Obilježena peta godišnjica februarskih demonstracija: Situacija je sada znatno teža

U Tuzli je danas održano obilježavanje pete godišnjice masovnih demonstracija, a učesnici protesta poručili su da se danas znatno teže živi, nego prije pet godina, javlja Anadolu Agency (AA).

Februarski protesti iz 2014. godine bili su rezultat radničkog gnjeva prema vlastima koje su decenijama unazad dopuštale pljačkanje javne imovine, uništavanje preduzeća i sumnjive privatizacijske poteze. Tokom februarskih protesta u Tuzli spaljene su zgrada ˝Sodaso˝, u kojoj je bila smještena Vlada Tuzlanskog kantona i dio zgrade tadašnje Općine Tuzla.

U sukobima je povrijeđeno više od stotinu policajaca, a uništeno je ili oštećeno više automobila parkiranih pored zgrade ˝Sodaso˝. Sead Čaušević, tadašnji premijer Vlade Tuzlanskog kantona podnio je ostavku, a nedugo nakon toga imenovana je tzv. ˝ekspertna vlada˝, koja je, priznaju danas učesnici demonstracija, bila sve samo ne ˝ekspertna˝.

Sakib Kopić iz Sindikata ˝Solidarnost˝ naveo je da protesti nisu donijeli ništa bolje te da većina građana Bosne i Hercegovine danas traži način kako da napusti državu.

˝Političari su nam sve uništili: zdravstvo, obrazovanje, fabrike, firme… Nemamo perspektive i zato svi bježe. Naša najveća greška nakon masovnih demonstracija bila je ekspertna vlada. I mi smo prevareni, iako smo imenovali neke osobe u tu vladu. Najveće razočarenje za mene je akademska zajednica, koja ćuti. U tadašnjim plenumima, koji su se pojavljivali kao gljive poslije kiše, bili su profesori i vođe plenuma, kojih danas ovdje nema. Onog momenta kada su protesti sa otvorenog prebačeni u zatvoreni prostor, to je bio kraj februarske revolucije˝, podsjeća Kopić.

Milenko Đurić, bivši radnik TTU-a navodi da vrlo teško živi i da je nakon 35 godina rada ˝završio na ulici˝.

˝Nikakvih uslova nemam. Nemam od čega živjeti. Obraćao sam se sadašnjem direktoru, ali ništa se nije promijenilo. Imam bolesno dijete. Supruga i ja smo na birou. Izvarani smo. U ovoj se državi nemam kome obratiti. Gdje god dođemo, zovu policiju, a mi samo tražimo svoja prava. Nigdje nismo dospjeli. Bolesni smo i ostarjeli˝, izjavio je Đurić.