vlasenica
Obilježena 29. godišnjica zatvaranja zloglasnog logora Sušica
Ljudi su ubijani zbog imena i prezimena, ali i zbog pljačke. Od ubijenih ljudi su pripadnici Vojske RS i komšije Srbi uzimali novac, zlato i druge suvenire
Tradicionalnim Maršom mira od Turalića u Općini Kladanj do Vlasenice obilježana je 29. godišnjica zatvaranja zloglasnog logora Sušica. Stotinjak učesnika je pješačilo 26 kilometara i na tom putu su prošli pored masovnih stratišta vlaseničkih Bošnjaka u proteklom ratu u BiH, na Debelom Brdu i Ogradicama, javlja Anadolu Agency.
Prisutnim ispred hangara Sušice obratili su se predstavnici Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica, Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žene žrtva rata“, književnik Fajko Kadrić, predsjednik Saveza logoraša BiH Seid Omerović. Svi oni su istakli kako se monstruozni zločini u Sušici ne smiju zaboraviti i da preživjeli moraju gajiti kulturu sjećanja.
Potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska Ramiz Salkić je podsjetio da su širom BiH bila otvorena stratišta za civilno stanovništvo.
„Sušica, Keraterm, Luka Brčko, Osnovna škola ‘Vuk Karadžić’ Bratunac, Manjača, Batković… sve su to mjesta gdje su počinjeni strašni zločini nad nedužim stanovništvom, prije svega, Bošnjacima na ovom prostoru. Nažalost, mi nemamo dovoljno kažnjenih onih koji su počinili te zločine i to je velika opasnost, i to je velika prepreka stabilnosti i miru i zajedničkom životu na ovim prostorima“, rekao je Ramiz Salkić, podpredsjednik bh. entiteta RS.
Sadašnja vlast u bh. entitetu RS, ističe Salkić, te ljude smatra stvaraocima entiteta, smatra ih herojima, a mnogi od njih su direktni učesnici u političkom životu, kao što je slučaj u Vlasenici. Salkić smatra kako pravosudne institucije nisu položile ispit te je pozvao pravosudne institucije da kazne počinioce zločina.
„Bosanski Srbi ni 1992. godine ništa nisu mogli uraditi bez jadne podrške Srbije. Drugostepena presuda Stanišiću i Simatoviću jasno je kazala da udruženi zločinački poduhvat su zajednički realizirale vođe bosanskih Srba, Srba iz Hrvatske i Srba iz Srbije“, kazao je Salkić.
Na području Općine Vlasenica u proljeće i ljeto 1992. godine je ubijeno oko 2.600 civila. Svaki sedmi bošnjački stanovnik Vlasenice je ubijen, a u ovoj općini je, procentualno gledano, ubijeno u najviše žena u BiH.
Bakira Hasečić je prisutne podsjetila na golgote koje je preživjela njena sestra i pozvala je sve koji bilo šta znaju o monstruoznim zločinima da to kažu tužiocima.
Književnik Fajko Kadrić je u Vlasenici ostao bez brata, a i sam je prošao putem smrti od Vlasenice do Kladnja.
Upravo o toj golgoti Kadrić piše novu knjigu, u kojoj će biti svjedočanstva ljudi koji su na desetine puta prošli stazom natopljenom krvlju.
Ekrem Redžić nije bio zatočen u Sušici, ali je na desetine puta prešao put od Vlasenice do Kladnja, od Cerske i Srebrenice do slobodne teritorije. Prvi put je javno progovorio o stravičnim prizorima koje je zaticao.
Redžić je zajedno sa Besimom Topalovićem, Ahmom Juraldžijom i Jacom Čelikom bio vodič – kurir za bespomoćne na putu smrti.
Ljudi su, ističe on, ubijani zbog imena i prezimena, ali i zbog pljačke. Naime, kako tvrdi, od ubijenih ljudi su pripadnici Vojske RS i komšije Srbi uzimali novac, zlato i druge suvenire.
„Mi smo išli samo sa jednom misijom, da prenesemo lijekove i municiju i da se u Cerskoj nađemo na bezbjednom“, rekao je Ekrem Redžić.
Za zločine u logoru Sušica, i uopšte na području vlaseničke općine, pravomoćno su osuđeni Dragan Nikolić Jenki (Haški tribunal – 20 godina), te u Sudu BiH Predrag Bastah Car (22 godine) i Goran Višković Vjetar (18 godina zatvora). Jenki, nekadašnji upravnik logora Sušica, preminuo je u junu 2018. godine.