uništavanje prirode
Od pitke vode do uništenja: U toku je još jedna bitka za Sutjesku
Investitor mini hidroelektrana je “Hidroenergy d.o.o. Gacko”, firma koja pripada austrijskoj kompaniji “GLA Holding”, čiji je vlasnik državljanin Austrije, porijeklom iz Srbije, Vladimir Vuković
Od pitke vode do velikog gradilišta. U to je pretvorena rijeka Sutjeska u dijelu u kojem se grade tri male hidroelektrane.
Zabilježen je i pomor ribe, urušavanje prirodnog toka rijeke, te nekontrolisana sječa šume.
“To je bila bistra i čista rijeka, to je bila rijeka za piće, kao i njena pritoka rijeka Jabušnica, na kojoj se, također, gradi hidroelektrana. Bile su rijeke pune potočne pastrmke, sad toga više nema”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Miloš Elez iz sela Izgori, u blizini kojeg se hidroelektrane i grade.
Hidroelektrane se grade na granici sa Nacionalnim parkom Sutjeska koji obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat, prašumu Perućicu, kao i dijelove planina Maglić i Volujak.
Nacionalni park Sutjeska se prostire na području tri opštine u Bosni i Hercegovini (BiH): Foči, Gacku i Kalinoviku. Počinje u mjestu Sastavci, na mostu gdje se rijeka Jabušnica ulijeva u Sutjesku.
“Rijeka Jabušnica je dobrim dijelom potpuno uništena, a ovo na Sutjesci je raskopano sa svih strana, rade se pristupni putevi, most preko rijeke, tu su mašine, bageri, kopa se, iskopava se korito rijeke”, dodaje Elez.
Investitor mini hidroelektrana je “Hidroenergy d.o.o. Gacko”, firma koja pripada austrijskoj kompaniji “GLA Holding”, čiji je vlasnik državljanin Austrije, porijeklom iz Srbije, Vladimir Vuković.
Kako je navedeno na zvaničnoj web-stranici austrijske kompanije, hidroelektrane se sastoje od tri odvojene male hidroelektrane na rijeci Sutjesci i njenoj pritoci Jabušnici.
Radovi na prvoj od tri hidroelektrane su završeni.
Projekat se nalazi u blizini grada Gacko, u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini, blizu granice sa Crnom Gorom.
Hidroelektrane na Sutjesci se grade na “državnom zemljištu”
Zemljište na kojoj se grade hidroelektrane većinski je u državnom vlasništvu, koje je na korištenje dodijeljeno Javnom preduzeću “Šume Srpske”.
Ovo je navedeno u obrazloženju Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije bh. entiteta Republika Srpska tokom izdavanja obnovljene ekološke dozvole kompaniji “Hydroenergy”.
Inače, državnom imovinom u BiH zabranjeno je raspolagati od 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja ovom imovinom.
Zakon je na snazi dok domaće vlasti ne usvoje novi kojim će riješiti pitanje raspodjele državne imovine.
Ustavni sud BiH je nekoliko puta presuđivao da samo država BiH može raspolagati državnom imovinom, a ne njeni entiteti.
Zakonom koji je nametnuo Ashdown, državna imovina je ona koja je pripala Bosni i Hercegovini na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 2001. godine, kao i imovina kojom je BiH upravljala kao sastavni dio SFRJ do 31. decembra 1991.
BiH više od 15 godina ne može da riješi pitanje državne imovine.
Posljednji pokušaj entiteta Republika Srpska (RS) da donošenjem zakona o nepokretnoj imovini državnu imovinu prisvoji, suspendirao je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
U nepokretnu državnu imovinu, između ostalog, spadaju rijeke, šume, te građevinska i druga zemljišta.
Od inspektorata zatraženo obustavljanje radova
Centar za životnu sredinu Banjaluka krajem prošle sedmice predao je zahtjev Inspektoratu Republike Srpske u kojem traži hitno obustavljanje radova na rijeci Sutjesci i njenoj pritoci Jabušnici, potvrdio je za RSE Ratko Pilipović pravnik u ovoj ekološkoj organizaciji.
Od inspekcije se zahtijeva da se provjeri stanje na terenu, kao i da se utvrdi šteta koja je nastala uslijed radova.
Navode i kako se radovi odvijaju na tri lokacije, na južnom ulazu u Nacionalni park Sutjeska.
“Rijeka će presušiti, koliko sam shvatio to će biti cijev od pet kilometara” kaže Pilipović, te dodaje kako su tražili da se procjene i eventualne posljedice za korito rijeke Sutjeske i okolnog područja.
Iz inspektorata su za RSE kazali da će u narednom periodu “postupiti po prijavi Centra za životnu sredinu”, te “provjeriti stanje na terenu”.
Ovo nije prvi put da Centar za životnu sredinu ukazuje na problem izgradnje hidroelektrana na rijeci Sutjesci.
Prije deset godina vodio je pravnu bitku za Sutjeku i to protiv planova za izgradnju malih hidroelektrana na rijekama Sutjeska i Hrčavka, u Nacionalnom parku Sutjeska.
“Bitka za Sutjesku” nastavila se 2019. godine kada je Vlade Republike Srpske donijela odluku da postoji “opšti interes za izgradnju svih objekata koji čine cjelinu male hidroelektrane Sutjeska 2-B”, te dalekovoda za nju.
Ova odluka je osporena 2021. godine na osnovu tužbe Centra za životnu sredinu.
Profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, Dalibor Balian, za RSE kaže kako će se izgradnjom hidroelektrane na rijeci Sutjesci “trajno narušiti flora oko rijeke, uključujući i šumu”.
“Rijeka Sutjeska koja je ukras tog parka, ona će polako nestajati, kao i živi svijet u toj rijeci”, kaže Balian.
Rijeka Sutjeska zajedno sa prašumom Perućica predstavlja stanište mnogih ugroženih i endemskih vrsta, te vrsta od evropskog i međunarodnog značaja.
Rijeka Sutjeska je stanište i vidre koja je trajno zaštićena vrsta prema entitetskim zakonima o lovstvu.
Šta kažu u ministarstvu?
Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a, početkom aprila prošle godine, obnovilo je ekološku dozvolu kompaniji “Hydroenergy” uz poštovanje strogih mjera zaštite životne sredine kojih se ta kompanija mora pridržavati tokom izgradnje hidreoelektrana.
Dodaju i da se te hidroelektrane nalaze izvan obuhvata Nacionalnog parka Sutjeska.
Inače, prije tri godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je i Deklaraciju o zaštiti rijeka u tom bh. entitetu, u kojoj su zadužili Vladu RS-a i ministarstvo da preispitaju i analiziraju sve zaključene ugovore od dodjeli koncesija za izgradnju i korištenje hidroelektrana od 2005. do 2020. godine, te ukidanje svih vrsta poticaja za te štetne projekte.
Također, Narodna skupština RS-a je tada zadužila Vladu da obustavi razmatranje zahtjeva za dodjelu koncesija za izgradnju malih hidroelektrana dok se ne analiziraju sklopljeni ugovori.
Narodna skupština Republike Srpske zahtijevala je od Vlade RS-a da proširi postojeća i uspostavi nova zaštićena područja, uključujući i područja vodnih tijela namijenjenih za zaštitu prirodnih vrsta i osjetljivih staništa.
Do danas nema informacija da je išta od toga i obavljeno.
Za RSE iz Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske kažu kako oni “ne mogu trenutno ništa uraditi”, te da je na potezu inspektorat koji treba utvrditi jesu li prekršene mjere iz ekološke dozvole.
Tvrde i da do danas nisu dobili nikakve zvanične prijave o štetnim radovima na rijeci Sutjesci i njenoj devastaciji.
Kažu i da im je jedino poznato da se radovi provode na izgradnji hidroelektrane na rijeci Jabušnici, pritoci rijeke Sutjeske.
Iz kompanije koja gradi hidroelektrane nisu odgovorili na upit RSE o radovima koje izvode na granici sa Nacionalnim parkom Sutjeska.
Više štete nego koristi od malih hidroelektrana
Svih 119 malih hidroelektrana izgrađenih u Bosni i Hercegovine u 2021. godini proizvelo je, tek, 2,54 posto od ukupno proizvedene električne energije.
Od 2015. do 2020. godine za poticanje proizvodnje obnovljive, “zelene” energije iz 102 male hidroelektrane, njihovim vlasnicima isplaćeno je 136 miliona konvertibilnih maraka (oko 70 miliona eura).
Spomenuti novac prikupljen je od građana, kojima je nametnuta obaveza plaćanja naknade za obnovljive izvore energije, a koji se nalaze na računima za električnu energiju. Sve ovo navedeno je na stranici Fondacije za društvene promjene.
Isti izvor ističe i da se u administrativnim postupcima, koji se tiču izgradnje malih hidroelektrana, krše mnogobrojni zakonski propisi, poput Zakona o zaštiti okoliša Federacije BiH, Aarhuske konvencije, kao i Zakona o prostornom uređenju nadležnih kantona.
Navode i da je Republika Slovenija, iz koje dolazi nekoliko investitora malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini, zaštitila gotovo 54 posto svoje teritorije.
Poređenja radi, u BiH je zaštićeno tek 2,62 posto teritorije.