Ni sudske presude ne pomjeraju s kupljenih radnih mjesta u BiH

Nije retko da zaposlenici javnih institucija u Bosni i Hercegovini (BH) zadržavaju radno mjesto čak i nakon što pred sudom priznaju da su do posla došli dajući mito od više hiljada maraka.

To pokazuju dokumenti i svjedočenja sa suđenja grupi visokopozicioniranih kadrova Stranke demokratske akcije (SDA) i Bosanskohercegovačke patriotske stranke – Sefer Halilović (PBS) za nezakonito zapošljavanje u javnoj službi.

Neki od njih su prvostepeno osuđeni jer su prodali radna mjesta u javnoj službi po cijenama od 12.000 do 19.000 maraka (od 6.150 do 9.740 eura) nizu zainteresovanih kandidata, koje su nalazili uz pomoć nekoliko posrednika.

Niz svjedoka je pred sudom priznao da su do javne službe došli dajući mito. Neki od njih su još uvijek u nezakonito stečenom radnom odnosu u javnim institucijama poput Doma zdravlja i Opšte bolnice u Sarajevu, te Elektroprivrede BiH.

Koji su najpoznatiji primeri?

Zbog prodaje radnih mjesta u javnoj službi je Opštinski sud u Sarajevu 29. jula osudio na tri godine zatvora Amira Zukića, bivšeg generalnog sekretara SDA i zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, jednog od dva bh. entiteta.

Zatvorske kazne su u istom postupku dobila još četvoricu optuženih, a oslobođeni su Asim Sarajlić, visokopozicionirani kadar SDA, i Nedžad Trako, jedan od optuženih za posredovanje između osuđenih i kandidata zainteresovanih da kupe posao u javnoj službi.

Najdužu, šestogodišnju kaznu zatvora je dobio Safet Bibić, Predsjednik opštinske organizacije BPS – Sefer Halilović u Visokom, nedaleko od Sarajeva. Tokom izricanja presude je opisan kao dobro umreženi organizator grupe.

Bibić je zaposlenik Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, predavač-asistent na Fakultetu zdravstvenih studija Sarajevo, te član upravnih i nadzornih odbora u četiri javne institucije Kantona Sarajevo (KS), jednog od deset kantona Federacije BiH.

Protiv Bibića je svjedočio Mehmed Mandra, portir u Javnoj ustanovi Dom zdravlja Kantona Sarajevo, a za svjedočenje je dobio imunitet od krivičnog gonjenja.

Na sudu je rekao da je još 2009. godine saznao da se može doći do zaposlenja preko optuženog Bibića, koji je te godine i njega zaposlio kao portira u Domu zdravlja KS.

“Dokumentaciju sam predao u petak, a već u ponedjeljak sam počeo raditi kao portir. Ugovor je bio na tri mjeseca, a nakon 15 mjeseci dobio sam ugovor na neodređeno,“ kazao je Mandra na suđenju, i objasnio da je za posao portira Bibiću platio 6.000 maraka (3.000 eura).

Posao medicinske sestre u bolnici za 15.000 maraka, bombonjeru i parfem

Portir Mandra je 2016. godine Bibića povezao sa Sanelom Karagić-Sadibašić koju je on, koristeći svoje veze, iste godine zaposlio kao medicinsku sestru u Opću bolnicu u Sarajevu.

Mandra je ispričao da je Bibić tražio da Karagić-Sadibašić za mjesto medicinske sestre plati 15.000 maraka (7.680 eura) te da 3.000 maraka (1.500) treba platiti unaprijed.

Sanela Karagić-Sadibašić je također svjedočila u zamjenu za imunitet od krivičnog progona Tužilaštva.

“Bilo mi je važno da radim zbog osiguranja djeteta koje je stalno u bolnicama. Podsvjesno sam znala da drugačije ne može i da se bez para ne može”, rekla je, objašnjavajući zašto je odlučila platiti zaposlenje.

Kada je predavala dokumente na konkurs u Opštoj bolnici s njom je išao i Mandra, koji je tada pozvao “Bazu” i rekao da je završeno. Kasnije je nazvao da preuzme ostatak novca.

“Posebno me povrijedilo kada mi je rekao da spremim dobru bombonjeru i parfem za ženu do 45 godina. Posljednjih 100 maraka (50 eura) sam dala za to i nikada im to neću oprostiti”, ispričala je plačući.

Karagić-Sadibašić je odbila govoriti za Radio Slobodna Evropa (RSE).

U poruci je napisala najprije da je “odavno van Bosne” i da je svaka priča o njenom zaposlenju “ponovna trauma i stres”.

“Uzela sam neplaćeno i odselila mužu u Njemačku”, napisala je naknadno.

Na pitanje da li još uvijek radi u Bolnici rekla je da je na bolovanju od presude (kraja jula, op. aut.).

Nadležni u Opštoj bolnici su rekli da se sporni slučaj desio u vrijeme mandata v.d. direktora dr. Seada Bašića te naglasili da, od dolaska nove uprave koju predvodi profesor Ismet Gavrankapetanović, Opšta bolnica im nultu toleranciju na bilo koji vid korupcije.

Sanela Karagić-Sadibašić još uvijek radi u Odjelu za neurologiju, ali nadležni nisu mogli potvrditi da li je u bolnici, na neplaćenom odsustvu, bolovanju ili odmoru. Osoblje ovog odjela je novinaru RSE telefonom izjavilo da je Karagić-Sadibašić odsutna do ponedjeljka, kad se vraća s odmora.

Identičan odgovor su telefonski dali zaposlenici Klinike za bolesti uha, nosa i grla na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, gdje je zaposlen osuđeni Safet Bibić.

Elektroprivreda BiH i Dom zdravlja KS nisu odgovorili na pitanja o njihovim zaposlenicima za koje je tokom suđenja utvrđeno da su nezakonito zaposleni, odnosno da su dali mito.

Portir Mehmed Mandra, radi u noćnoj smjeni, rekao je RSE njegov kolega u Domu zdravlja u Vrazovoj ulici u Sarajevu, u srijedu 17. augusta.

Ni Tužilaštvo KS nije odgovorilo na poziv RSE da komentariše posljedice krivičnog procesa na nezakonito zaposlene odnosno zakonsku mogućnost raskida radnog

Zašto nije lako dokazati mito?

Jasmina Ifić, bivša tužiteljica Tužilaštva BiH koja posljednjih godina radi kao advokat u privatnoj advokatskoj kancelariji u Sarajevu, objašnjava za RSE da su primanje mita i trgovina uticajem kompleksna djela koja je vrlo teško dokazati na sudu.

“Osobe koje su dale mito su vrlo značajno sredstvo dokazivanja, bez kojih se gotovo niti ne može dokazati ovo krivično djelo”, kaže Ifić, i objašnjava da je stoga praksa tužilaštava da takvim osobama daju imunitet i štite ih, kako bi ih motivisala da svjedoče.

Ifić objašnjava da Tužilaštvo štiti svjedoke tako što u optužnici ne predlaže sudu da presudom naredi da od nezakonito zaposlenih osoba bude oduzeta nelegalno stečena korist, odnosno isplaćene plate i doprinosi.

Kaže da institucije u kojima rade nezakonito zaposlene osobe mogu pokrenuti upravni postupak i poništiti odluku o zaposlenju osobe ako je zaposlena na osnovu davanja mita te ponoviti konkursnu proceduru na zakonit način. To je moguće samo nakon donošenja pravosnažne presude.

Ifić dodaje da ne postoji bogata sudska praksa u ovim slučajevima jer se radi o relativno novim krivičnim djelima primanja mita i trgovine uticajem pa se sudska praksa trenutno gradi upravo na ovakvim predmetima.

Ni pravosnažnost presude nije prepreka

Da ni pravosnažnost presude ne garantuje gubitak javne službe pokazuje primjer Ante Pešića.

On je nezakonito zaposlen u Javnu ustanovu Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), zaključio je Kantonalni sud u Zenici u decembru 2019. godine, i pravosnažno osudio Pešićevog bivšeg šefa Ratka Orlandića na dvije godine zatvora.

Međutim, u presudi se ne spominju bilo kakve posljedice Antu Pešića i još 12 osoba koje je Orlandić nezakonito zaposlio u Službu za zapošljavanje ZDK.

Nezakonito zaposleni Pešić se brzo snašao i već je u januaru 2017. godine imenovan za v. d. direktora Službe za zapošljavanje.

Pešić je kasnije i sam dva puta osuđen za nezakonito zapošljavanje i zloupotrebu položaja, prvi put u oktobru 2017. a zatim u junu 2020. godine.

Oba puta je priznao djelo i izvukao se s uslovnom kaznom. Osim što je izbjegao zatvor, zadržao je i direktorsku fotelju u čak dva mandata.

Pešić se nije javljao na telefon, niti je odgovarao na pisane pozive da komentariše činjenicu da još uvijjek rukovodi službom, iako je nezakonito zaposlen, te dva puta i sam osuđen za nezakonito zapošljavanje.

Ivana Korajlić, direktorica neprofitne organizacije Transparency International posvećene borbi protiv korupcije i za transparentnije društvo, kaže da je nezakonito zapošljavanje široko rasprostranjen problem u BiH.

“Problem je prije svega u politizaciji javnog sektora. Političke stranke raspoređuju javna preduzeća, ustanove i institucije kao dio izbornog plijena. Na taj način smatraju to kao svoju svojinu i da mogu smještati svoje kadrove kako žele u svako od tih preduzeća i institucija.”

Kaže da čak i nakon što nadležna inspekcija utvrdi nepravilnosti i poništi konkurs, nađu se novi načini da se kroz drugačije formulisanje konkursa ili drugačije provedenu proceduru ipak zaposle te osobe kojima je bilo namijenjeno mjesto na početku.

“Čak i tamo, gdje je utvrđena krivična odgovornost u pojedinim slučajevima, dalje se ne preispituju niti kvalifikacije niti opravdanost da ti ljudi ostanu na svojim mjestima.”

Kaže da se najveći broj prijava koji TI dobija od građana odnosi upravo na proces zapošljavanja i imenovanja, gdje se unaprijed zna ko će biti zaposlen na određene pozicije.