Njemački mediji: Partije u BiH kao mafijaški karteli

Tomas Braj u bečkom dnevniku Standard analizira situaciju u postratnoj BiH i piše između ostalog i o naporima za obnovu zemlje: „Međunarodna zajednica, a prije svih EU i SAD, izdvojile su milijarde eura za mirovni proces i pomirenje naroda. Čitava vojska diplomata i eksperata je odlučila da pomogne: pored organizacija poputz OEBS-a, UNHCR-a, UNICEF-a, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u to su bile uključene nebrojene nevladine organizacije, političke fondacije i ogroman broj organizacija za razvojnu pomoć koje su otvorile svoje kancelarije u ovoj maloj balkanskoj zemlji. No, uprkos svim naporima situacija je i dalje deprimirajuća”, piše Deutsche Welle.

Braj piše i o aktuelnoj situaciji: “Zbog teške ekonomske i socijalne krize demoralisani ljudi reaguju masovnim iseljavanjem. Posljednji popis stanovništva je pokazao da je skoro četvrtina predratnog stanovništva napustila zemlju. A ovaj trend se nastavlja s obzirom na to da praktično niko više ne vjeruje u oporavak srednje klase društva. Konkretne brojke o tome kokliko ljudi godišnje napusti zemlju nisu dostupne. Ali, upravo nedostatak ljekara i medicinskog osoblja u cijeloj zemlji čini to uočljivim s obzirom na to da su mnogi od njih svoj put pronašlii u Austriji i Njemačkoj, Švajcarskoj, skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji. Srbi u svom dijelu države teže odcjepljenju i pripajanju susjednoj „republici matici” Srbiji. (…) S druge strane tanka muslimanska većina u državi ni u kojem slučaju ne želi da dopusti da Srbi napuste državni savez. Naprotiv. Oni streme jačanju savezne države prema motu – ‘jedna osoba jedan glas’. A do sada su skoro sve odluke ustavom uređene tako da, kada je riječ o važnim pitanjima, uvijek moraju da se saglase sva tri većinska naroda. Odlučujući pak procesi su u tom slučaju skoro nemogući s obzirom na to da uvijek jedna strana može da uloži veto i tako spriječi donošenje važnih odluka. I na kraju bi sada i Hrvati, koji su do sada zajedno s Bošnjacima vladali u drugom dijelu zemlje (‘Federaciji’), da dobiju više samostalnosti uspostavom trećeg, hrvatskog entiteta.”

Do promjene može doći samo pritiskom iz SAD i EU

Standard piše i kako su „partije godinama organizovane po mafijaškom sistemu”, a zapravo citira direktora bh. ogranka organizacije za ljudska prava Transparensi internešenal (TI), Srđana Blagovčanina.

Poznati političar i sociolog još iz vremena Jugoslavije Žarko Papić govori o tome na sličan način: ‘To su karteli-organizacije. Don ili kum ne može da se povuče sa svoje funkcije jer će u protivnom čitav kartel da se uruši’. Partije su organizovane kao neprijatelji demokratije, one su izvor korupcije i vladaju svim dijelovima države, društva i privrede. Dominiraju kako pravosuđem tako i medijima. A skoro da nema istinskog ideološkog sukobljavanja među partijama jer se njihova interesna područja rafinirano graniče jedna s drugim. ‘A sve dok se partije ne reformišu, neće doći ni do kakvih drugih reformi’, smatraju malobrojni kritički nastrojeni naučnici i publicisti koji nisu bliski ovim kartelima. No, temeljne promjene se ne mogu ni očekivati. U državnim institucijama je zaposleno 230.000 ljudi, što je broj koji zajedno sa porodicama i poznanicima čini oko milion lojalnih birača. A kod oko tri miliona ljudi s pravom glasa, i izlaznošću koja je u posljednje vrijeme bila oko 50 odsto, to je dovoljno za izbornu pobjedu.”

Tomas Braj, šef regionalnog biroa njemačke novinske agencije ‘dpa’ za jugoistočnu Evropu, završava opširnu analizu u bečkom Standardu time kako je „Bosna i Hercegovina talac sopstvene prošlosti”.

„Postoji još jedan drugi preduslov bez kojeg BiH neće izaći iz ćorsokaka za koji je sama kriva. Nepartijska ličnost, pravnik Vehid Šehić koji u Tuzli vodi ‘Građanski forum’, kaže: ‘Bez prerađivanja prošlosti zemlja nema budućnost. Bosna i Hercegovina je talac sopstvene prošlosti jer je izgradnja mira prepuštena ljudima koji su aktivno učestvovali u ratu. I onda se postavlja logično pitanje: kako će sada da postignu mir oni čija je politička ideologija 90-ih uništila mir?’ I: ‘Do promjene situacije u BiH neće doći sve dok za vladajuće političke oligarhije nisu karakteristični svaki vid korupcije i organizovanog kriminala.’ A promjena mišljenja u zemlji može da dođe samo pritiskom iz Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije koje su do sada bile previše popustljive prema ovim ‘pseudoelitama'”, zaključuje Tomas Braj u listu Standard.