Obilježena godišnjica masakra nad Bošnjacima u mjestu Sokolina

U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena još jedna tužna godišnjica otkako je agresor, prije 25 godina u autobusu svirepo ubio 48 Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Dobroševići i Bojnik i stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji poginuli na brdu Ranovača, braneći svoj narod i domovinu od agresora.

Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, vijećnici, te predstavnici Općine Ilijaš, Kantona Sarajevo, boračkih udruženja, Osnovne škole „Mustafa Busuladžić”, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši položili su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama. Obilježavanju su prisustvovali i učenici škole “Mustafa Busuladžić”, koji su u znak sjećanja na ubijene sugrađane pohodili marš mira od Dobroševića do mjesta masakra u Sokolini.

Na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima navedenih naselja, koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu. Po dolasku u Sokolinu naredili su im da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci strašnog žločina počinjenog u Sokolini.

Elvir Jahić, jedan od preživjelih, stopostotni invalid, i ove, kao i prethodnih godina došao je na mjesto stradanja njegovih komšija. Kaže da je teško svake godine iznova doživljavati ono što se prije 25 godina dogodilo njemu i njegovim komšijama.
„Teško je, slike se vraćaju, kao da je jučer bilo. Dođem da proučim Fatihu ubijenim saborcima i komšijama”, priča Jahić i nastavlja svoju životnu priču:

“Nakon višednevnih pokušaja da se odupremo agresoru, zarobljeni smo i odvedeni u logor u Rajlovcu, gdje smo proveli 13 dana teškog mučenja i ubijanja. Jedno jutro su nam kazali da idemo na razmjenu. Naredili su nam da legnemo u autobusu licem okrenutim prema podu i dovezli nas u Sokolinu kako bi nas mučki ubili. Agresorski vozač i vojnici su izašli iz autobusa i onda je počela kanonada iz raznog oružja, od granata, bombi, puščanih metaka… Na sve strane letjeli su dijelovi ljudskih tijela, a onda su otišli sa mjesta zločina“, priča Jahić, koji je u tom masakru teško ranjen.

Nekako je, kaže, uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje su ga pronašli mještani okolnih sela, koji su uspjeli izvući tijela ubijenih i spasiti ih od zločinaca koji su se kasnije vratili na mjesto zločina sa najerom da ih zapale i na taj način prikriju zločin.
Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, Općina Novi Grad ogradila je mjesto stradanja i natkrila autobus u kojem su mještani Ahatovića dovezeni i ubijeni, kako bi ga zaštitila od daljeg propadanja.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije položile su cvijeće i na spomen-obilježju u selu Ravne, gdje je proučena Dova šehidima i poginulim borcima.

Također, položeno je cvijeće kod spomen-obilježja ispred Osnovne škole “Mustafa Busuladžić” u Dobroševićima, gdje su se prisutni učenjem Fatihe i minutom šutnje sjetili svih onih kojih danas, nažalost, više nema među živima, a svoje su živote položili za odbranu domovine. Učenici ove škole priredili su prigodan program, nakon čega su delegacije obišle i mezarje u Ahatovićima.

14.06.1992. godine u Sokolini su ubijeni:

Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibrahim Boloban, Amir Duraković, Jusuf Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šaćir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Mesudin Malagić, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto.

Na mjestu Ranovača 2.06.1992, godine braneći svoj narod i domovinu poginuli su:

Šaban Brajmaj, Mesud Burić, Džemil Bukalo, Admir Čaušević, Osman Čaušević, Hamid Divolić, Elvedin Đedović, Osman Efendić, Avdo Gačanović, Hamid Gačanović, Nihad Mešanović, Samir Mujkić, Jusuf Suljić, Nijaz Šehović, Nihad Tokmo, Ahmo Uhota, Bećir Žiga i Meho Žiga.