Obilježena godišnjica stradanja civila u sarajevskoj ulici Jukićeva

Predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, Općine Centar, te rodbina i prijatelji posjetili su danas mjesto stradanja u ulici Jukićeva br. 69, gdje su na današnji dan 1992. godine zločinci ubili pet građana Sarajeva, od kojih dvoje djece.

Prisutni su polaganjem cvijeća, učenjem fatihem, molitvom i na drugi način odali počast nevinim žrtvama. Tog dana 1992. godine ubijeni su članovi porodice Kujundžić, šestogodišnja Indira i desetogodišnji Rizvan Kujundžić, te Delveta i Hasija i njihova komšinica Mirjana Maksimović.

Emina Kujundžić-Begović, Rizvanova sestra koja je tog dana teško ranjena, prisjetila se tog dana i kazala da je preživjela tako što ju je brat zaštitio svojim tijelom.

– Bila sam ranjena, a moj brat je podlegao ranama do bolnice. Nisam imala teže posljedice osim velike tuge koja je ostala do danas. Bol je danas možda i veća, jer imam svoju djecu pa mogu da shvatim kako je bilo mojoj majki – kazala je Kujundžić-Begović.

Poručila je novim generacijama da se moraju sjećati i da nikada ne zaborave šta se dešavalo u ratu devedesetih godina.

– Nije mi lako pričati o ovome, ali mislim da je moj zadatak da prenesem ono što se meni desilo, da se ne bi ponovilo novim generacijama. Rat je nešto najgore što se može jednom narodu dogoditi. Nikada mi neće biti jasno šta je skrivilo 1.600 djece koja su živote izgubili u Sarajevu – kazala je.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica ističe da se važno sjećati i obilježavati ovakve događaje zbog ljudi koji su sve to doživjeli i osjetili, a posebno roditelja koji su ostali bez najdražih.

– Posebno je važno prenijeti mladim i budućim generacijama sve ono što se dogodilo devedesetih godina, ne da bi mrzili, svetili se ili ratovali, nego da bi gradili ljepšu i bolju budućnost – kazao je Grabovica.

Napomenuo je da oni koji su skloni zaboravu ne mogu očekivati lijepu budućnost.