Obilježena 22. godišnjica stradanja više od 1.000 Bošnjaka u Kravici

Učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća, preživjele žrtve genocida u Srebrenici danas su obilježile godišnjicu masovnih egzekucija svojih najbližih, koje su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubijali u selu Kravica, u julu 1995. godine, javlja Anadolu Agency (AA).

Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu traje suđenje osmorici bivših pripadnika Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, koje optužnica tereti da su hangarima zemljoradničke zadruge u Kravici i u okolini ubili 1.313 Bošnjaka iz srebreničkog kraja.

Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva optuženi su Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinić, Dragomir Parović, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Vidoslav Vasić.

Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” kaže da je prisustvovala suđenju, ali ističe da je stekla dojam da optuženi neće biti kažnjeni.

Hotić je u julu 1995. ostala bez sina, muža, dvojice braće… Nabrajajući ih poimenično, kaže da je ubijeno 56 članova njene rodbine.

“Nama je doći, obilježiti i podsjetiti se toga. Ne možemo mrtve vratiti, a Boga molimo da se procesuiraju odgovorni zbog budućnosti da se više nikada ovako nešto ne ponavlja. Niko nam ne može nikakvom presudom vratiti ubijene, ali može služiti kao opomena i nauk budućim generacijama”, smatra Hotić.

Njen brat Mustafa Đilović odveden je u hangar u Kravicu, ispred kojeg je danas položeno cvijeće. Njegovi posmrtni ostaci bili su nekompletni. Nedostajala je glava, a Mustafa je, priča Hotić, prije smrti krvnički premlaćivan. Ukopan je pored brata Ekrema, koji je pronađen u masovnoj grobnici Crni vrh.

Ramizi Gurdić u genocidu su ubijena dvojica sinova Mustafa (tada 20 godina) i Mehrudin (18), te muž Junuz. Rastanak sa svakim od njih bio je pretežak, a kada se opraštala sa mlađim sinom, on joj je, sjeća se brišući suze, rekao da se više nikada neće vidjeti.

“I tako je i bilo, nisam ga više nikada vidjela. Muža Junuza sam malo vidjela u koloni, a Mustafu prema igralištu u Kasabi, odakle su ga otjerali na Branjevo i tu je zavšio. Čula sam da ga je Erdemović (Dražen, op.a) strijeljao. Tražila sam preko Crvenog križa da se sa njim sastanem, a on je poručio: Ne mogu se majko s tobom sastati, meni je bilo naređenje”, priča Gurdić.

Osim Kravice, tokom dana preživjeli su posjetili više lokacija na kojima su žrtve ubijane i dostojanstveno su im odali poštovanje uz poruku da takva ubistva nikom ništa dobro nisu donijela, a razorila su hiljade porodica i zbog toga ne smiju nikada biti zaboravljena.