Oglasio se Karadžić iz zatvora: Najviše mu smeta što su ga Breivik i Tarrant spomenuli

Radovan Karadžić, osuđen na doživotnu robiju zbog genocida i najtežih ratnih zločina, ocijenio je da je BiH bila “poligon svakome kome je bio potreban pakao u ovom regionu, a da je najbrutalnija laž da je sukob izbio na osnovi animoziteta Srba prema muslimanima”.

Karadžić je, u odgovoru na pitanja beogradskih “Večernjih novosti” čiji je prvi dio objavljen danas, istakao da će, kada cijela istina o ratu u BiH izađe na vidjelo, to biti porazno za mnoge učesnike – za većinu medija, za “lažne i besramne novinare”, za neke “humanitarce” i njihove organizacije, pa čak i za pojedine aspekte angažmana UN.

“Najodvratnija je laž da je sukob izbio na osnovi animoziteta Srba prema muslimanima, i ta laž ne može da čeka na razotkrivanje. A Srbi su posljednji narod kojem se može pripisati vjerska netrpeljivost, posebno prema muslimanima /islamu/! Postoje nedavni primjeri ropstva, segregacije i istrebljenja koje su počinili drugi, a nikada Srbi”, naveo je Karadžić.

On je poručio da sadašnji lideri svijeta, iako nisu stvorili, “treba da razmontiraju sve ove laži, jer svijet ne može opstati bez prava i pravde”, jer se “i ti ratovi, i posljeratni događaji, uključujući i suđenja, vrše u njihovo ime”.

“Zato će rasvjetljavanje uzroka i posljedica naših tragedija popričekati, dok se ne zadovolje zli apetiti, ako se ikad zadovolji njihov iracionalni izvor. Sami smo se ponudili kao poligon svakome kome zatreba pakao u regionu”, naveo je Karadžić.

On je ukazao da bi četvrt vijeka drugim narodima bila dovoljna distanca za zrelo i razložno razmatranje, pa čak i za viceve, ali da mir u BiH ne izgleda zrelo.

“Dakle, izgleda da ništa nije gotovo i ništa nije jasno, i to dvoje je u uzročno-posljedičnoj vezi: nije gotovo zato što nije jasno”, tvrdi Karadžić.

Prema njegovim riječima, sve je još gore danas jer je svijet prisvojio lažnu sliku o uzrocima, ishodima i posljedicama rata, što je zločin planetarnih razmjera nezapamćen u istoriji.

“Danas je sve zatamnjeno i iskrivljeno, više nego što je bilo na početku krize, jer su `zamagljivači` nastavili da rade u tri smjene, sve do danas. Stvorena je virtuelna realnost, i u medijima kreiran drugačiji srpski narod, a istaknutim pojedincima `izgrađene` potpuno lažne reputacije, dovoljne za automatsku osudu”, navodi Karadžić.

Karadžić je poručio da je od svih laži najmalignija ona koja je navela masovne ubice u Norveškoj i na Novom Zelandu da pominju Srbe i njega lično kao primjer za svoja nedjela, na osnovu lažne slike koju su o srpskom narodu stvorili zločinački mediji.

On je istakao da je srpski, i njegov lični odnos prema muslimanima u BiH bio suprotan slici koju je stvorila propagandna mašinerija i podsjetio na brojna lična prijateljstva, brakove i druge odnose među ljudima istog staleža.

“Jedina nesreća se pojavljivala kada bi neka sila napala Srbe, neki od muslimana bi ušli u savez sa agresorom, ali neki bi bili saveznici Srba, također. Ovoga puta je to bio još jedan napad na zajedničku državu, i interesi Srba i muslimana su se razlikovali. Ali, tada je trebalo primijeniti principe zakona i prava, a muslimani nisu imali nikakvog prava da dominiraju nad hrišćanskom većinom u Bosni, čak i kad bi bila manjina”, ukazao je Karadžić.

On je podsjetio na to da Srbi u BiH nisu htjeli nikakve promjene državnog karaktera, osim demokratskih, kao i da su imali pravo veta na nezavisnost BiH i druge krupne promjene, i po osnovu konstitutivnosti, i zbog pravila “dvije trećine glasača”.

Srbi su, kako ističe Karadžić, “popuštali i davali koncesije, i nije bilo mjesta u kojem nije bilo muslimana u znatnom broju do kraja rata, uključujući i čisto muslimanska naselja”, a srpska vojska – “Vojska Republike Srpske imala je pojedinaca, pa i cijelu jednu jedinicu muslimana u svom sastavu, koji su branili ne samo svoje komšije Srbe, već i zajedničke vrijednosti, sekularni karakter države”.

“Dakle, nema i nije bilo nikakvog antagonizma i netrpeljivosti prema muslimanima, već isključivo prema dominaciji od koga god ona poticala. Još jedno pomeranje! Čak da je i neka pravoslavna zajednica pokušala da dominira nad Srbima u Bosni, srpski odgovor bi bio isti”, naveo je Karadžić.

On je istakao da bi isto bilo i kad bi Srbi namjeravali da, bez pristanka muslimana, cijelu BiH pripoje unitarnoj Srbiji, bez ikakve autonomije, odnosno da bi se muslimani borili do posljednjega.

“Cijeli srpski narod u BiH, uključujući svu elitu, bio je za odbranu srpskih prava, i nije imao nikakvu netrpeljivost. Ni naši protivnici nisu izabrali rat zbog netrpeljivosti prema nama, nego zbog sasvim praktičnih razloga: da ovladaju nama i našim dobrima, da obezbijede stalnu dominaciju kakva je postojala u tursko doba, i konačno da nas isele iz Bosne”, istakao je Karadžić.

On je podsjetio da o tome postoje i dokazi, a da je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman to saopštio i visokoj američkoj delegaciji.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) još uvijek nije odlučio u kojoj državi će Radovan Karadžić izdržavati doživotnu kaznu zatvora.

Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS), u martu 2019. godine je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.