Obilježena 31. godišnjica zločina u Višegradu: Konačan smiraj za još osam žrtava

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Višegrad i udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” i “Žena – žrtva rata” danas je obilježena 31. godišnjica stravičnih zločina nad Bošnjacima tog grada. Sa mosta Mehmed-paše Sokolovića u Drinu su spuštene ruže u znak sjećanja na više od 3.000 ubijenih civila, a konačan smiraj na mezarju Stražište pronašlo je još osam žrtava.

Cvijeće je položeno i na mjestima stradanja u Pionirskoj ulici te Bikavcu gdje je u živim lomačama u kućama Sumbule Zeba i Adema Omeragića te Meha Aljića na Bikavcu, živo spaljeno više od 140 civila. Najmlađa žrtva u Pionirskoj ulici bila je beba od dva dana koja nije uspjela dobiti ni ime.

Govoreći na komemorativnom skupu viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Ermin Kuka naglasio je da su u Višegradu počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina tokom agresije na BiH.

– Višegrad je bio podvrgnut jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja. U toku od samo nekoliko sedmica “očišćeno” je kompletno bošnjačko stanovništvo. U planovima i izvršenju zločina poznatih kao žive lomače prisutna su oba elementa genocida – plan i namjera da se on počini. Presuđeno je 19 srpskih zločinaca na 246 godina zatvora, uključujući i jednu doživotnu kaznu. Osam presuda je za zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja Bošnjakinja u Višegradu – kazao je on.

Ukazao je na činjenicu da je cijeli svijet najoštrije osudio počinjene srpske zločine nad Bošnjacima Višegrada, ali da se u samom Višegradu radi na permanentnom negiranju, falsificiranju, minimiziranju i zatiranju tragova zločina.

– Pravosnažno presuđeni srpski zločinci u Višegradu se slave kao heroji i spasioci srpstva, njima u čast se crtaju murali i podižu biste, imaju veliki ugled u čaršiji i društvu – kazao je Kuka.

Porodice ubijenih su poslale poruku da kosti njihovih najmilijih još nisu pronađene kao što nisu procesuirani ratni zločinci odgovorni za ubijanja u Višegradu 1992. godine.

– Ovo je još jedan dokaz da su počinjeni stravični zločini ovdje u Višegradu iako još tragamo za više od 600 nestalih, ubijenih na području Višegrada. Moram naglasiti da je ovdje u Višegradu ubijeno blizu blizu 500 žena, a jedini grad sa najvećim brojem ubijenih žena je Foča. Nadam se da će neko progovoriti od Srba i makar kazati gdje su posmrtni ostaci živih lomača i ostalog civilnog stanovništva, prvestveno ubijanog na ovom mostu – kazala je predsjednica udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić.

Pored članova porodica ubijenih Bošnjaka skupu u Višegradu prisustvovali su i brojni zvaničnici, među kojim i potpredsjednici FBiH Igor Stojanović i Refik Lendo te potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković.

– Ono šo je važno jeste da je Višegrad simbol početka one namjere koja će biti dokazana u julu ‘95 godine u Srebrenici jer u Višegradu su maltene pale prve žrtve i prva organizirana ubistva u Gornjem Podrinju, a onda će to krenuti niz Drinu. Ovdje sam da kažem porodicama da smo uz njih i da nećemo zaboraviti i da je sjećanje težak teret jednom narodu, ali naša obaveza je dok smo živi da to činimo i prenosimo budućim pokoljenjima – naveo je Duraković.  

Uz godišnjicu zločina na mezarju Stražište je klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka osam žrtava, ekshumiranih na području Višegrada, Srebrenice i Žepe.

Najmlađa žrtva koja je ukopana je Munevera Šabanija, rođena 1970. godine koja je u vrijeme kada je ubijena imala samo 22 godine.  Najstarija žrtva je Amir Omerović koji je u trenutku likvidacije imao 62 godine.

– Moj tetak je Asim Omerović koji je druga žrtva u Višegradu. Imao je 62 godine, ubili su ga. Sjedio je ispred kuće, naišli su, pokupili ga, odvukli na Drnsko a on je inače iz Dušća. Tjerali su ga da uči ezan na munari. Kada se vraćao sreli su ga i bacilli pored puta. Sutradan su ga našli komšije i zatrpali ga negdje, a 29 godina se nije znalo tačno mjesto – kazao je Fahrudin Muharemović.   

Za zločine “Živa lomača” pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu su osuđeni Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora, Sredoje Lukić na kaznu zatvora od 27 godina. Pred Sudom BiH za zločin u Pionirskoj pravosnažno je osuđen Radomir Šušnjar na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.