Obilježena 25. godišnjica stradanja 68 građana na pijaci Markale

Povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u ratu od 1992. do 1995. godine i 25. godišnjice stradanja 68 građana na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu održana komemorativna sjednica. Organizatori komemoracije su bili Skupština Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i opštinskih vijeća sa područja KS, javlja Anadolu Agency (AA).

Komemoraciju je otvorio Elmedin Konaković, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, nakon čega je intonirana himna BiH, te minutom šutnje i Fatihom odata počast stradalima.

“Vrlo je važno da sve generacije koje pamte agresiju na BiH obilježe ovim danom sjećanja na sve stradale tu našu notornu istorijsku činjenicu. Mislim da podatak o 11.000 poginulih sugrađana, od čega više od 1.600 djece, govori o brutalnosti napada na BiH, na njen suverenitet, na sve nas koji smo ovdje proveli te teške četiri godine i naravno da su ovi dani prilika da se, prije svega sjetimo, onih najboljih među nama, koji su položili živote za BiH“, kazao je Konaković.

Na komemorativnoj sjednici prisutnima se obratio Bogić Bogićević, nekadašnji član Predsjedništva SFR Jugoslavije, koji je svojim protivljenjem spriječio da JNA izvrši vojni udar u tadašnjoj državi.

“Tada su beogradski režim na čelu sa Slobodanom Miloševićem, a u ime srpskog naroda, i JNA, ona narodna armija koja je okrenula oružje protiv vlastitog naroda, ispisivali najsramnije stranice svoje istorije, masovno sijući smrt i rušeći grad Sarajevo. I, sada, kada se zločin falsifikuje, osporava, poriče i politizira, biti ravnodušan na sve to i ostaviti bez odgovora, značilo bi čijiti nas saučesnicima zločina. Istina je neumoljiva i neopoziva i niko od nje ne može pobjeći, a njeno omalovažavanje uvreda je za naše kolektivno sjećanje“, kazao je, između ostalog, Bogićević i dodao:

“Grad Sarajevo je olimpijski grad. Osam godina poslije vraćen je u srednji vijek, jer su ovdje ljudi živjeli i preživjeli bez struje, vode, hrane, lijekova, grijanja, ali nikada se nisu dali poniziti. A, svijet je slao humanitarnu pomoć, kao da s ovdje dogodila elementarna nepogoda. Zemljotres, poplava, požar.“

Bogićević je naglasio da je neophodno štiti žrtve velike patnje da ne umru i po drugi put bačeni u bezdan zaborava. Istakao je da je najmanje što se može uraditi da se potiče sjećanje da se zauvijek zna ko je i zašto u Sarajevu stradavao i gubio živote, te da će se u BiH bolje živjeti, “kada postanemo bolji ljudi“.

Edin Forto, premijer Kantona Sarajevo naglasio je da je 5. februar jako važan jer se na taj dan obilježavaju sve žrtve opkoljenog grada od 1992. do 1995. godine.

“Naravno, ne može se ni na koji način nadoknaditi gubitak porodicama žrtava. Ono što je naš zadatak, a vidite u kakvom vremenu živimo, revizije onoga što se desilo. Dakle, pokušaja da se promijeni način na koji se interpretira nešto što smo mi doživjeli, a vrlo dobro znamo kako je bilo i šta se dogodilo. Osnovna poruka je da stalno i iznova moramo obučavati nove generacije, da ih učimo šta se tačno desilo“, kazao je Forto.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS rekla je da se danas živi u vremenu, kada se sve manje obilježava stradavanje građana Sarajeva i da je to neophodno promijeniti.

“Moramo opominjati, moramo se sjećati, moramo njegovati kulturu sjećanja, ako ne zbog nas, onda zbog generacija koje dolaze, zbog naše djece, zbog budućnosti. Sve ono što ne bude zapisano i dokumentovano kao da se nije ni desilo. Prema tome ovo je dan, koji je jako važan za civilne žrtve rata, jako važan za Kanton Sarajevo i trebamo sve učiniti da mrtve ne pokrije zaborav, da naša neljudska nemar, da mi kao sudionici tih događaja učinimo sve da opominjemo, da pamtimo, jer naše su rane jako duboke i jako bolne“, istakla je Karović.

Skupština Kantona Sarajevo je 2007. godine donijela odluku da se 5. februar proglasi Danom sjećanja na sve stradale građane tokom perioda od 1992. do 1995. godine.

Nakon komemoracije, kod spomen-obilježja poginulim Sarajlijama u prvom od dva masakra na pijaci Markale, koji se dogodio 5. februara 1994. godine, bit će upriličeno polaganje cvijeća i odata počast svim stradalim. Tog tragičnog dana život je izgubilo 68, a ranjeno je više od 140 osoba.