Oglasio se prodavač stećka: “Da sam znao, ne bih objavio…”

Autor oglasa o prodaji stećka, zbog kojeg je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH tražila reakciju policije, Dragan iz Viteza kaže kako se bespotrebno digla prašina, te tvrdi da nije prodavao stećak, nego običan kamen koji se godinama nalazi na njegovom imanju, piše Radio Slobodna Evropa.

“Da sam znao šta će biti, ne bih to ne bi ni objavio. To je obični kamen koji je neko nekad isklesao. Liči na stećak, ima te konture, ali nije stećak. Na mom imanju je 100 godina, Boga pitaj otkad, a mi smo se sprdali i napisali stećak iz 1268. godine. Otkud mi znamo, kontam kamen može nekome poslužiti za nadgrobni spomenik. Valjda bi se neko pametan pojavio za tih 100 godina i rekao da je to stećak. Ako to i jeste nacionalno blago, zašto se niko nije sjetio da dođe i kaže, slušaj momčino ovo ti je stećak”, objašnjava u telefonskom razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) oglašivač iz Viteza, gradića u srednjoj Bosni.

U oglasu, objavljenom prije nekoliko dana na jednom internet oglasniku, a potom izbrisanom, je pisalo: “Prodajem kameni stećak, ručno isklesan, iz 1268. godine. Kamen je od granita i pogodan za spomenike”. Dragan je u oglasu naveo i da za stećak prihvata samo ozbiljne ponude, te da je cijena 1.200 konvertibilnih maraka (oko 600 eura).

Reakcija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika

Oglašavanje prodaje stećka, osudila je, potom, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i zatražila da policijske službe poduzmu odgovarajuće mjere.​ Do sada nema informacija da li će i šta biti poduzeto protiv oglašivača.

Procjenjuje se da u BiH ima približno 60.000 stećaka, od čega je dio pod zaštitom države, a 20 nekropola upisano je na UNESCO listu svjetskog naslijeđa 2016 godine. Na UNESCO Listu svjetske baštine upisano je ukupno 28 nekropola stećaka. Osim onih iz BiH tu su i po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske.

Iz Komisije su, saopćenjem od 22. aprila, uz ostalo, upozorili da je kulturno-istorijsko nasljeđe temelj identiteta i kontinuiteta svake zemlje, te da njegova zaštita mora biti jedan od prioriteta.

“To podrazumijeva sankcioniranje, kako eventualne stvarne nezakonite prodaje, tako i sličnih aktivnosti kojima se iskazuje visok stepen nepoštovanja prema dobrima od najvećeg značaja za zemlju”, kaže se u saopćenju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Stećak nije privatno vlasništvo

Mada oglašivač za RSE tvrdi da ipak nije u pitanju stećak, Adnan Kaljanac, voditelj katedre za arheologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, potvrdio je za RSE da se na fotografiji, koja je objavljena uz oglas, ne nalazi običan kamen nego zaista stećak. Kaljanac upozorava da slučajevi prodaje kulturno-povijesnog blaga nisu rijetkost, a nije tajna ni da se stećci često koriste kao građevinski materijal.

“Na fotografiji iz oglasa vidi se da se radi o stećku, tipa sljemenjak. Znači, vidi se da je to sljemenjak na dvije vode, koji bi mogao datirati iz 13. ili 14 stoljeća. Iako je u ovom slučaju on na privatnom imanju, stećak nije privatno vlasništvu nego kulturna baština. Međutim, ovo se redovno dešava, pa smo tako 2010. godini imali oglas, kada je osoba, izvan BiH, prodavala stećak za 500 eura. Stećci su se, među ostalim, prodavali i u istočnoj Bosni, oko Goražda, kada ste ih doslovno mogli kupiti da vam budu dostavljeni u dvorište u Sarajevu”, kaže on.

Kaljanac upozorava da je na meti preprodavača i ostalo kulturno blago, iako većina takvih slučajeva prolaze neopaženo i nesankcionirano.

Jedna od rijetkih akcija provedena je u augustu 2019. godine u Kozarskoj Dubici, u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, kada su uhapšene dvije osobe osumnjičene da su nezakonito iskopavale arheološko blago, te ga preko Interneta prodavale u inostranstvo.

Odsustvo sistemske brige za nasljeđe

Trgovanje stećcima i drugim kulturno-povijesnim dobrima ne predstavlja iznenađenje ni za Gorčina Dizdara, voditelja projekta ‘U kamenu uklesano’, čiji je cilj zaštita, očuvanje i promocija stećaka u BiH. Za Dizdara su oglasi, poput onog o prodaji stećka iz Viteza, samo jedna od posljedica odsustva sistemske, institucionalne brige za kulturno-povijesno naslijeđe u BiH.

“Ovo je samo vidljiv i donekle komičan slučaj, jer je to čovjek stavio na oglas i htio da proda. Međutim, to za mene nije iznenađenje jer se takve stvari događaju periodično. Putem društvenih mreža i medija, volimo se zgražavati i pokazivati da nas ovo iznenađuje, a od stotinjak nekropola, koje sam obišao u posljednjih godinu dana, 95 posto njih nalazi se u jako lošem stanju. Zarasle su i niko ne bi primijetio da neki stećak nestane. Dešava se da ljudi uzimaju stećke i iskoriste ih kao građevinski materijal, a ne vidim da ima sankcija zbog neadekvatnog tretmana, oštećenja ili uništavanja stećaka”, naglasio je Dizdar za RSE.

Policijska stanica na lokaciji nekropole

Po broju srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, BiH je najbogatija zemlja u regiji. No, godinama se ponavljaju upozorenja da su mnoge nekropole u vrlo lošem stanju, te da su rijetki primjeri njihove odgovarajuće zaštite.

U Kreševu, gradiću 40-tak kilometara udaljenom od Sarajeva, tokom 2019. godine otkrivena je nekropola za koju se procjenjuje da je jedna od najstarijih u državi. Iako su radovi privremeno obustavljeni, vlasti na tom području ne odustaju od izgradnje policijske stanice, unatoč mišljenju arheologa da u blizni nekropole nema uvjeta za izgradnju.

Kako ističe profesor Adnan Kaljanac, u državi koja nema pokazuje adekvatnu brigu, ne čudi to što pojedinci pokušavaju profitirati na kulturno-povijesnom naslijeđu.

“U više od 90 posto slučajeva možemo govoriti da to nadležne ne zanima i, naravno, da oni daju primjer pojedincima i da to vuče jedno drugo. Slijedeći ponašanje države, sasvim je logično da se ljudi bave s tim stvarima i razmišljaju na način: ‘Imam stećak i idem ga prodati'”, kaže profesor Kaljanac.

Iako bi stećci trebali uživati najveći stepen zaštite, Gorčin Dizdar upozorava da je situacija na terenu poražavajuća, a uzroke vidi u podijeljenoj nadležnosti i nedostatku nacionalne strategije za zaštitu i promociju stećaka. Dizdar je stava da bi, u slučaju primjene svih kriterija i obilaska nekropola, UNESCO te lokalitete uklonio s liste svjetskog kulturnog naslijeđa.

“Nekropola u blizini Olova, koja je uvrštena na Listu UNESCO-a, doslovno je zatrpana otpadom i smećem. Slično je i sa nekropolom u blizini Stoca, gdje sam bio prije dva mjeseca, i gdje se stećci ne vide, jer je nekropola potpuno zarasla. Ne postoji sistematska briga za te spomenike i, ako je bilo šta urađeno, to je zahvaljujući nekoj općinskoj inicijativi, a koordiniran rad na zaštiti i promociji na državnom nivou ne postoji. Ta podijeljena nadležnost je i najveći problem, jer Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ima mandat da proglasi nešto nacionalnim spomenikom, dok su sve mjere zaštite u nadležnosti bh. entiteta, koji to onda prepuštaju lokalnim nivoima”, kaže Dizdar.

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje BiH, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Temeljem raspoloživih podataka, pojavljuju se od druge polovine 12. stoljeća, dok u 16. stoljeću njihova izrada postupno nestaje.