

Prema dostupnim podacima sigurnosnih agencija u BiH, Zukić je ranije bio u jedinici Islamske partije Turkestana, naoružane ujgurske džihadističke skupine koja je sudjelovala u građanskom ratu u Siriji.

U danima tokom ofanzive za preuzimanje vlasti u Siriji, Zukić je pojačano objavljivao na svojim kanalima, hvaleći uspjehe Hajat Tahrir Al-Šama.

“Radujte se, o muslimani, i dovite Allahu da nam se uskoro pridružite u islamsku državu, inšallah”, napisao je 6. decembra na Telegram kanalu.

Tokom razgovora s RSE istaknuo je da nije bio pripadnik “Islamske države”, kao i da se njegova ideologija razlikuje od one koju je ova grupa zagovarala.

Profesor Sofos kaže da u trenutnoj situaciji u Siriji ne vidi mnogo sličnosti, kao što je bilo ranije, kad je “Islamska država” okupljala strance.

“Postoje snage, europski borci koji su trenutno tamo i integrirani su dijelovi zajednice. Postoji privlačnost u procesu izgradnje nečega. Ali u zemljama sad posotji zakonodavstvo koje bi to moglo spriječiti ili otežati”, rekao je.

Dodaje da HTS ne tvrdi da gradi novu alternativnu vrstu stvarnosti, nego kaže da želi obnoviti Siriju.
“Ne mislim da će Sirija biti okupljalište za muslimane. Postoji suosjećanje s teškoćama u Siriji, ali ne mislim da je sirijski cilj isti kao cilj koji je navodno imala ‘Islamska država'”, ocijenio je za RSE.

Zajednica Bosanaca nije bila jedinstvena u Siriji

Od prvih odlazaka u Siriju 2012. godine i u nekoliko godina kasnije, oko 300 državljana BiH nisu djelovali niti se ponašali kao jedinstvena grupa.

Najveći dio bh. državljana bio je u redovima ili živio na teritoriji “Islamske države”.
Međutim, dio državljana, oko 15 do 20 posto, pridružio se grupama bliskim Al-Kaidi, najviše Al-Nusra frontu, od kojeg je kasnije nastao Hajat Tahrir al-Šam, koji je i dalje na listi terorističkih grupa prema SAD-u, EU i Ujedinjenih naroda.

Danas su ove osobe na slobodi, uglavnom, u Idlibu i kretanje unutar Sirije za njih sada nije ograničeno iako nemaju pasoše.

“Na kraju je upravo ta manjina doživjela da se ostvari njen vojni cilj, da baš ona bude ta, ili da bude predvoditeljica koalicije koja će srušiti Asada. Tako da, koliko god da je ljudima drago iz tih drugih krugova da je Asadov režim pao, na neki način su ljubomorni što ideja za koju su se oni borili, ideja i grupacija oko nje, ‘Islamska država’, nije bila ta koja je srušila Asada. Tako da već imate cijeli niz teorija zavjera i naravno već uobičajenim akterima tih zavjera”, rekao je sigurnosni stručnjak Vlado Azinović za RSE.

Bivši hipik u militantnim redovima

Još jedan državljanin BiH koji je u Siriju otišao 2013. godine za RSE se javio iz Idliba, gdje kaže da živi civilnim životom još od 2018. godine. RSE neće objaviti njegovo ime zbog sigurnosti.
Ovaj 35-godišnjak kaže da je u Siriju otišao kako bi “pomogao osloboditi sirijski narod”.
U Bosni je, kaže, bio hipik, pacifist.

“Ja sam sebe smatrao hipikom, prije nego sam se prihvatio selefizma islamskog. Smatram se hipikom, pacifistom protiv rata. Ali u Siriju sam došao u islamskoj viziji”, kaže ovaj čovjek.
On objašnjava da put od hipika do militanta nije kratak.

“Prvo povjeruješ da je islam stvarno istina, da je to jedina prava objava od Stvoritelja. I onda počneš se pridržavati svih tih propisa i eventualno dođe situacija, takve okolnosti. Znači, jedan od propisa islama je džihad, znači, vjerska borba”, zamuckujući govori na bosanskom.

Kaže da rijetko priča maternji, jer je oženjen Sirijkom i u kući govori arapski.

Za RSE je ispričao da je u Siriju otišao preko Turske, odnosno prijatelja koji je već bio u Siriji.
Prisjetio se da su ga na granici Turske i Sirije dočekale neke osobe iz Sjeverne Afrike, “Alžirci ili tako nešto”.

“Po dolasku sam bio u nekoliko jedinica. Ne mogu govoriti o imenima”, rekao je.
“Kada se čovjek približi tim, recimo, borbama ili događajima, s tim strašnim događajima rata, psiha se prilagodi. Zato se ratovi dešavaju. Uvijek ima mnogo ljudi koji su spremni da ratuju.”

Ovaj muškarac kaže da nije sudjelovao u međusobnim borbama pobunjenika i drugih militantnih grupa, već su se njegove jedinice uvijek fokusirale na borbu protiv režima.

Kaže i da nije imao problem da napusti borbe.

“Ne ponašaju se kao mafija, kao ne možeš napustiti, shvataš? Znači, kako sam ti već rekao, promijenio sam možda tri ili četiri grupe, i svaki put je bilo normalno. Hoćeš da napustiš? Nije problem”, tvrdi ovaj čovjek, za koje bh. vlasti znaju da je u Siriji od 2013. godine.

Na pitanje vidi li sebe kao džihadistu, kaže da odgovor nije jednostavan.
“Nisam bio ISIL-ovac, IDIŠ-ovac… Nisam bio Al-Kaida, ali jesam bio džihadist. I u našem ratu u BiH je bilo mnogo ljudi, džihadista, ili mudžahida. Svako ko digne oružje iz vjerskih razloga jeste džihadist”, kaže Bosanac u Idlibu.

Kaže da bi, ako bi bilo potrebno, opet uzeo oružje u Siriji i ne bi izbjegavao borbe.

Objasnio je i da u Idlibu funkcionira civilna vlast, kao i da je nakon nekoliko godina uspio dobiti ličnu kartu u Siriji, a djecu upisati u školu.

Kaže da živi u kući koju je sam uspio napraviti, ali da bi jednog dana volio riješiti problem s bosanskom vladom, odnosno odslužiti zatvorsku kaznu, jer je pridruživanje stranim vojnim ili paravojnim grupama krivično djelo, i biti slobodan čovjek.