Obilježena godišnjica stradanja stanovnika Žepe
U okviru obilježavanja godišnjice genocida nad stanovnicima Žepe u džamiji “Šehida Mehmeda ef. Hajrića” danas je proučena šehidska dova. U jutarnjim satima pored spomen-obilježja u Budučinom potoku proučen je jasin za sve šehide Žepe. Na ovom mjestu 4. juna 1992. godine odigrala se sudbonosna bitka za Žepu, kada su nenaoružani branioci zaustavili više stotina srpskih vojnika i njihovu mehanizaciju, javlja Anadolu Agency (AA).
Program je započet nekoliko dana ranije, posjetom mezarju kod Alipašine džamije u Sarajevu, gdje je kraj mezara komandanta odbrane Žepe, pukovnika Avde Palića, te članova Ratnog predsjedništva Žepe Mehmeda ef. Hajrića i Amira Imamovića proučen jasin.
Palić, Hajrić i Imamović zarobljeni su tokom pregovora s Ratkom Mladićem, na ukrajinskom punktu UNPROFOR-a na Bokšanici, 27. jula 1995. godine. Ovaj datum u Žepi se obilježava kao Dan sjećanja na genocid.
“U četvrtak smo imali i promociju dvije knjige, ovdje u džamiji ‘Šehida Mehmeda ef. Hajrića’ u Žepi. Knjige ‘Žepa na svome izvoru’ grupe autora porijeklom iz Žepe i ‘Genocid nad Bošnjacima Podrinja i istočne Hercegovine 1941.-1945. i 1992. – 1995.’. Danas je centralni dio našeg programa sjećanja na genocid u zaštićenoj zoni UN-a Žepi”, rekao je Edin ef. Šljivar, glavni imam Medžlisa IZ Žepa.
On je pojasnio da se sjećanje na genocid obilježava na osnovu prvostepene presude generalu Zdravku Tolimiru za genocid u Srebrenici i Žepi.
“Prvostepena presuda Tolimiru govori da je genocid u Žepi počinjen na način da su snage Vojske RS, odnosno sam Tolimir i zločinac Ratko Mladić ciljanim ubistvima vojnih, civilnih, vjerskih vođa u zaštićenoj zoni UN-a Žepi iskazali tu genocidnu namjeru i da su htjeli da poruče da više nikada nikom ne naumpadne da se vrati u Žepu, a da onda i ne pomisli na bilo kakvu organizaciju bošnjačkog naroda na ovim prostorima. Taj dio presude drugostepeno vijeće je, istina, poništilo, ali to nama koji živimo u Žepi i koji smo na bilo koji način vezani za Žepu predstavlja dodatni motiv da što je moguće više pričamo o svim događajima koji su se ovdje desili”, kaže Šljivar.
Edhem Čavčić je preživio rat u kojem je izgubio dvojicu sinova. Živjeli su u Rogatici, priča, gdje su i zarobljeni i nikada ih nije ni sahranio. On je u Žepi proveo tri godine u potpunoj izolaciji.
“Izašao sam u konvoju. Noćio sam ovdje u haremu džamije. Otišo sam i zamolio Avdu Palića da povede računa o nama. Nas je ostalo oko 800 što smo noćili u džamiji i ovdje na livadi. Kaže, ne bojte se, ima naših gore na ovom brdu, nekih dvadesetak ljudi. Vidio sam tada da je to veliki i hrabar čovjek”, dodaje Edhem.
Dio stanovnika Žepe spas je pokušao naći, prelaskom Drine, u Srbiji, a tamo su zatočeni u logore Mitrovo Polje i Šljivovica. Oni koji su ostali u Žepi autobusima su prebačeni do teritorije pod kontrolom Armije RBiH. Nakon što je iz Žepe izašao posljednji autobus s civilima, jedinice VRS kojima je komandovao Ratko Mladić zarobili su Palića, Hajrića i Imamovića, koji su učestvovali u pregovorima o evakuaciji civila.
Tokom opsade Žepe poginulo je 457 njenih branilaca. Vijeće muftija IZ BiH je Srebrenicu i Žepu proglasilo Šehitlucima genocida nad bošnjačkim narodom.
