Odluka Gradskog vijeća: Spomenik na Kazanima bez imena počinilaca zločina

Gradsko vijeće Sarajeva danas je sa 20 glasova za, jednim protiv i četiri suzdržana usvojilo Prijedlog Odluke o podizanju spomen obilježja Kazani.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić je u obraćanju izrazila iskreno saučešće žrtvama porodica koje su na Kazanima izgubile svoje najmilije.

– Iz dubine duše, iz sveg srca suosjećam s porodicama naših ubijenih sugrađana. Nakon 26 godina upravo ovaj saziv Gradskog vijeća podiže Spomen-obilježje sugrađanima Sarajeva – kazala je ona i dodala da će Spomen-obilježje biti postavljeno do kraja godine.

Amandman Naše stranke u dijelu koji je prihvatila gradonačelnica i Komisija za spomenike bit će sastavni dio Prijedloga Odluke o podizanju spomen obilježja Kazani. Na spomeniku će biti imena žrtava, ali ne i ko je zločin počinio”.

Klub Naše stranke nije podržao njen prijedlog.

“U tekstu koji je predložila gradonačelnica nije sadržana konačna, pravno i činjenično utemeljena istina. Ako je cilj ovog teksta, kako se dalo shvatiti iz gradonačelnicinih izjava, sačuvati i istinu o posljednjem ratu, onda se to može samo ne zaobilazeći je. Mi smo to upravo htjeli spominjući i ko su ubice, ali i činjenicu da su osuđeni. I to je istina, Armija RBiH i ratna vlast u Sarajevu bila je spremna na sankcionisanje zločina u trenutku dok su se oni dešavali. Ni civilna ni ratna vlast nije ni organizovala ni podstrekivala ratne zločine, oni nisu bili sistemski. Neki zločini, kao što je slučaj s ovim na Kazanima i nisu okvalificirani kao ratni, nego kao ubistva, željeli smo čak i tu činjenicu istaći. Iako u presudama ubistva na Kazanima nisu određena kao ratni zločin, to jest zločin u etičkom smislu i žao mi je što sad imamo pokušaj njegovog sistemskog minoriziranja mada, kako sam rekao, taj zločin nije desio kao posljedica sistemskog planiranja vlasti, ni civilnih ni vojnih, u ratu”, rekao je Adi Škaljić, predsjednik Kluba vijećnika Naše stranke.

Podsjetimo, Naša stranka je ranije predložila tekst na spomeniku u kojem se spominjalo da su zločini počinjeni po naređenju Mušana Topalovića Cace.

“Na ovom mjestu su, po naređenju Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije RBiH, tokom 1992. i 1993. ubijeni građani i građanke Sarajeva. Za zločine je osuđeno 14 pripadnika brigade”, predložila je Naša stranka što na kraju nije usvojeno.

Vijećnik Dragan Stevanović (SDP BiH) kazao je da govori kao pripadnik i oficir Armije RBiH, po svojoj savjesti, a ne ispred bilo kojeg kluba.

„Imao sam i tu sreću kao pripadnik Armije RBiH da pratim njen razvoj i izrastanje do respektabilne oružane sile. Nije to lako u jeku represije i opsade. Heroj se pokazuje herojstvom kada se slabijeg brani od jačeg, heroj nije onaj koji ubije nenoružanog civila. On samo može biti zločinac. Organi vlasti RBiH, MUP RBiH i najveći broj jedinica Prvog korpusa imao je političke i vojničke snage da se obračunava s tim grupama i pojedincima, po mojim saznanjima bilo je ih oko 250. To nismo učinili uz pomoć stranaca, UNPROFOR-a već sami. U tim akcijama je zvjerski ubijeno više pripadnika MUP RBiH i Vojne policije. Zato nismo isti. Ponosan sam na političko rukovodstvo i ogroman broj časnih boraca Armije RBiH i političko rukovodstvo u Sarajevu koje je imalo snage da se obračuna sa odmetnutim i kriminaliziranim pripadnicima Armije RBiH koji su činili krivična djela. Oni su suđeni i presuđeni za vrijeme rata i za to nam nisu trebali stranci. Zato ne pristajem na izjednačavanje“, kazao je Stevanović.

Toni Vukadin (NIP) kazao je da je stav Kluba NIP da na ploči treba biti svih 17 imena i da se ostavi mjesto za NN osobu koja nije identifikovana.

Marijela Margeta Hašimbegović (DF) kazala je da su se suočili sa istinom nakon svih ovih godina.

„Suština teksta amandmana Naše stranke je trebala biti pažljivije sročena i smatram da nije trebalo ostaviti da se pojavi neki prostor koji bi mogao ukaljati časnu borbu Armije RBiH.“

Za amandman Naše stranke glasalo je 5 vijećnika, 10 protiv, šest suzdržanih, a 4 vijećnika nisu glasala.

Gradonačelnica je predložila sljedeći tekst:

„Spomen obilježje Kazani 1992-1993

Zauvijek ćemo se s tugom i poštovanjem sjećati naših ubijenih sugrađana.

Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933 – 1992 Bošković (Simo) Marko, 1929 – 1992 Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943 – 1992 Drašković (Branko) Mileva, 1936 – 1993 Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952 – 1993 Jovanović (Vojo) Duško, 1954 – 1993 Komljenac (Ilija) Marina, 1926 – 1993 Komljenac (Adam) Radoslav, 1921 – 1993 Lavriv (Mihaila) Ana, 1942 – 1993 Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933 – 1993 Lemez (Neđo) Novka, 1950 – 1992 Nikolić (Nikola) Ergin, 1966 – 1993 Radosavljević (Boro) Branislav, 1952 – 1993 Šalipur (Momčilo) Predrag, 1965 – 1993 Šteta (Lutvo) Ago, 1942 – 1993 Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952 – 1992 Žuža (Jefto) Stojan, 1933 – 1992”.

„Spomen obilježje Kazani će nakon ove sjednice biti postavljeno i služit će na čast svim Sarajlijama. Mi smo vašim glasanjem i prijedlogom donijeli odluku o Kazanima. I odmah po objavi u Službenim novinama podići ćemo spomenik do kraja godine. Iz dubine svog srca suosjećam sa porodicama naših ubijenih sugrađana“, kazala je Karić.