Od ex-yu sinonima za tekstilnu industriju do ruševine: Privatizacija i propast “Sane”

„Sve rijeke teku od izvora prema ušću, samo Sana teče prema vama”. Ovo su riječi prepoznatljive prijeratne reklame za Fabriku tekstilne industrije „Sana“ iz Novog Grada.

„Sana“ je u pogonima i prodajnim objektima zapošljavala 3.000 radnika i predstavljala je jedan od sinonima za tekstilnu industriju u bivšoj SFRJ.

Od nekadašnjeg uspjeha ostala je urušena centrala u Novom Gradu te nekoliko manjih pogona koji su preživjeli privatizaciju i bave se tekstilnom proizvodnjom, piše Capital.ba.

Fabrika „Sana“ osnovana je 1937. godine kao malena privatna pletionica u vlasništvu porodice Avdagić. U procesu nacionalizacije poslije Drugog svjetskog rata prerasla je u veliki proizvodni kombinat. Na vrhuncu je ovaj gigant zapošljavao oko 3.000 radnika, većinom žena.

Osim centrale u Novom Gradu, imao je i manje pogone u drugim mjestima te razgranatu prodajnu mrežu. Osamdesetih godina prošlog vijeka „Sana“ je proizvodila vlastite kolekcije ležerne odjeće, donjeg veša, dječje odjeće i vjenčanica. Sve to je prodavano u prodavnicama koje su bile dio trgovačke mreže „Sane“ širom bivše Jugoslavije.

„Sana“ nije proizvodila samo za domaće potrebe, jer je u pojedinim periodima i oko 80 odsto proizvodnje bilo namijenjeno za inostrano tržište.

U „Sani“ je 1985. godine snimljena popularna televizijska serija „Priče iz fabrike“ koja je prikazivala radničku svakodnevicu.

Fabrika je radila punom parom do devedesetih godina i početka rata na prostoru bivše Jugoslavije. „Sana“ je u ratnom i poslijeratnom periodu održala proizvodnju, ali smanjenim intenzitetom. Ta situacija je trajala cijelu tu deceniju nakon čega je počelo rasparčavanje imovine nekadašnjeg giganta.

Dio objekata na centralnoj lokaciji u Novom Gradu je prodat, a ostatak je vremenom propao. Radionice je kupio Ranko Živković i pretvorio ih u supermarket koji je vremenom propao. Prostor u kojem se obavljala dorada je takođe prodan, ali je i on propao. Rasprodate su i mašine koje su se nalazile u pogonima.

Dio zgrada je kupila firma „Interpromet“, ali one nisu dobile novu funkciju. Sličnu sudbinu doživjela je i upravna zgrada za koju se takođe traži nova namjena.

Stečajni postupak nad fabrikom „Sana – trikotaža i konfekcija“ otvoren je 2004. godine. Prije otvaranja stečajnog postupka sva nepokretna imovina „Sane“, izuzev dvije portirnice, stavljena je pod hipoteku. Razlučni povjerioci su se zbog toga namirili u izvršnom postupku čime je umanjena stečajna masa i onemogućeno potpuno namirenje ostalih povjerilaca.

Ukupna stečajna masa, odnosno ono što je preostalo od imovine, unovčeno je za 252.869 KM. Na troškove stečajnog postupka otišlo je 193.280 KM, a sa preostalih 59.589 KM pokriveno je tek deset odsto priznatih potraživanja.

Od toga je za izmirenje obaveza prema radnicima otišlo oko 20.000 KM, a za potraživanja povjerilaca višeg isplatnog reda nepunih 40.000 maraka. Stečaj je okončan 2007. godine.

Osim centralne lokacije, „Sana“ je imala 106 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Neke su prodate, a neke izgubljene, uglavnom one koje su raspadom bivše Jugoslavije ostale na teritorijama drugih država.

„Sana“ je imala i brojne manje pogone koji su privatizovani. Pojedini danas proizvode, dok drugi nisu preživjeli privatizaciju. Pogon u Sanskom Mostu je završio u privatnim rukama, ali ne radi, dok pogon u Rujiškoj dijelom radi. „Sana Elvis“ u Svodni i „Sana linea“ u Kostajnici su opstali, bave se tekstilnom proizvodnjom i zadržali su dijelić nekadašnjeg sjaja „Sane“.

Na mjestu gdje je snimljena popularna serija „Priče iz fabrike“ danas se mogu snimiti samo ruševine i tužni kadrovi za ovaj serijal o propalim fabrikama.