Ubijeno 20 osoba
Obilježena 27. godišnjica zločina u Štrpcima: Porodice i dalje tragaju za pravdom
Ono što smo mi tražili, da porodice dobiju status civilnih žrtava, to i dalje nije moguće jer po sadašnjem zakonu VRS se ne smatra neprijateljskom vojskom
Navršilo se 27. godina od zločina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), na željezničkoj stanici u Štrpcima (BiH), iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar, izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti, javlja Anadolu Agency (AA).
Na godišnjicu otmice i ubistva građana Srbije i Crne Gore i tadašnje SR Jugosavije, u Prijepolju je i ove godine održan mimohod, komemorativni skup i odana počast žrtvama, proučena Fatiha (molitva).
Na skupu su i ove godine bili prisutni članovi porodica otetih, organizacija za ljudska prava, lokalni zvaničnici i predstavnici Islamske zajednice. Obilježavanju 27 godina od zločina prisustvovalo nekoliko stotina građana koji su prethodno prošetali centrom Prijepolja.
Nail Kajević je neformalni predstavnik porodica žrtava. Izgubio je brata Nijazima.
“U odnosu na prethodni period novina je da je u Beogradu počelo suđenje petorici optuženih za učestvovanje u tom zločinu. Što se tiče ostalih prava porodica, to je status quo. Ono što smo mi tražili, da porodice dobiju status civilnih žrtava, to i dalje nije moguće jer po sadašnjem zakonu VRS se ne smatra neprijateljskom vojskom. Ono što porodice još interesuje su posmrtni ostaci, do sada su pronađeni samo za četiri lica. Bilo je obećanja da će se i dalje raditi na pronalasku ostalih, međutim, nikakva pomaka nije bilo”, poručio je Kajević.
Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom i Inicijativa mladih za ljudska prava saopćili su danas da pamte zločin koji je nad nesrpkim stanovništvom počinjen 1993. godine u mjestu Štrpci i podsjetili da porodice žrtava 27 godina čekaju na sudsku pravdu u Srbiji.
“Porodice žrtava 27 godina čekaju na sudsku pravdu u Srbiji, kao i na status porodica civilnih žrtava rata. Prošlo je 27 godina u čekanju priznanja, odgovornog odnosa i memorijalizacije žrtava od strane institucija Srbije”, naveli su.
Mernis Mušanović, pravni analitičar Fonda za humanitarno pravo, podsjetio je da je najznačajniji pomak, kada je u pitanju ovaj zločin, taj da je nakon 3,5 godine konačno potvrđena optužnica.
“Znači, u ovom predmetu prva optužnica je podnijeta 2015. godine. Vraćana je čak devet puta. U januaru 2019. krenuo je postupak, saslušavaju se svjedoci tužilaštva. I ono što je do sada značajno jeste da posljednji svjedok, koji je svjedočio u januaru, Mićo Jovičić, koji je inače optužen u Bosni za ovaj zločin na pet godina zatvora, potvrdio da su ti optuženi u Srbiji za ovaj ratni zločin, bili na mjestu stradanja kako u Štrpcima tako i u školi u Mušićima”, pojasnio je Mušanović.
Kako je kazao, svrha suđenja jeste da se utvrde činjenice i da žrtve dožive neku vrstu pravde.
“Žrtve zaslužuju i pravo na istinu. Nažalost, od zločina je prošlo jako dugo i to je nešto sa čim se borimo jer kako blijede sjećanja svjedoka tako stare i umiru optuženi i svjedoci. Problematično je da ove žrtve nisi stekle status civilnih žrtava rata što pokazuje jednu vrstu nebrige od strane nadležnih institucija Srbije”, rekao je Mušanović.
Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Oteti i ubijeni su bili iz Prijepolja, Berana, Bijelog Polja i Podgorice. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama i dalje traga.
Za ovaj zločin do sada su pravosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Nebojša Ranisavljević je pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora) 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Mićo Jovičić, protiv koga je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je krivicu i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Za zločin u Štrpcima pred Sudom BiH u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade VRS i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi.
U oktobru 2018. godine Apelacioni sud u Beogradu je, nakon tri i po godine, potvrdio optužnicu protiv petorice pripadnika Višegradske brigade VRS za zločin koji je počinjen u Štrpcima. Iako je početak glavnog pretresa bio zakazan za januar 2019. godine, on je odložen zbog bolesti jednog od optuženih.
Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi. Mićo Jovičić je pred sudom Bosne i Hercegovine priznao je da je učestvovao u premlaćivanju civila i da je čuvao stražu prilikom njihove otmice iz voza i likvidacije, nakon sporazuma o priznanju krivice 2016. godine, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
U Srbiji je zbog zločina počinjenog u Štrpcima Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) podiglo optužnicu u martu 2015. godine protiv pet lica.
Tužilaštvo za ratne zločine dostavilo je 26. 10. 2017. godine Višem sudu u Beogradu – Odeljenju za ratne zločine optužnicu u predmetu “Štrpci” protiv pet pripadnika oružanih snaga Republike Srpske Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić, zbog opravdane sumnje da su kao saizvršioci, izvršili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Optužnicom su obuhvaćeni događaji od 27. februara 1993. godine u mjestima Štrpci, Prelovo i Mušići (BiH).