Odbijanje optužnice protiv ministra sigurnosti i direktora OSA-e dodatno urušava kredibilitet Tužilaštva BiH

Odbijanje optužnice zbog nepostojanja osnovane sumnje i neispunjavanja osnovnih uslova protiv Osmana Mehmedagića, Selme Cikotića i Muriza Druškića, pokazuje da Državno tužilaštvo na ozbiljnim predmetima ne vodi računa o osnovnim pravnim standarima i podiže optužnice preko noći, što dovodi do nepovjerenja i pravne nesigurnosti, tvrde sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Sudija za prethodno saslušanje Suda BiH je 29. decembra 2020. godine donio rješenje kojim se odbija optužnica Tužilaštva BiH protiv Mehmedagića, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA BiH), Cikotića, državnog ministra sigurnosti, i Muriza Druškića, penzionisanog rukovodećeg uposlenika OSA-e BiH, zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Nakon ove odluke, Tužilaštvo je izjavilo žalbu, koja je 4. januara 2021. godine u cijelosti odbijena kao neosnovana i prema Sudu BiH “nije osporila zakonitost i pravilnost prvostepene odluke”. U saopćenju Suda BiH se navodi da je zaključak o nepostojanju osnovane sumnje u potpunosti ispravan i da optužnica ne ispunjava osnovni uslov za potvrđivanje.

“Stalno se dešava da iz Tužilaštva BiH izlaze optužnice koje predstavljaju na neki način rat koje tužilaštvo vodi protiv pojedinih političara. Dosta je stručnih osoba iz zemlje i inozemstva koji su kazali da problem pravosuđa u prvom mjestu leži u tužilaštvima i pogotovo u Tužilaštvu BiH”, kaže advokatica Senka Nožica za BIRN BiH.

Prema njenim riječima, nekoliko je optužnica koje su iznesene preko noći protiv ljudi koji su kritikovali stanje u pravosuđu, odnosno u Tužilaštvu i zbog čega takve optužnice ne mogu odgovarati zakonskim standardima za podizanje optužnica.

Smatra da ta atmosfera nije dobra i da čelni ljudi u pravosuđu kreiraju lošu situaciju, što dalje dovodi do pravne nesigurnosti.

Navodi da nije vidjela rješenje Suda BiH o odbijanju optužnice, ali je jako veseli što se koristi institut provjere optužnice.

Bivši sudija Ustavnog suda Krstan Simić kaže da činjenica da je Sud BiH odbio da potvrdi optužnicu protiv istaknutih funkcionera govori da imamo kvalitetan sud koji je, ako je primijenio profesionalne standarde, imao snage da kaže: “Izvinite, ne možete uznemiravati građane ako za postupak niste obezbijedili dokaze koji zadovoljavaju standard opravdane sumnje da se uđe u krivični postupak.”

Smatra i da ukoliko je Sud postupio suprotno i pogrešno cijenio da podignuta optužnica ne sadrži u sebi dovoljno elemenata koji bi davali standard osnovane sumnje, onda bi bila riječ o sudu koji je pod uticajem politike, moćnika ili tužilaca.

On navodi da tužilaštva standard osnovane sumnje spuštaju na nizak nivo, što otvara sumnje da nisu samostalni ili da su instrumentalizirani od nekog, ali ga raduje ako ova odluka Suda znači da pravosuđe staje na čvrsto tlo.

“I u entitetskim i republičkim sudovima imamo poziciju da se tužilaštvo često označava kao najslabija karika pravosudnog sistema”, dodaje Simić.

Opredijeljenost za povjerenje javnosti

Zbog pokušaja narušavanja integriteta sudija i Suda BiH, ova institucija je u saopćenju pozvala sve relevantne međunarodne institucije da izvrše monitoring u ovom predmetu i ostvare uvid u sudski dio spisa.

Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec za BIRN BiH kaže da ova kao i sve optužnice prolaze dva stepena preispitivanja – sudija za prethodno saslušanje i žalbeno vanraspravno vijeće od tri člana, te da predsjednik Suda nema nikakvog uticaja na odlučivanje u predmetima, pa čak i ne zna i ne može znati kad predmeti dolaze u sud, što propisuje i Zakon o Sudu BiH.

“Uvijek kreće media plan diskreditacije i objave svih tužilačkih dokumenata na poznatim portalima da bi se sud prisiljavao da donosi nezakonite odluke”, izjavio je Debevec.

Bivši sudija Simić navodi da je iz ovog vidljivo da Sud BiH hrabro istupa kako bi se poslala poruka javnosti da mu se može vjerovati.

“Međutim, ovdje što je indikativno je sljedeće – da je upravo prema nekim saopštenjima koje sam pratio na elektronskim vezama vidljivo da sud vrlo hrabro istupa i poziva međunarodne institucije ili predstavnike zemalja koji na izvjestan način imaju uticaja na pokušaj da se u BiH uspostavi vladavina prava, da izvrše monitoring nad tim predmetom i da oni daju svoj sud i na taj način razuvjere javnost u BiH i daju javnosti poruku da se sudu može vjerovati. To je jedan, rekao bih, dobar nagovještaj”, smatra on.

Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli Dževad Mahmutović kaže da očito postoji pritisak u javnosti i činjenica da Sud BiH poziva međunarodne institucije govori u prilog tome da nema nezavisne revizije.

“Pratili ste izvještaje nezavisnih monitora, uglavnom u predmetima ratnih zločina, u kojim je navedeno da tužilaštvo ‘šteka’, ne sud, u pripremi optužnica i dokaza. Ta njihova neprofesionalnost dovodi do toga i onda nažalost traže izgovore na drugoj strani. Činjenica da se sud tako oglašava govori o tome da nema nikakve nezavisne revizije, a evo nek pogleda neko ko će biti nezavisan. To govori o njihovoj opredijeljenosti da budu na usluzi državi i javnosti”, navodi Mahmutović.

Prema njegovim riječima, troše se mnogi državni resursi na procesuiranje takvih stvari, a krupni krimanal ostaje nepokriven i neprocesuiran.

Istrage lošeg kvaliteta

Mahmutović je mišljenja da Tužilaštvo BiH nema izgrađen pravni standard osnovane sumnje i dokaza koji su potrebni prilikom podizadanja optužnice. Prema njegovim riječima, svjedočimo uvijek na kraju godine, posebno u predmetima ratnih zločina, da su optužnice rezultat i potreba ispunjavanja norme.

Optužnice se, kako kaže, naštampaju, mnoge prođu kroz suđenje i na kraju dođemo do oslobađajućih presuda, a da u konačnici niko ne odgovara za te stvari.

“Ukoliko oni (Tužilaštvo BiH) sumnjaju i smatraju da sud ruši kredibilitet, da radi protuzakonito, oni su dužni da procesuiraju sudije za određena djela ako se radi o zloupotrebama položaja”, kaže Mahmutović, dodajući da tvrdnje Tužilaštva da neko utiče na sud bez argumenata je ustvari nešto što dodatno urušava cjelokupan sistem.

Uz to, kako navodi, neoglašavanje glavne tužiteljice i slaba komunikacija sa javnošću dovodi do percepcije o montiranju i naručivanju optužnica.

Nožica je zaključila da je pravda nešto čemu bi trebao da teži svaki radnik koji radi u tužilaštvu, u skladu sa zakonima. Međutim, danas se tako ne radi i to je jako loše, kaže ona.

“Ne znam da li postoji bilo koji autoritet pravni u državi koji bi to mogao zaustaviti, koji bi tu poljuljanu situaciju cijelu mogao ponovno vratiti na prave kolosijeke“, dodaje ona.

U nekoliko izvještaja međunarodnih organizacija istaknut je problem kvaliteta optužnica za korupciju. Tako je u izvještaju EU eksperta Reinharda Priebea navedeno da je “kvalitet mnogih krivičnih istraga na vrlo niskom nivou”.

“Možda najozbiljniji problem koji je uočen je podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju, nedostatak lične nezavisnosti. Pretjeran nivo hijerarhije u strukturama, odsustvo bilo kakve adekvatne zaštite nezavisnosti i sistema odgovornosti su vrijedni spomena. Primijećeno je uplitanje u tekuće predmete, pritisci, prijetnje i zastrašivanje tužilaca, ali i sudija, što predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost”, navodi se u izvještaju.

Koncem prošle godine Misija OSCE-a je objavila izvještaj u kojem uočava nedostatak mjera za nadzor nad tužilaštvima u fazi istrage.

U odgovoru Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), na upit BIRN-a BiH da li će se na narednim sjednicama razgovarati o pozivu Suda BiH međunarodnim insitucijama i radu Tužilaštva, navodi se da plan sjednice nije još utvrđen i da ovo tijelo ne komentariše pojedinačne slučajeve.

Iz Tužilaštva BiH su za BIRN BiH kazali da oni ne komentarišu odluke Suda i da nastavljaju rad na ovom predmetu u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku BiH.