Novi incident u Domu Rada Vranješević: Koliko djece treba nastradati da se nadležni uozbilje?

Šestaestogodišnja štićenica banjalučkog Doma za nezbrinutu djecu “Rada Vranješević” pokušala je 21. marta uveče da izvrši samoubistvo vješanjem. Dan kasnije smještena je na Kliniku za psihijatriju, iz koje je potvrđeno da je u stabilnom stanu i da je zadržana na liječenju. Iz Doma su, kako su prenijeli pojedini mediji, naveli da se radi o radi o maloljetnici, koja je u tu ustanovu smještena 18. februara. Zbog trauma koje je preživjela u sopstvenoj porodici odmah je zbrinuta u posebnu vaspitnu grupu. Maloljetnici je, kako su kazali, nedugo nakon prijema u Dom zakazan kontrolni pregled kod potrebnog specijaliste, ali je slobodan termin bio tek 23. marta?!! Dva dana prije tog termina se pokušala objesiti, piše Žurnal.

“Reakcija vaspitača je bila na sreću brza i adekvatna. Štićenici je odmah pružena prva pomoć, pozvana je Hitna pomoć i obaviještena policija”, rekli su iz Doma.

Prema nezvaničnim informacijama, djevojčica je boravila sama u ženskom odjelu, gdje borave djeca sa problemima u ponašanju i tu je i pokušala da se objesi. Na svu sreću, jedan od štićenika iz muškog odjela čuo je da se dešava nešto neobično, pa je pozvao vaspitača, koji je otključao vrata i spasao djevojčicu.

Pitanje koje se logično nameće jeste – zbog čega je maloljetna štićenica sa dijagnostikovanim psihičkim problemima bila zaključana sama u prostoriji i zašto nije bila pod nadzorom osoblja Doma? Zbog čega joj je termin kod specijaliste zakazan skoro mjesec dana nakon što je smještena u Dom i zbog čega se nije insistiralo da odmah dobije stručnu medicinsku pomoć?

Na to pitanje, kao ni na sva druga u vezi sa ovim slučajem, nismo mogli dobti konkretan odgovor ni od jedne od nadležnih institucija. Prva adresa bio je sam Dom „Rada Vranješević“, iz kojeg se niko nije javljao na telefonske pozive Žurnala. Potom smo pozvali Policijsku upravu Banjaluka, a portparolka Danijela Mučibabić nam je kratko odgovorila da ne želi da komentariše taj slučaj i da se obratimo Domu „Rada Vranješević“ i Centru za socijalni rad Banjaluka. Na naše pitanje da li su iz Doma obavijestili Policijsku upravu Banjaluka o pokušaju samoubistva štićenice te ustanove, kako to nalaže najnoviji protokol koji je utvrdilo Ministarstvo zdravlja RS, Mučibabić je ponovila da ne može ništa da odgovori zbog „tajnosti podataka i zakona o zaštiti prava djeteta“.

Konačno, pozvali smo i Centar za socijalni rad Banjaluka iz kojeg su nas ljubazno zamolili da pitanja postavimo u pismenoj formi, što smo i učinili. Za par sati iz Centra za socijalni rad stigao je dopis u kojem nije bilo nijednog konkretnog odgovora na postavljena pitanja i ni riječi o mjerama koje je u konkretnom slučaju preduzela ta institucija.

„Što se tiče Vaših pitanja obavještavamo Vas da nismo u mogućnosti da Vam odgovorimo, jer tražene informacije uključuju interese koje se odnose na privatnost trećeg lica, a pri tome se radi o licu koje je maloljetno. Odredbom člana 8. Zakona o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 20/01), propisano je da će nadležni organ utvrditi izuzetak kada opravdano utvrdi da tražene informacije uključuju lične interese koje se odnose na privatnost trećeg lica“, odgovoreno je Žurnalu iz Centra za socijalni rad Banjaluka.

Brojni incidenti

Žurnal je u više navrata pisao o položaju štićenika Doma „Rada Vranješević“ i, u pravilu, uvijek je od nadležnih insitucija dobijao ovakve odgovore. Tirade nadležnih o tome kako oni postupaju u skladu sa zakonom i štite pravo na privatnost djece i njihova prava, uopšte ne pomažu djeci smještenoj u Domu „Rada Vranješević“, već se to godinama koristi kao alibi da mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju štićenici Doma – od zlostavljanja, nebrige, nemara zaposlenih, guraju pod tepih, pokušavajući ih na taj način držati što dalje od očiju javnosti. Međutim, poslednji incident, pokušaj samoubistva djevojčice, potvrdio je da su problemi u toj ustanovi izvan kontrole i da se bez dubinskog čišćenja i rezova stvari ne mogu pokrenuti na bolje.

Vlada Republike Srpske je, pod ogromnim pritiskom javnosti kojem je bila izložena nakon što je uhapšen jedan od portira u Domu, koji je seksualno zlostavljao maloljetnu štićenicu, natjerala Vladimira Kajkuta da podnese ostavku na direktorsku funkciju i na tu poziciju imenovala Darijanu Kecman. Radilo se tek o stranačkoj rokadi SNSD-ovih kadrova. Za vrijeme Kajkutovog mandata u Domu su se dešavale strašne stvari, seksualna zlostavljanja maloljetnica, zanemarivanje djece, odsustvo nadzora nad štićenicima. O tome svjedoče i izjave dvije štićenice Doma, koje su u posjedu Žurnala, u kojima svjedoče da su, zajedno sa trećom maloljetnom štićenicom, pobjegle iz Doma i stopirajući otišle do jednog grada udaljenog više od 80 kilometara od Banjaluke. Tu su posjetile „starijeg poznanika“, koji ih je pokušao prisiliti na seksualni odnos, a potom im zaprijetio da će im nauditi ako o tome bilo šta kažu bilo kome. Navele su da su se dežurnom vaspitaču javile telefonom i obavijestile ga da su „na sigurnom“.

Formiranje komisije nije rješenje problema

Jasno je da Dom „Rada Vranješević“ nije ustanova zatvorenog tipa, ali je notorno da su djeca smještena u njemu u velikoj mjeri prepuštena sama sebi i da je sistem zakazao. Radi se o djeci i mladim osobama, koja već nose traume, jer su ili napuštene po rođenju ili zlostavljane i zanemarivane u biološkim porodicama. Dom bi trebalo da im pruži pravi dom, mjesto gdje se neće osjećati odbačenim, već štićenim i sigurnim.

Formirana je Komisija za nadzor nad radom Doma, koja je naredila preduzimanje niza mjera, uspostavljen je protokol za tzv. krizne situacije, odnosno utvrđen je redosled koraka koje uprava Doma, zajedno sa policijom i Centrom za socijalni rad, treba preduzeti kada se štićenici ne vrate u dogovoreno vrijeme. Ministarstvo zdravlja i socijalne pomoći Domu je naložilo i sprovodjenje niza mjera, kako onih koji se odnose na podršku štićenicima, tako i onih koje se tiču organizacionog aspekta i pojačanih procedura provjere psihofizičkih sposobnosti radnika. Dio preporuka Komisije odnosi se na planove obezbjeđivanja sigurnosti djece sa „izraženim poremećajima prilagođavanja“. Koliko je ta preporuka sprovedena jasno govori pokušaj maloljetnice da izvrši samoubistvo u prostorijama Doma.

Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS ranije su Žurnalu saopštili da će nastaviti da vrše monitoring i pružaju stručnu podršku radnicima u Domu. Ako to zaista namjeravaju, krajnje je vrijeme da to i učine. Imenovanje Darijane Kecman za novu direktoricu Doma, samo da bi se popunile stranačka kvota i dodijelila funkcija osobi zato što je bila favorit predsjednika banjalučkog šefa SNSD-a Vlade Đajića, nije način koji će trasirati put ka neophodnim, suštinskim promjenama u radu te ustanove. Djeca su u Dom došla sa margina društva, zanemarana, sa složenim problemima i teškim životnim iskustvima. Zato sistem treba da učini sve da ne ostanu na marginama.

Za rad sa djecom sa teškim životnim iskustvima potrebno je znanje i vještine, koje se stiče kroz osnovnu obuku i obavezno stručno usavršavanje. Ne može se kao vaspitač zaposliti pravnik ili diplomirani filozof, kao što je to slučaj u Domu „Rada Vranješević“. Toj djeci su potrebni profesionaci, koji će imati podršku ostalih institucija kroz usavršavanje, dodatno edukovanje i savjetodavne usluge.