Gdje se skriva Sakib Mahmuljin?

Mjesec dana nakon što je izdana naredba za raspisivanje međunarodne potjernice za Sakibom Mahmuljinom, nekadašnjim komandantom Trećeg korpusa Armije BiH, osuđenim na osam godina zatvora za ratne zločine počinjene 1995. u Vozući i Zavidovićima, iz pravosudnih institucija i od njegovih advokata nema novih informacija, što je za udruženja žrtava još jedan u nizu primjera lošeg i neuvezanog sistema.

Božica Živković Rajilić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, navodi da ovo udruženje, ali i mnoga druga u RS-u, nisu zadovoljna radom Suda i Tužilaštva.

“Nije mi jasno da se čovjeku sudi, presudi, znači sve se dogodilo, i da mu nije dat neki rok od deset dana da se spakuje i dođe u zatvor. Šta oni traže pola godine čovjeka poslije da hoda slobodan sa presudom, znači može staviti papir u džep i odoh ja kud hoću. Čovjek je trebao biti davno u zatvoru, trebao je najmanje pola godine već da leži“, kaže Živković Rajilić.

Prema njenim riječima, pravosudni sistem u BiH je neuvezan, sa mnogo nedorečenosti, a službe i institucije trebaju sarađivati, komunicirati te razmjenjivati podatke.

“Kako je uopšte čovjek sa presudom prešao granicu i otišao u Tursku? Pita li iko na granici da li ima presuđenih bjegunaca, presuđenih ljudi koji trebaju u zatvor, a on ide u inostranstvo, kako je to moguće i sa graničnom službom? Nije samo krivica do Suda, nego do čitavog pravosudnog sistema“, navodi ona za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

BIRN BiH je ranije pisao o mnogobrojnim primjerima bijega optuženih ili osuđenih za ratne zločine u BiH, te da iz udruženja žrtava traže da se pronađe način za rješavanje problema koji odlažu pravdu, dok sudije i tužioci kažu da je, zakonski, teško spriječiti bijeg.

Isidora Graorac iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS-a smatra pravosudne organe u BiH najvećim krivcima za ovu situaciju jer su svojim nečinjenjem, te ne predlažući i ne izričući mjere zabrane napuštanja boravišta i oduzimanja putnih isprava, dozvolili da osuđeni Mahmuljin napusti zemlju.

“Nikada on za zločine neće odgovarati kako se čini, jer ako je otišao nakon donesene presude i to mu omogućeno, kako ga onda ‘natjerati’ da se vrati? Nama, porodicama stradalih, preostaje samo da se pitamo o kakvoj to pravdi, pravu i pomirenju da pričamo? Kakvo povjerenje u pravosuđe da imamo“, objašnjava Graorac.

Državni sud je 28. novembra 2022. izdao naredbu za raspisivanje međunarodne potjernice. Prethodno mu je poslan poziv da preuzme akt u kojem je navedeno da se 6. decembra 2022. javi na izdržavanje kazne zatvora.

“Osuđeni Sakib Mahmuljin nije pristupio izdržavanju kazne zatvora. Sud BiH nema informaciju da li je završio sa liječenjem. Ranije je osuđeni Mahmuljin putem zastupnika dostavio medicinsku dokumentaciju na osnovu koje je vršeno vještačenje njegovog zdravstvenog stanja“, stoji u odgovoru za BIRN BiH.

Goran Timotija, predsjednik organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Trnovo, navodi da samo bjegstvo Mahmuljina pokazuje nespremnost i neuvezanost bh. pravosuđa sa ostalim zemljama u sprovođenju krivaca.

“Potpuno je neshvatljivo da je pravosuđe BiH očekivalo da se Mahmuljin ‘javi na izdržavanje kazne’. Umjesto da ga preduhitre u njegovom bijegu i uopšte privedu na vrijeme na izdržavanje kazne, oni su očekivali da će se dotični javiti na izdržavanje, kao da ga čeka ljetovanje, a ne zatvor“, kazao je Timotija.

Prema njegovim riječima, ovo je porazno za porodice, ali i za državu BiH – da se pravosnažno presuđeni ljudi slobodno šetaju stranim zemljama.

“Iz svega ovog je vidljivo da ne postoje mehanizmi izručenja niti mehanizmi osiguranja osuđenika. Ovo je izgleda jedina zemlja gdje se osuđenici čekaju da se smiluju i jave na odsluženje kazne“, kaže Timotija.

Mahmuljinovi advokati Vasvija Vidović i Fahrudin Ibrišimović su telefonskim putem BIRN-u BiH naveli da nisu sa Mahmuljinom u kontaktu, te da nemaju informaciju gdje se nalazi.

Apelaciono vijeće Državnog suda je Mahmuljina u aprilu ove godine pravosnažno osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina za zločine počinjene 1995. u Vozući i Zavidovićima.

Mahmuljin je osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na jednu godinu, za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na godinu i šest mjeseci, i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na šest godina i šest mjeseci zatvora, te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina zatvora.