Nove obmane i gafovi Ministarstva odbrane

Ministarstvo odbrane BiH danas je istupilo sa tvrdnjom da lanac zapovijedanja Oružanim snagama BiH ovih dana nije prekršen niti u jednom zakonskom ili podzakonskom propisu. To je objašnjenje o upotrebi Trećeg pješadijskog puka, odnosno počasne jedinice u Banjaluci 8. i 9. januara, tokom manifestacija obilježavanja Dana RS, kojem je Ustavni sud BiH oduzeo legalitet.

Ovom tvrdnjom Ministarstvo odbrane BiH, umjesto da pridonese raščišćavanju okolnosti pod kojim se incident dogodio, pokušalo je da zamagli i zataška neke bitne činjenice, koje upućuju na zaključak da je tom prigodom lanac komandovanja ipak pukao.

Jasno je i gdje se dogodio kuršlus: u prihvatanju osobne želje i zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, za šta on tvrdi da ima pravo.

“Član Predsjedništva BiH ima pravo na počasnu jedinicu kad god on odluči. U ovom slučaju sam odlučio ja, a ne oni. Ja sam odlučio da imam počasnu jedinicu i njihova obaveza je bila da ispune moje naređenje”, rekao je medijima Ivanić.

Pravo o kojem govori Ivanić, ipak ne postoji.

Poslovnik o radu Predsjedništva BiH, iz 2003. godine (poglavlje 1, stav 3) kaže:

“Predsjedništvo vrši vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama BiH u skladu sa Ustavom BiH i zakonima. Odluke o ovim pitanjima Predsjedništvo donosi konsenzusom.”
Drugo, u Poglavlju 2 Poslovnika o radu Predsjedništva, gdje se tretiraju ovlaštenja njegovog predsjedavajućeg, izričito se navodi da se on “u obavljanju dužnosti konsultuje sa druga dva člana Predsjedništva”.

A Ivanić priznaje da je odluku donio sam, dakle bez konsultacija sa Čovićem i Izetbegovićem!

Zakonski akti, kako vidimo, isključuju mogućnost da se ingerencije člana Predsjedništva koriste samovoljno, onako kako je učinio Ivanić.

I u Zakonu o odbrani BiH, iz 2005. godine, potvrđuje se da u lancu komandovanja Oružanim snagama ni ministar odbrane nema potpuno odriješene ruke. Svoja ovlaštenja on može da koristi samo nakon dobijanja odluke Predsjedništva BiH.

Član 16. Zakona o odbrani navodi:

“Ministar odbrane ima sljedeće komandne nadležnosti, koje su predmet vrhovne komande i kontrole Predsjedništva:

a) izdaje naređenje načelniku Zajedničkog štaba Oružanih snaga za razmještaj ili upotrebu bilo koje jedinice Oružanih snaga u zemlji ili van zemlje da bi se omogućilo provođenje odluka Predsjedništva BiH.”

A gdje je, gospodo, ta odluka kolektivnog šefa države, na osnovu koje je ministar odbrane donio naredbu!? Nema je! Ili ćemo možda naknadno saznati da ona postoji, ali se skriva od očiju javnosti!?

Predsjedništvo, doduše, ima pravo da za neku svoju nadležnost u određenom slučaju ovlasti pojedinca iz njegovog sastava. No, i o tom prenošenju nadležnosti treba da postoji odluka.
Javnost, nažalost, ne zna ni za njeno postojanje.

Pa ni to nije sve. Možda je od suštinske važnosti upravo karakter Ivanićevog boravka u Banjaluci 8. i 9. januara. Da li je on bio u službenoj ili privatnoj posjeti glavnom gradu RS?
Prisustvo nelegalnoj, protivustavnoj proslavi nikako se ne može smatrati razlogom za službeni odlazak. Štaviše, ukazivanjem državničke počasti “prazniku” koji je odbacio Ustavni sud BiH, Ivanić je počinio kazneno djelo.

Ukoliko je posjeta bila privatna, onda je jasno da u takvim prigodama članovi Predsjedništva nemaju pravo na pratnju počasne jedinice iz sastava Oružanih snaga BiH. Inače bi uskoro mogli da vidimo kako se uparađeni vojnici postrojavaju i pred kafanama, vikendicama, trgovačkim centrima…

Ko zna koliko je, u stvari, dosad bilo ovakvih zloupotreba i nezakonitosti. Banjalučka je zapela za oko zbog karaktera političkih skupova koji su 8. i 9. januara priređeni u Banjaluci, ali i zbog vela tajne kojim je obavijeno upućivanje Trećeg pješadijskog puka na mjesto jednog ružnog događaja.

O svemu ovome napokon bi se trebalo oglasiti i Predsjedništvo BiH. Njihovo objašnjenje moralo bi biti znatno uvjerljivije od onog kojim nam je Ministarstvo odbrane još jednom pokušalo zamazati oči. Valjda su to i sami uvidili, pa su prvo saopštenje nakon nekoliko sati povukli i uputili novo.

Ni iz njega, nažalost, nismo doznali istinu, osim one da se u tom ministarstvu očigledno ne zna ni ko pije ni ko plaća.