Novitet u BiH: Ako vaše dijete ne može u vrtić, vrtić će doći njemu (VIDEO)

Direktorica Javne ustanove “Dječije obdanište i dom učenika” u Bosanskoj Krupi, Almira Šertović, je 2015. godine formirala mobilni vrtić za djecu iz udaljenih naselja na području te opštne. Roditelji su zadovoljni, dječije vještine brzo postaju izraženije, a Šertić smatra da je u svakoj opštini moguće realizovati ovakav projekat.

Vrtić, ustvari, predstavljaju jedan kombi preuređene unutrašnjosti, vozač i vaspitačica. Oni jednom sedmično posjete određenu lokalnu zajednicu i tamo se zadrže dva sata s djecom i provode ciljane programirane aktivnosti namijenjene tom uzrastu. S početkom školske 2016/17. godine, “Mobilni vrtić” je postao “Pokretna predškola”.

“Osmislili smo takav način rada da je dva sata jednom sedmično sasvim dovoljno. Djeca bi rado ostala da se igraju, da imaju neke svoje aktivnosti, ali mi nemamo prostora, idemo dalje i u istu lokalnu zajednicu se vraćamo ponovo naredne sedmice”, priča Almira Šertović.

Promjene primjećuju i roditelji: “Prezadovoljna sam da moje dijete ima mogućnost da ide u vrtić barem i na ovaj način jer smo daleko od grada i nemamo mogućnost da ga vodimo svaki dan. Posebno sam zadovoljna napretkom koji vidim kod njega već nakon nekoliko odlazaka u ovu pokretnu predškolu: oslobodio se u razgovoru, bolje crta, pokreti rukom kada koristi olovku su mnogo slobodniji… Šteta je što ne ostaje duže, ali i ovo je jako korisno”, priča Marija Lonić iz sela Veliki Radić u opštini Bosanska Krupa.

Nastanak ideje

Almira Šertović petnaest godina radi u predškolskom vaspitanju, a do 2015. godine je dugo bila posvećena ideji pokretne predškolske ustanove.

“Na poziciji direktorice javne ustanove pokušavam realizirati svoju ideju da stvaranje šanse za djecu predškolske dobi znači stvaranje šanse da društvo u cjelini bude bolje. Vodeći se tom idejom, u samoj ustanovi sam realizirala niz projekata koji su doveli do toga da smo primijećeni kao primjer dobre prakse u različitim segmentima djelovanja. Dugo sam imala ideju da pokrenem mobilni vrtić: kombi vozilo preuređeno u vrtićku sobu sa jednom odgajateljicom i da oni idu na teren prema djeci koja nisu obuhvaćena predškolskim obrazovanjem, u selima i udaljenim područjima općine i prema djeci koja pripadaju osjetljivim kategorijama stanovništva, i da s njima radi dva sata jedan ili dva puta sedmično tokom školske godine. Naime, oduvijek sam smatrala da različitosti obogaćuju, da je diskriminacija po bilo kom osnovu nedopustiva i silno sam tužna kada u svakodnevnom životu osjećam nedovoljno htijenja ili svijesti društva za te vrijednosti.”

Šertović priča kako je dugo zagovaral projekat i aplicirala na mnoge javne pozive.

“Prošle godine se pojavio javni poziv Evropske unije i Vijeća Evrope ‘Zaštita ljudskih prava i nacionalnih manjina’ i u Općini Bosanska Krupa su se sjetili moje priče, pozvali me i predložili da, ako želim, Općina aplicira s tim mojim projektom. Prošli smo na tom javnom pozivu, dobili novac, nabavili kombi, preuredili ga i krenuli na teren”, prisjeća se Šertović.

U početku su na teren išle i ona i odgajateljica, razgovarale s ljudima koje bi srele usput i raspitivale se gdje ima djece predškolske dobi.

“Prva ciljna grupa bila su djeca romske nacionalnosti, potom djeca srpske i bošnjačke nacionalnosti koja žive u udaljenim selima. Putovali smo od sela do sela, od mjesne zajednice do mjesne zajednice, obilazili lokalne područne škole, stavljali obavijesti na lokalne prodavnice, objavljivali na lokalnom radiju da dolazimo u neko selo, molili mame koje dovedu svoju djecu da kažu komšinicama da i one dovedu svoju… imali smo različite grupe, od dvoje-troje do dvadesetoro djece.”

Na kraju 2015. godine djeca iz Mobilnog vrtića su, sasvim ravnopravno sa djecom koja svakodnevno idu u vrtić, učestvovala u novogodišnjoj priredbi dočeka Djeda Mraza.

“To je bila po prvi put nakon 90-ih da djeca predškolske dobi i njihovi roditelji zajedno imaju priredbu i iščekuju Djeda Mraza sa poklonima”, priča Šertović.

O ovoj priredbi i radu Mobilnog vrtića je napravljen i polusatni dokumentarni film.

S krajem 2015. godine i prestankom rada Mobilnog vrtića mnogi su ostali tužni, a roditelji su pitali kada će vrtić opet na teren, ali je kombi bio parkiran jer nije bilo novca. No Šertović nije mirovala.

“Nakon ljetne pauze vidjela sam javni poziv Soros fondacije čiji sam ja bila stipendista tokom studiranja. Projekt se zvao ‘Primjeri dobre prakse u obrazovanju’ i ja sam im poslala upit da vidim da li bismo mi mogli aplicirati. Rekli su mi da se do tada nisu sreli sa sličnom idejom i da mogu poslati projekt ukoliko ideju povežem s osnovnim obrazovanjem. Tako je Mobilni vrtić postao Pokretna predškola, a ciljna grupa su postala djeca predškolske dobi na području općine, dakle djeca koja naredne godine kreću u osnovnu školu. To zahtijeva šire okvire za rad i mnogo više vremena za pripremu, ali radimo”, priča Šertović.

Djecu su ponovo nalazili na iste načine: obilazili lokalne škole, pa područne škole lokalnih škola, opet lijepili obavijesti na prodavnice, objavljivali na radiju da dolaze u određenu zajednicu, ali opet najviše pozivale majke da obavijeste druge majke malih predškolaca.

Manjak prostora

“Tražeći djecu koja imaju 5 ili 6 godina, ja sam, između ostalog, iz bolnice uzela evidenciju o vakcinaciji beba od prije nekoliko godina. Našla sam i brojeve telefona porodica za koje znamo da imaju djecu tog uzrasta, ali mnogi se ne javljaju, često čujemo da su ljudi odselili, migracije su vrlo učestale. Ipak mislim da smo nadigli široke grupe i obuhvatili mnogo djece s tim da je važno da se zna da postoje i neke centralne škole koje nikada nisu uspjele obuhvatiti baš svu djecu sa svog područja”, kaže Šertović i dodaje da roditelji sada žele da se uključe i djeca mlađeg uzrasta.

“Sada imamo problem kad neki roditelji žele da uključimo i djecu mlađu od uzrasta koji je nama ciljna grupa, a mi ponekad nemamo prostora jer za razliku do sela Arapuša i Zelin gdje imamo u jednom jedno i u drugom četvoro djece, imamo sela u kojima ih ima 20. No, mame se bore kao lavice da primimo i mlađu djecu, pa im kažemo da sačekaju da vidimo koliko će mjesta ostati, kapacitet kombija je šestoro djece i onda uključimo one najstarije koji su najbliži polasku u školu. Ne ljute se. Ljudi su vrlo osjetljivi na nepravdu, ali su vrlo tolerantni kada im objasnite i kada vide da radimo pošteno i da nema protekcije. Tamo gdje imamo više djece ušli smo u prostore područnih škola, očistili neke prostorije koji oni ne koriste, uzeli namještaj koji oni ne koriste i očistili ga, malo uredili i radimo u tim prostorijama”, priča Šertović.

Ova pokretna predškola posebno radosnim čini djecu.

“Djeci ovo mnogo znači. Prošle godine smo u Mobilnom vrtiću imali djevojčicu Kenanu, Romkinju. Ona se strašno borila da nastavi da ide u vrtić i u školu i ja sam tražila od Upravnog odbora ustanove da joj omogućimo da ide u vrtić besplatno, da to nekako isfinansiramo i pokrijemo. Njenoj sreći nije bilo kraja i nikom nje vjerovala da će doći i narednog dana, nego je, kada bi došli po nju da ide kući, svoje stvari ostavljala u vrtiću da bi bila sigurna da će se vratiti narednog dana”, priča Šertović.

Sretni su i roditelji

“Vrati se vesela, priča o djeci, o tome kako se igrala. Kaže da crtaju, pjevaju, ponekad i plešu. Šteta je što ovo nije postojalo i ranije kada se naš sin spremao za školu”, priča Čolić Elvedin.

Radeći u lokalnim sredinama udaljenim od grada, nerijetko sreću djecu sa različitim poteškoćama u razvoju.

“To su teški momenti. Ja nisam stručna u toj oblasti, ali mogu prepoznati određene probleme. Jednu mamu sam nedavno uputila u jedno udruženje u kom može dobiti stručnu pomoć jer sam procijenila da dječak koji slabo govori i ima lošu motoriku. Ona je došla sa svekrvom koja je dominantna i nije pristala da se govori o tome, ali sam je ja lijepo zamolila da nas ostavi same i mami sam objasnila da bi bilo dobro da ode i gdje da ode i ona me poslušala. Mi zaista na terenu otkrivamo djecu sa razvojnim poteškoćama i pokušavamo pomoći roditeljima.”

Trenutno se u ovoj ustanovi realizira projekat “Inkluzija je hit – inkluzija je bit”, te je nekoliko djece s razvojnim poteškoćama besplatno uključeno u vrtić, a djeci se pruža i stručna pomoć logopeda i defektologa, mogućnost uključivanja u plesni klub…

https://www.youtube.com/watch?v=dX7Xj5Fr5uI

“Nedavno smo jedno dijete koje vjerojatno ima neki oblik autizma uključili u redovni vrtić. Ponekad je lako, a ponekad baš teško i silno me raduje kada projekat i ideja dobiju donatora, ali me silno rastužuje što sistem slabo funkcionira iako bi se trebao brinuti o svim tim problemima i imati trajna rješenja”, kaže Šertović.

Smatra da bi projekat kao ovaj na kojem ona radi mogao postojati u svakoj lokalnoj zajednici, a ona je spremna svakom zainteresovanom prenijeti svoje znanje i iskustvo. Poručuje da je značaj predškolskog obrazovanja za djecu neprocjenjiv jer i samo dva sata sedmično proizvode značajan napredak u njihovoj socijalizaciji i stjecanju socijalnih vještina, pa ih i to kratko vrijeme provedeno sa vaspitačima i drugom djecom čini spremnim za polazak u školu.