“Nije samo moju kćer dodirivao”: Nastavio je da predaje u školi kao da se ništa nije desilo

Devet mjeseci nije održano ročište za obljubu djeteta mlađeg od 15 godina, djevojčice koja i danas, skoro dvije i po godine od potvrđivanja optužnice, ima traume zbog onoga što je proživjela.

Sve je počelo u septembru 2021. godine. U malom bh. gradiću u kojem svi poznaju svakoga. Učenicu sedmog razreda u školi je počeo seksualno uznemiravati njen nastavnik tjelesnog odgoja – dodirivao bi joj grudi, stražnjicu, upućivao joj razne neprimjerene komentare.

Djevojčica, koja je tada imala 13 godina, prije početka nove školske godine imala je udes, te je bila oslobođena tjelesnog. Čas bi provodila na klupi u sali.

– Kad kćerka ustane, on je udari po zadnjici ili joj rukom dodirne grudi. Molila ga je da to ne radi, a on je odgovarao: “Da je ko mlađi, ne bi ti smetalo”. Onda, naprimjer, vidi da na telefonu gleda sliku nekog momčića koji joj se sviđa, a nastavnik prokomentariše: “Šta će ti taj, on pije i kocka, da nešto treba da uradi, on ne može duže od dvije minute” – priča nam otac s knedlom u grlu.

“Škola ga je štitila”

Šest mjeseci djevojčica je sve trpjela i šutjela. Nakon zimskog raspusta, u februaru 2022. godine, seksualno uznemiravanje se nastavilo, te je odlučila ispričati roditeljima kakav pakao proživljava.

– Rekla mi je: “Ja ovo više ne mogu izdržati”. Sjeo sam u auto i otišao u školu, pričao s psihologinjom kad je on naišao. Izrevoltiralo me njegovo ponašanje i tu smo se pogurali. Došlo je do fizičkog obračuna između nastavnika i mene. Škola ga je maksimalno štitila – priča za Fokus.ba otac djevojčice.

Da stvar bude gora, nastavnik je, kaže, nastavio da predaje u školi kao da se ništa nije desilo.

– Škola je došla na ludu ideju da on prvi, drugi, treći i četvrti čas drži ostalim razredima, a peti čas, kad bi moje dijete trebalo imati fizičko, nju su odvodili kod pedagogice, a ostala djeca iz njenog razreda nisu imala čas. Ni na koji način ga uprava nije sankcionisala – priča ogorčeno otac, koji se portalu Fokus.ba javio u okviru istraživanja koje je naš portal proveo o nasilju nad djecom.

Ostali roditelji, priča naš sagovornik, nisu se željeli uključivati.

– Nije taj nastavnik samo moju kćerku neprimjereno dodirivao. Neka djeca su se požalila roditeljima da ih nastavnik dodiruje, ali oni su mislili da im djeca lažu. Kad sam im govorio da idu u tužilaštvo i daju izjavu, nisu htjeli. Također, ta djeca su bila svjedoci kada je nastavnik uznemiravao moju kćerku, ali niko ništa nije htio poduzeti, niko nije htio potvrditi i ispričati šta se događalo – kaže nam ovaj otac.

Skoro dvije i po godine slučaj na sudu

Kada je postalo jasno da škola ništa ne namjerava poduzeti, nego sve pokušati pomesti pod tepih, cijeli slučaj je odlučio prijaviti nadležnim institucijama.

– Dijete je išlo na vještačenje tužilaštva. Psiholog i psihijatar su utvrdili da dijete govori istinu – kaže otac.

Nakon okončane istrage Okružno javno tužilaštvo u Doboju je 21. juna 2022. godine podiglo optužnicu protiv Ž. N. (1959) iz Dervente zbog krivičnog djela „obljuba nad djetetom mlađim od 15 godina“.

Kako nam je potvrđeno iz Tužilaštva, optužnicu tužiteljice Vaje Todorović je dva dana kasnije, 23. juna 2022. godine, potvrdio sudija za prethodno saslušanje Osnovnog suda u Derventi, a krivični postupak je u toku pred nadležnim sudom.

Čak dvije godine i četiri mjeseca poslije potvrđene optužnice ovaj mučni slučaj nije dobio svoj epilog. Skoro ništa nije urađeno.

– Obavještavamo vas da je krivični postupak u toku i da je 3. jula 2024. godine ovaj sud dostavio spis predmeta sudskom vještaku, koji do danas nije dostavio stručni nalaz i mišljenje, zbog zdravstvenog razloga. Ročište za izjašnjenje o krivnji je održano 23. augusta 2022. godine pred sudijom za prethodni postupak. Potom je prvo ročište sudeći sudija održao 8. decembra 2023. godine, nakon čega je više puta zakazao ročišta koja su, po zahtjevu advokata, odgođena – potvrđeno je za Fokus.ba iz Osnovnog suda u Derventi.

Hitnost postupka i odgađanje ročišta

Posljednje ročište je, dakle, održano prije devet mjeseci. Advokat optuženog je više puta dobio odgodu, iako, kako tvrde iz Osnovnog suda u Derventi, ovi predmeti – kada je u pitanju obljuba djeteta – imaju prioritet u radu.

Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH za Fokus.ba kažu da je hitnost krivičnog postupka, u kojem se kao oštećeni pojavljuje dijete i maloljetna osoba, propisana zakonima o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

Kontaktirali smo Branka Petrića, advokata optuženog, koji nije želio ništa komentarisati niti nam odgovoriti na pitanje zašto je više puta tražio odgodu.

– Ne mogu vam ništa reći – kategoričan je bio Petrić.

Potražili smo odgovore u VSTV-u. Iz Vijeća za Fokus.ba kažu da važeći zakoni o krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini propisuju razloge odlaganja glavnog pretresa.

-Prva grupa razloga je izostanak jedne od stranaka u postupku ili branitelja sa glavnog pretresa. Druga grupa razloga su razlozi prava na odbranu – navode, između ostalog, iz VSTV-a.

Detaljnije o tome zbog kojih je sve razloga moguće dobiti odgodu pretresa možete pročitati OVDJE.

Srednja škola u drugom gradu: “Ne živi joj se”

Nastavnik je nakon nekog vremena otvorio bolovanje, ali se idalje često pojavljivao u školi.

– Dođe, parkira se, dijete je u strahu prolazilo pored njega. Kad god vidi njegov auto, nazove me i kaže: “Tata, evo njega opet” – priča otac.

Isto se nastavilo i kad je nastavnik optužen za obljubu otišao u prijevremenu penziju – nastavio je dolaziti u školu, što je bio dodatni stres za djevojčicu, njegovu žrtvu.

Uporni otac, kako bi zaštitio kćerku, 27. oktobra 2023. otišao je i korak dalje i zatražio od policije u Derventi da se nastavniku izreknu mjere zabrane prilaska njegovom djetetu.

Danas je djevojčica, koja je preživjela seksualno zlostavljanje, u srednjoj školi u drugom gradu. Napustila je okruženje koje je podsjeća na sav pakao koji je osjetila na svojoj koži, koje je podsjeća na to kako su oni koji su je trebali zaštititi, odlučili okrenuti glavu. I danas okreću glavu, pa za Fokus.ba niko iz uprave škole nije želio govoriti. Naše brojne upite i pozive odlučili su ignorisati.

Naišli smo na zatvorena vrata i u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske. Nakon poslanog upita, brojnih poziva i razgovora s osobom zaduženom za odnose s javnošću, saznali smo da je taj slučaj već arhiviran, a da je osoba “zadužena za arhivu” na bolovanju, te da se na posao vraća u srijedu, 23. oktobra 2024. godine. Nakon što slučaj izvuku iz arhive obećali su odmah odgovoriti na naš upit, ali odgovor do objave teksta nismo dobili.

“Osjeća veliki stid i sramotu”

U međuvremenu, djevojčica je išla kod psihologa, a u augustu 2024. je hospitalizovana zbog sinkope, iznenadnog gubitka svijesti.

– Isto se desilo prije par dana, kada je na času odjednom pala. Ističe da ne zna kada će se desiti “pad”, osjeti slabost u rukama i nogama, nakon toga joj se “zamanta” pred očima i padne na pod. Zbog svega je na neurološkom tretmanu (urađen EEG i KT glave, koji nisu pokazali nikakva odstupanja), kao i tretmanu kardiologa (uredan nalaz) – stoji u nalazu neuropsihijatra iz septembra 2024. godine koji nam je dostavio otac.

Govori nam da se kćerka dosta promijenila.

– Kaže da joj se ne živi. Raspoloženje joj se mijenja vrlo često – od sreće do velike tuge. Vidim da je u depresiji. Osjeća veliki stid i sramotu. Kad od nekog bliskog tom nastavniku čuje optužbe da je sve izmislila, odmah joj bude loše – kaže otac.

Jedno od petoro djece do 18. godine bude seksualno uznemiravano

Psihologinja i psihoterapeutkinja Dželila Mulić-Čorbo kaže za Fokus.ba da je seksualno nasilje mnogo prisutnije u društvu nego što to mislimo.

– Istraživanja pokazuju da u Evropi jedno od petoro djece do 18. godine bude seksualno uznemiravano – iznosi stravičan podatak.

– Ono što mi znamo je da u osamdeset posto slučajeva ljudi koji izvrše seksualno uznemiravanje i seksualno nasilje su ljudi koje žrtve poznaju i kojim vjeruju – dodaje Mulić-Čorbo.

Pitali smo našu sagovornicu kako je trauma koju je ova djevojčica doživjela mogla utjecati na nju:

– Ono što znamo je da seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje zaista nose velike posljedice – od razvoja PTSP-a, anksioznih poremećaja, paničnih poremećaja, depresije, povećan je suicid… Da ne govorimo o tome koliko to utiče na reproduktivno i seksualno zdravlje u odrasloj dobi.

Visoka trauma

Psihologinja kaže da će djevojčici biti neophodna stručna i profesionalna podrška i pomoć kroz dugi niz godina.

– To je visoka trauma, postoji stigmatizacija od društva, postoji veliki stid… Potrebna joj je kontinuirana stručna podrška kroz preradu, integraciju trauma, kako bi ona mogla da živi jedan potpuno funkcionalan i zdrav život. Potrebni su profesionalna podrška i pomoć i roditeljima da se oni iznesu s tim – kaže Mulić-Čorbo.

Podvlači da je od iznimne važnosti da ulažemo daleko više u prevenciju seksualnog uznemiravanja i seksualnog nasilja.

– Ne možemo spriječiti da se to dešava, ali možemo svesti na minimum, možemo učiniti da reagovanje djece bude mnogo brže. Ono što je problem sa seksualnim nasiljem je da mi, ustvari, tome ne vjerujemo. Počinjemo da tražimo izgovore, propitujemo šta se desilo, da li je neko mogao nešto da isprovocira… Kad je seksualno nasilje u pitanju, nema nikakvih izgovora. Ono što se događa jeste da se osjeti veliki stid, veliki osjećaj krivice i onda takvim propitivanjem i takvim odnosom spram toga, dijete osjeća mnogo veću krivicu i pita se kako je moglo to da izbjegne. Pa, nikako. U principu, dijete nije za to odgovorno – kaže Mulić-Čorbo.

Dodaje kako s djecom moramo razgovarati o tome šta je primjereno, a šta nije primjereno:

– Mi moramo da podučavamo djecu, ali da obrazujemo i nas odrasle kako da razgovaramo s njima, kako da to više ne bude tabu, da znaju kome da se obrate, da postoje službe unutar škole ili osobe od povjerenja kojima mogu to da kažu i za koje će znati da će ih zaštititi i poduzeti sve neophodne mjere.

Tabu tema

Edina Malkić, direktorica Međunarodnog udruženja Interaktivne otvorene škole Tuzla (MIOS), svakodnevno sarađuje sa školama. Pitali smo je kako komentariše činjenicu da se škola u ovom slučaju oglušila o pozive u pomoć njihove učenice, djevojčice koja je tada pohađala sedmi razred osnovne škole.

– Uposlenici u našim školama trebaju još mnogo edukacija i, uopšteno, osvještavanja o ovoj temi koja je priličan tabu u našem društvu. Mnogima je teško povezati postojanje ove vrste nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama zbog prirode posla. Protokol, procedura kako postupati u slučaju raznih vrsta nasilja i koje su relevantne institucije koje trebaju biti uključene, pomaže nam da ovo ne bude u sivoj zoni jasnim rokovima u okviru kojih treba reagovati – kaže za Fokus.ba Edina Malkić.

Sporost pravosuđa

Posebna tema je sporost pravosuđa. Predmeti često ostaju „zakopani“ u ladicama, ročišta se odgađaju…

– Ta usporenost u cijelom slučaju indirektno nam pokazuje kako nismo sposobni upravljati u prevenciji i rješavanju problema kada se desi. Nama je poznato da škole brzo reaguju u slučajevima zanemarivanja djeteta, ali institucije koje trebaju preuzeti, tj. postupati dalje to ne čine hitno ili ne čine uopšte. Rješenje koje je ova škola napravila, vjerujem da nije poduzela samostalno, tj. bez ministarstva obrazovanja. Etičnost takvog rješenja, doživljaj svih učenika koji su bivali na času kod tog nastavnika, doživljaj kolega, nepoštovanje dječijeg prava na obrazovanje kada je tjelesni, teško je prihvatiti kada posmatramo sve kao građani, roditelji – navodi Malkić.

Edisa Demić, direktorica Udruženja „Dignitet“ iz Mostara, koja ima dugogodišnje iskustvo u radu sa slučajevima nasilja nad djecom, uključujući vršnjačko nasilje, nasilje nad djecom u porodici i školi, kaže za Fokus.ba da u praksi često dolazi do nedostatka adekvatne reakcije i implementacije protokola o postupanju u slučajevima nasilja u školama.

– Iako su protokoli prisutni u obrazovnim ustanovama, mnogi prosvjetni radnici nisu upoznati s njihovim sadržajem ili ne znaju kako ih primijeniti, to jeste ne znaju kako postupiti. Često se primjećuje tendencija „ne talasaj“, što dodatno otežava zaštitu djece – kaže nam ova profesorica pedagogije i magistrica sociologije.

Ozbiljni propusti

Zbog ovog slučaja obratili smo se Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Kažu kako su u našoj zemlji uočeni brojni problemi u oblasti zaštite djeteta od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe, te da u tom pravcu godinama zagovaraju promjene, posebno uvođenje zakonskih preventivnih mjera.

– Prema UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta, postoji obaveza nadležnih da preduzmu sve odgovarajuće zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere da bi se dijete zaštitilo od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zloupotrebe ili eksploatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje, dok je na brizi roditelja, staratelja ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetetu. Svi zakoni kojima se uređuje osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje propisuju mjere koje trebaju da osiguraju bezbjednost i zaštitu djece – kažu za Fokus iz Institucije ombudsmena, dodavši da nesporno postoji obaveza svih nadležnih da djecu zaštite od svakog oblika nasilja ili uznemiravanja za vrijeme trajanja nastave, jer je škola zajednica u kojoj bi trebali vladati ljubav, topla međuljudska komunikacija i briga za sve članove.

– Ukoliko postoji problem u odnosu nastavnika i učenika ili međusobnih odnosa učenika, to zahtijeva urgentno djelovanje menadžmenta, nastavnog osoblja, ali i roditelja učenika, kako bi se spriječile neželjene posljedice – kažu iz Institucije ombudsmena.

Slučaj seksualnog zlostavljanja učenice, za koje je optužen nastavnik, pokazuje ozbiljne propuste u zaštiti djece unutar školskog sistema. Škola, umjesto da pruži zaštitu žrtvi, nije reagovala adekvatno, što je dodatno pogoršalo situaciju. Iako su optužbe protiv nastavnika potvrđene i slučaj je prebačen na sud, proces traje predugo i bez ikakvih je vidljivih rezultata.

“Ja neću odustati”

Ovaj slučaj je jedan u nizu koji pokazuje da je potrebna hitna reforma u obrazovnom, ali i u pravosudnom sistemu. Neophodno je da nadležni organi preuzmu odgovornost i poduzmu konkretne mjere kako bi se spriječila ponovna traumatična iskustva za druge učenike.

Do tada jedan otac nastavlja da se bori s vjetrenjačama, bez podrške onih od kojih je očekivao i trebao dobiti pomoć. Spreman je učiniti sve za svoje dijete, iako se sistem na sve načine trudi da mu oteža njegov posao. Duže od tri godine on pokušava cijeli lanac odgovornih natjerati da rade svoj posao. Nažalost, sve ide teško. Jedva.

– Ja neću odustati – poručuje, u nadi da će kakva-takva pravda stići nastavnika koji je zagorčao život njegovoj kćerki, zbog kojeg više nikad neće biti ista.

Nažalost, slučaj ove djevojčice ne ulijeva povjerenje onima koji proživljavaju slično da se imaju kome obratiti, da će im sistem pravovremeno pružiti zaštitu i podršku. Kada tome dodamo još strah od stigmatizacije i osude okoline, mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni.